Svjetlo u tami

„Svjetlo je došlo u tamu a tama ga nije prihvatila.“ Tama vjerovanja i ideologija, tama laži i religija, tama zla koje čovjek čini sebi, svom bližnjem, onima daleko od njega, tama društva koja prekriva one koji mu pripadaju, tama razuma i nauke … Naš svemir je sačinjen od tame; što se više ljudsko znanje širi, što više ovo razumijemo, što više znanje svijeta napreduje, to više je ovo sigurno. Svjetlost je došla. Ne jedno „svjetlo“ među drugima, kao što naravno neko svjetlo može svijetliti među ljudima, nego svjetlo, „svjetlo sve svjetlosti.“ Ovo svjetlo je moglo rastjerati svu tamu. I ono je znalo je to moglo. Ali tama je morala da ju prihvati. Da bi bilo stvarno svjetlo, nije moglo da osvaja silom niti da nadvlada na silu. Tada bi prestalo da bude svjetlo i počelo bi da igra igre tame i postalo bi tama. Ono je svijetlilo i sijalo, ali samo u ograničenom krugu koji ga je primio.

„Si tu es le Fils de Dieu: souffrances et tentations de Jésus,“ Jacques Ellul

 

Sretno vještice!

Društvene mreže imaju čudesnu sposobnost da nevažne događaje učine važnim, a onim važnim smanje ili povećaju značaj u zavisnosti od broja „šerovanja linkova“. Njihova viralnost – a ne istinitost i korisnost – čine ih čitljivim i dostupnim. To važi i za današnji datum, 31. oktobar, kada različite grupacije obilježavaju njima važne praznike. Tako se u Indiji danas proslavlja nacionalni dan jedinstva. U Kambodži se obilježava rođendan kralja oca. Katolička crkva se sprema za obilježavanje praznika svih svetih, dok u pravoslavlju se danas opominju apostola Luke, jevanđelista i, prema istočnoj tradiciji, ikonopisca. Protestantske denominacije koje još uvijek održavaju svoju vezu sa korijenima reformacije sjećaju se dana kada je Luter zakucao svojih 95 teza na vrata vitenberške katedrale. Istog dana se dešava i tzv. Halloween, na neke jezike preveden i kao dan, ili bolje rečeno, noć vještica.

O porijeklu i istoriji ovoga dana je mnogo pisano. Veza sa religijom druida, tamnim i mračnim ritualima, žrtvovanje bogu Samhainu (ili Samanu??), fokusu na mrtvima (zanimljivo je ovo uporediti sa sličnim naglaskom nekih tradicionalnih crkava) … je prilično poznata i možete je pronaći u svim enciklopedijama i člancima o ovoj tematici. Osnovne karakteristike se kreću od autentičnog i stvarnog zanosa misterioznim i mračnim silama tame do kulturološkog i zabavnog oblačenja kostima, ukrašavanjem bundeva, strašnih priča i horor filmova. Međunarodnu popularnost su ove aktivnosti stekle promovisanjem kroz filmove i nekritičkim usvajanjem od strane drugih kultura. U tom pravcu je zanimljiva pojava sasi dana ili na portugalskom Dia do Saci čime neke brazilske nevladine organizacije žele da se odupru amerikanizaciji i globalizaciji, te pokušavaju da održe vlastiti foklor, običaje i kulturu.

Na našim područjima, ili bar na društvenim mrežama, je vidljivo slično probuđenje. Sve više nailazim na one koji u ovom internacionalnom kulturološkom fenomenu vide napad na njihove kolektivne duhovne vrijednosti. A pošto je napad najbolja odbrana zato se Halloween satanizuje (a čini se da mu ne treba mnogo 🙂 i posmatra kao jedan od najvećih problema sa kojima se danas – bukvalno danas – susrećemo mi i naša djeca. Daleko da branim i afirmišem Noć vještica kao takvu. Moja uvjerenja možete prepoznati u tekstovima ovog bloga gdje zastupam jevanđeoske vrijednosti i težim da one zažive u mom životu i iskustvu. Ali mislim da to ne znači frontalnu borbu protiv svega i svakoga sa čim i kim se ja ne slažem i u šta ne vjerujem.

