DSCF0529Bila jednom jedna veoma religiozna žena koja je mnogo voljela Boga. Svakoga jutra išla je u crkvu dok su joj duž puta prilazili prosjaci, djeca su joj pružala ruku, ali ona je bila tako obuzeta svojim bogomoljstvom da ih nije čak ni primjećivala.

Jednoga dana, prešla je uobičajeni put i stigla na službu. Gurnula je vrata od crkve, ali ona se nisu otvorila. Pokušala je još jednom, a onda shvatila da su zaključana. Očajna na pomisao da će, prvi put za sve te godine, propustiti službu, ne znajući šta da čini, pogledala je uvis. A tamo, pred njenim očima, bila je cedulja na kojoj je pisalo:

„Napolju sam!“

Naravoučenije: Ako ko reče: „Ja ljubim Boga“, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? (1. poslanica Jovanova 4:20)