9 – Komanda, imam problem!

Ovo su putovanja svemirske letjelice …» Ups! O.K., uhvatili ste me. Ja sam pomalo ovisan o tom popularnom kulturnom fenomenu, seriji – Zvjezdane staze. Čak i u mojim poodmaklim godinama, volim da zamišljam sebe kao kapetana (a kako drugačije??) tog svemirskog broda: «Smjeli odlaze gdje niko drugi prije nije bio, tražeći nove oblike života…»

Ali tamo, priznajem, ja upadam u nevolju. Možda sam ja jedini tamo, ali uvijek se pitam, kako bi prepoznao novi oblik života ukoliko bi ga susreo? Znam, znam, napravili su nekoliko epizoda u kojima opisuju susret sa neobičnim životnim oblicima – prozirno biće, prostor ispunjen x-zracima kojima se napaja energija broda – možda ovdje postajem pomalo neshvatljiv. Bilo kako, susreli su inteligentni život u različitim oblicima i identifikovali ih tokom emisije koja je trajala 52. minute. Posada Enterprajza traži nove životne oblike samo sporadično jer je njihov glavni zadatak tražiti superiorniju tehnologiju. A ta superiornije tehnologija dolazi od bića superiornije inteligencije. Drugim riječima, napredna tehnologija zahtijeva naprednu inteligenciju. Čini se skroz logičnim, zar ne?

Očito, potreban je um genija da kreira i izgradi android ljudskog izgleda kojeg poznajem pod «Zapovjednik Dejta». Poznavaoci Zvjezdanih staza prepoznaju tog genija kao Dr Nunijana Sanga. Epizodu za epizodom mi gledamo briljantnost djela Dr Sanga dok Dejta funkcioniše kao oficir zvjezdane flote, svira violinu, uzima ulogu Šerloka Holmsa na holodeku i čak piše pjesme svojoj mački. Iako Dejta uživa naročite prednosti nad svojim ljudskim saputnicima, on – i oni – prepoznaju da se ljudi pokazuju mnogo kompleksnijima nego androidi. Tako Dejta, uprkos svih svojih naročitih sposobnosti, žudi da bude ljudsko biće, jer je biti ljudsko biće superiornije nego biti android. U isto vrijeme, svijet Zvjezdanih staza ostavlja utisak da je Dejta proizvod pedantnog dizajna i svjesne proizvodnje, ljudska bića su proizvod veoma davne serije nevjerovatnih slučajnosti. Da, i oni koriste riječ «evolucija» i oni vjeruju da su «sile» na djelu – prilagođavanje i prirodni odabir – ali svi oni ovise o mutacijama, a mutacija je slučajna.

Preciznije rečeno, kada se DNK u ćeliji podijeli, ponekada se dese pogreške i rezultat te greške se razlikuje od originala. Većina tih pogrešaka su štetne, čak smrtonosne, ali nekoliko njih pomažu da stvari krenu nabolje. U bilo kom slučaju, svaka mutacija, dobra ili loša, rezultat je serije slučajnosti. Tako smo mi navedeni da vjerujemo da Dejta, android, zahtijeva genijalnog dizajnera, dok privlačna i ljupka saradnica imenom Dina Troj je proizvod skoro beskonačnog niza srećnih slučajnosti. Šta se desilo sa idejom da «napredna tehnologija dolazi od napredne inteligencije?» Što dalje idete, to je sve gore. Pođite sa mnom, kroz moje maštanje, kao član specijalne grupe posade izabrane da istraži novu planetu. Na divljoj planeti, mi srećemo veliki kompleks građevina, nastanjenih samo gušterima. Unutrašnjost ovih zgrada sadrži kompjuter koji može da izloži prošlost ove planete. Ali ovdje nailazimo na moj problem ponovo. Sa jedne strane, mi vjerujemo da su građevina, tehnologija i kompjuteri svjedoci inteligencije ranijih naseljenika ove planete. Ali u svijetu Zvjezdanih staza, mi smo navedeni da vjerujemo su se gušteri, koji su svojom jednom ćelijom mnogo složeniji nego sve tehnološke relikvije koje smo pronašli, «jednostavno pojavili». Možda je to greška imaginacije. Mogu zamisliti ljude kako prave svemirsku letjelicu poput Enterprajsa, ali ne mogu baciti nijedan pogled na krila leptira i reći: «Ovo je proizvod slučaja». Budući da moj auto zahtijeva mjesece da se dizajnira i sagradi, koliko smisla ima reći da moje tijelo, drveće na polju, ptice selice, pčela na cvijetu, veliki valovi u moru, bengalski tigar, kenguri, čak i male zebe – su se jednostavno pojavili?