Ukoliko vjerujemo da iznad nas postoji božanstvo koje se, igrom slučaja, našlo baš na našoj strani (ili mi na Njegovoj), zanimljivo je da se Ono čini mnogo tolerantnijim na mnoge negativne pojave i ljudske ludosti nego što su to Njegovi nazovi sledbenici. Čak i kada govorimo o hrišćanima, mogu se pronaći slične paralele. Čini mi se da se u ovom kontekstu mogu vrlo korisno upotrijebiti riječi fantastičnog Marinka Madžgalja iz jedne od najpoznatijih sekvenci u seriji Crni Gruja. Kada susreću turskog špijuna (Dragan Jovanović) prerušenog u pravoslavnog sveštenika, on lobira za Boleta riječima:

„Mi više nismo kicoši na crkvu, mi smo se sad prosvetlili i sekularizovali …“

U ovim riječima ima tako mnogo istine! Oni koji su do juče bili veliki protivnici crkve i svega duhovnog, sada su odjednom veliki pobornici i zagovornici crkvenih i vjerskih vrijednosti. U isto vrijeme, često je životni stil takvih mnogo više sekularan nego duhovan, dok postoji samo veza sa tradicionalnim i sa revnovanjem. A ovakav oblik revnovanja, prema riječima apostola Pavla „nije po razumu“ (Sveto pismo, Rimljanima poslanica apostola Pavla 10:2). Isto kao što su se prije tridesetak i kusur godina u odorama ateizma protivili vjernicima sada se to isto čini samo što je meta promijenjena. Meta su sad nevjernici, vješci i vještice … a plašim se kako ne treba mnogo vremena i neprilika da to postanu i vjernici, samo drugačijeg folklora, tradicije i denominacije.

Osvrćući se na sličan problem sukoba vjere i nevjere, morala i strasti, u kome mu se čini da ovo drugo pobjeđuje, Meša Selimović piše:

„… poletjeće noćas vještice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjesečine, i niko neće ostati razuman, buknuće ljudi strašću i bijesom, ludošću i željom da se upropaste, odjednom, svi, kuda ću ja? Trebalo bi se moliti, tražiti milost od Boga za sve grešne, ili kaznu, da ih urazumi? Zar ništa ne pomaže sve što činimo? Je li riječ Božja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ruši kao trula ograda pred krdom divljih strasti? … Da nije suviše suho i neprivlačno ono što dajemo u zamjenu za sočno drevno divljanje? Čime se suprostavljamo čarima pradavnih doziva? … Nikoga ne tužim, Bože koji sve znaš, i budi milostiv i meni, i njima, i svim grešnim ljudima.“ 

Kada posmatramo pojave oko nas, potrebno je razlučiti kulturološke obrazce i slike od stvarnih negativnih duhovnih sila i njihovog obožavanja. Nije uvijek jednostavno i lako otkriti laž; zato je korisnije provoditi vrijeme u traganju za istinom. Posebno je upitno nekritično usvajanje tuđih kulturnih obrazaca. To je veći problem od samog napada i omalovažavanja svega onoga što je drugo i drugačije. Pozitivno će biti mnogo lakše usvojeno promovisanjem dobrog i ispravnog nego kritikovanjem lošeg i pogrešnog. Zato podijelimo jevanđelje na adekvatan način i ono loše će izgubiti svoju draž.

Vjera vidi preko tame

Svaki dan ima svoje breme, brige, nedoumice i kada se okupimo, koliko smo samo spremni da pričamo o svojim poteškoćama i nevoljama. … Neki se uvijek plaše i izbegavaju nevolju. Svakog dana oni su okruženi znacima Božje ljubavi, svakog dana oni uživaju u poklonima Njegovog staranja, ali ne uspijevaju da zapaze ove blagoslove.

Zašto bismo bili nezahvalni i nepovjerljivi? Bog je na strani čovjeka. Cijelo Nebo je zaineteresovano za njegovu dobrobit, i zato naša briga i strah žaloste Svetog Duha. Mi ne treba da se valjamo u zabrinutosti koja nas samo uzrujava i opterećuje, a ne pomaže nam da se nosimo sa nevoljama. Ne smijemo dati mjesta nepovjerenju prema Bogu. Nepovjerenje često čini da obezbeđivanje za buduće potrebe postane glavna briga u našem životu, kao da se naša sreća sastoji od ovih materijalnih stvari.

Možete biti zabrinuti zbog posla; vaši izgledi mogu postajati sve mračniji i mračniji i može vam prijetiti čak i gubitak. Ali nemojte se obeshrabrivati; bacite svoje brige na Boga i ostanite smireni. Započnite svaki dan iskrenom molitvom, ne izostavljajući zahvalnost. Tražite mudrost da se tiho bavite svojim poslovima i na taj način spriječite gubitak i propast. Učinite sve što možete sa svoje strane da ostvarite dobre rezultate. … Kada ste, oslanjajući se na svog oprobanog Pomagača, učinili sve što ste mogli, radosno prihvatite rezultate. To uvijek neće biti korist sa zemaljske tačke gledišta, ali uspjeh bi možda bio nešto najgore za vas.

Kada je dan, a kada noć?

sunmoonJedan učitelj je pitao svoje učenike kako znaju kada prestaje noć i počinje dan. Jedan je odgovorio: „Kada izdaleka mogu da razaznam konja od krave.“

„Ne, nije to“, rekao je učitelj.

