Podijeljenih emocija prenosim ovaj video. Radostan sam što vidim da je tzv. inkluzija moguća, a žalostan zbog stvarnih činjenica u zemlji u kojoj živim. Tu se zdrava djeca već odavno dijele na osnovu nacionalne pripadnosti, na osnovu toga koju vjeronauku pohađuju, na osnovu toga kakvu obuću imaju na nogama i na osnovu toga kakve telefone drže u rukama. Ovdje se osim novih istorija, novih priroda i novih društava odavno kreiraju i nove riječi. Jedan posebno poznat termin jeste „dvije škole pod jednim krovom.“ Mislili smo kako je rat davno završen ali očigledno da borbe u pokušaju traženja novih načina njegovog vođenja ne prestaju. Na žalost.
Daleko je sunce, čini se. Za BiH mnogo dalje od Španije.
DUHOVNA MISAO 