Ukoliko govorite o ovome, očekujte da ćete biti ismijani. Većina naučnika i filozofa, čak i neki sveštenici, će vas nazvati glupim, sujevjernim, blesavim ili još gore. Tako sam ja pratio sa velikim interesovanjem kada je britanski filozof Antoni Flu, koji je više od pedeset godina bio prvak ateizma, nedavno objavio da je povjerovao u «Inteligentni dizajn». Bilo je to interesantno putovanje za Antoni Flua. Sin metodističkog sveštenika, postao je ateist još u tinejdžerskim godinama. Kao mladić, postao je uključen u religijske forum na Oksfordu nazvanim Sokratov klub koji je vodio C. S. Luis. Kao i Flu, Luis je prihvatio ateističke ideje u svojoj mladosti, ali je postao vodeći hrišćanski mislilac i pisac od kada su se susreli. Taj susret je vodio, ne promjeni mišljenja kod gospodina Flua, nego izdavanju njegove knjige pod naslovom «Falsifikat i teologija». Ova publikacija je objavila dolazak Flua kao vodećeg pokretača ateističkih ideja. U 1984. godini Flu je objavio sledeću knjigu pod naslovom «Pretpostavke ateizma». U ovoj knjizi je raspravljao da, umjesto da ateisti osporavaju postojanje Boga, teret dokazivanja bi trebao biti na izjavi da Bog postoji. Ali Flu sada vjeruje da je nauka ponijela taj teret dokazivanja. U novom videu programu nazvanom «Da li je nauka otkrila Boga?» on objavljuje da su biološke studije DNK pokazale skoro nevjerovatnu složenost uređenja koje je potrebno za nastanak život, što ukazuje na potrebu uključenosti genijalne inteligencije. Da li je sin sveštenika vratio se svojim počecima? Ne potpuno. «Ja razmišljam o drugačijem Bogu nego što je Bog hrišćana i daleko drugačijem nego što je Bog islama, jer oba pogleda pružaju sliku orjentalnog despota, kosmičkog Sadama Huseina», kaže on. U isto vrijeme, priznaje, to može biti ličnost u smislu bića koje ima inteligenciju i smisao, pretpostavljam. Flu sada vjeruje da nije bio u pravu sve one godine tvrdeći da Bog ne postoji. Sada vjeruje da složenost nekih osnovnih struktura života zahtijeva Inteligentnog Dizajnera. I možda nije u pravu ni kada tvrdi da Biblija slika Boga kao orjentalnog despota. Čini mi se da beskonačna inteligencija koja je autor detalja DNK, koja je započela složeni redoslijed ljudskog genoma, mora takođe biti i zaljubljenik u ljepotu poput slike leptirovih krila i stvara prelijepe osobe poput Dine Troj nije samo inteligentan nego dopadljiv i simpatičan/privlačan.

Naravno, mnogi se još uvijek ismijavaju inteligentnom dizajnu. Oni tvrde da vjeruju u nauku, a prema njoj inteligentni dizajn spada u vjerovanju u čaroliju. Možda. Ali evolucionista i pisac naučne fantastik Artur Klark je rekao: «Bilo koja dovoljno napredna tehnologija je veoma teško raspoznatljiva od čarolije». Bilo koje biće dovoljno inteligentno da kreira ljudski genom može biti toliko napredno da je sposobno za djela teško raspoznatljiva od čarolije. Možda ta stara priča je istinita kada kaže da su ljudi stvoreni na sliku Božju, po liku Njegovom. I upravo ta «sličnost» je ono što nas tjera da «smjelo idemo tamo gdje još niko nije stigao», kakva god pitanja mogu da iskrsnu negdje u ćošku galaksije naše mašte ili tražeći da dekodiramo misterije koje je Bog smjestio u naš DNK. Možda je to tajna koja leži iza priča poput Zvjezdanih staza. Budući da mi ne tražimo samo nove tehnologije, nego želimo da znamo i razumijemo inteligentna bića koja su tvorci te tehnologije. I mi ne tražimo samo nove oblike života nego želimo da razumijemo dizajnera života.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s