„Kada izdaleka mogu da vidim da li je neko drvo smokva ili mango.“
„I to je pogrešno.“
„Pa kako onda?“ upitali su učenici.

„Kada gledaš u oči bilo kog čovjeka i prepoznaš brata; kada gledaš u oči bilo koje žene i prepoznaš sestru. Ako to još ne znaš, tada je i dalje noć, čak i kada je sunce visoko na nebu.“

Naravoučenije: „Ali vi se ne zovite učiteljima, jer je jedan vaš učitelj, a vi ste svi braća.“ (jev. po Mateju 23:8, prevod Šarić)

Jevanđelje srijedom: Matej 10. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Razmišljanja na prethodna poglavlja iz jevanđelja po Mateju možete čitati na sledećim linkovima:

jev. po Mateju 1. poglavlje
jev. po Mateju 2. poglavlje
jev. po Mateju 3. poglavlje
jev. po Mateju 4. poglavlje
jev. po Mateju 5. poglavlje
jev. po Mateju 6. poglavlje
jev. po Mateju 7. poglavlje
jev. po Mateju 8. poglavlje

jev. po Mateju 9. poglavlje

jesus_teaching-1Svi koji su čitali svetopisamske tekstove znaju da oni nisu pisani hronološkim redom nego na način kako su autori željeli prenijeti posebnu misao i poruku. Matej je već spomenuo (4:18-22) Hristov susret sa pojedincima koje je pozvao da ga slijede, dok je govorio da se približilo carstvo nebesko. Od petog do sedmog poglavlja njegovi učenici, kako ih naziva do desetog poglavlja (5:1, 8:18.23.25, 9:10-11.14.19.37), imaju priliku da saslušaju Isusov program i osnovne ideje: čuvena besjeda na gori. U osmom i devetom poglavlju Matej zapisuje kako učenici imaju priliku da posmatraju kako Isus radi ono što govori: iscjeljuje bolesne (9:7), čisti gubave (8:2), diže mrtve (9:25) i izgoni đavole (8:31). U desetom poglavlju, Matej nam predstavlja imena svih dvanaest Hristovih učenika i daje im titulu apostola. Ta riječ, αποστολος, označava onog koji je poslan sa određenim ciljem. U ovom trenutku Hristos šalje svoje učenike da govore i rade ono što su vidjeli od njega: „propovijedajte da se približilo carstvo nebesko; bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite …“ (10:7-8). Poruka ovog poglavlja svima onima koji sebe danas nazivaju Hristovim sledbenicima je veoma jasna: budite slični onome koga slijedite. Možda ne znamo kako da pomognemo svima i možda se nećemo složiti oko načina kako to da radimo, ali sigurno je da Hristos treba da bude uzor i da motivi za to budu čisti: jevanđelje se ne smije prodavati (10:8a).

U daljem tekstu, Isus ih upozorava kako će okruženje reagoviti na riječ i djelo njegovih učenika. Njihovo iskustvo je upoređeno sa ovcama među vukovima: jasna je ideja sukoba i netrpeljivosti. Ali … i ovdje postoji velika analogija između onoga što Isus govori da će doživjeti njegovi učenici i onoga što sam Isus doživljava i što Matej zapisuje u poslednjim poglavljima svog jevanđelja. Pokušaću to da predstavim na sledeći način:

Šta će se desiti učenicima

Šta se desilo Isusu

predaće vas sudovima – συνεδριον (10:17) predan Sinedrionu (26:57)
izvodiće vas pred svjetovne vlasti (10:18) izveden pred Pilata (27:2)
vi nećete govoriti, nego Duh (10:20) Isus ne progovara, Pilat je oduševljen (27:14)
predaće brat brata (10:21) Isusa predaje Juda (26:50)
svi će mrziti na vas zbog mene (10:22) rekoše svi: da se razapne (27:22)

Dakle, na sebi svojstven način, Matej je napisao sledeće: ukoliko sebe smatraš Hristovim učenikom, onda treba da živiš onako kako je Hristos, Učitelj, živio. Hristos je svojim dolaskom na svijet uzburkao sile tame i one su se reagovale protiv Njega. Normalno je i prirodno očekivati da će i oni koji Njemu budu slični doživjeti slično. Možda je upravo ova činjenica razlog zašto je veliki broj sledbenika i “fanova” popularnih slavnih ličnosti, muzičara i glumaca, dok Isus Hristos zadobija mnogo manji broj sledbenika. Čak i oni koji tvrde da ga slijede, selektivno prihvataju Hristove poruke želeći da izbjegnu sukob sa silama tame na ličnom nivou. Čini se da je sve istinitija drevna izreka, jevanđelje nije za slabiće.