Koji ostavljaju prijatelje …

Neki čovjek, njegov konj i pas putovali su putem. Kad su stigli do jednog drveta, udari grom i sve ih pokosi. Ali čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio put sa svoje dvije životinje. Put je bio dug i težak. Stalno su se penjali uzbrdo, po suncu koje je peklo i bili su premoreni, znojavi i žedni. Iza jedne okuke ugledaše predivnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg popločan zlatnim pločama, a nasred trga stajala je česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čuvaru na ulazu.
– „Koje je ovo ovako lijepo mjesto?“
– „To vam je nebo.“
– „Sreća naša što smo stigli jer umiremo od žeđi.“
– „Možete slobodno da uđete i pijete do mile volje.“ I stražar pokaza na česmu.
– „Ali moj konj i pas su takođe žedni.“
– „Žao mi je,“ reče stražar, „ali životinjama je ulaz zabranjen.“
Čovjek je bio strašno razočaran jer ga je morila neizdržljiva žeđ ali nije htio sam da pije. Zahvalio je stražaru i nastavio put. Još dugo su tako hodali uzbrdo kada naiđoše na drugu kapiju, ovoga puta trošnu i oronulu, od koje je vodila zemljana staza oivčena drvećem. U hladu ispod jednog drveta ležao je neki čovjek sa šeširom preko lica i vjerovatno drijemao.
– „Dobar dan,“ reče mu putnik. Čovjek samo klimnu glavom. „Strašno smo žedni, ja, moj konj i moj pas.“
– „Tamo u stijeni ima jedan izvor,“ reče čovjek pokazujući prstom. „Možete da pijete do mile volje.“
Čovjek, konj i pas odoše na izvor i utoliše žeđ. Putnik se vrati da zahvali čovjeku.
– „Dođite kad god hoćete,“ odgovori čovjek.
– „Samo još nešto da vas pitam. Kako se zove ovo mjesto?“
– „Nebo.“
– „Nebo? Ali stražar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono nebo.“
– „Ono nije nebo, ono je pakao.“
Putnik je bio zbunjen.
– „Treba da im zabranite da se koriste vašim imenom! Taj lažni naziv sigurno stvara veliku zbrku!“
– „Ni govora; naprotiv, oni nam čine veliku uslugu. Jer tamo ostaju svi oni koji su u stanju da iznevjere svoje najbolje prijatelje …“

Naravoučenije: „Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? (Sveto pismo, 1. poslanica sv. apostola Jovana 4:20)