Jedni te isti ljudi
Bili su staljinisti
Pa antistaljinisti
Titovci pa antitovci
Marksisti pa antimarksisti
Komunisti pa antikomunisti
Bezotažbenici pa nacionalisti
Bogoborci pa bogoljupci
Bratotuci pa bratotvorci
Tako nisu ni odlazili
A tek je trebalo da dođu
Trebalo bi uzeti fotografije
Jednih te istih ljudi
U različitim godinama
I različitim ulogama
Pod različitim znamenjima
Uvećati ih i umnožiti
Pa poređati jednu pored druge
I oblepiti sve prolaze
Kud stupa ljudska noga
Da ih narod gleda i upoređuje
Matija Bećković (1990)
Željo kud baÅ¡ njega nadje jer je on lud strijelac poput mene, I ovo Å¡to priÄa je ujedno I o njemu saga,jer se sada stavio na snagu najmraÄnijih sila,svetosavlja I VelikoSrbije,ali je pjesnik Å¡to jest jest.
Ja sam stavio pjesmu, a ne pjesnika.
A inače, lopov viče: „Drž’te lopova!“ 😉
Da, pesmu, a ne pesnika… ali mislim da se onda preko uspele pesme pozitivno mišljenje prenese i na njenog autora, i tu se onda za*ebemo… Nažalost, u celoj književnosti ima mnogo takvih primera.
Pozdrav od Aleksandra I proslijedjuem mail uvaženog akademika koji ima puno proživljene mudrosti.Ugodan dan svima.