Memoari

Ja sam služio i gospodario, popovao i vojvodovao;
putovao po narodnom poslu daleke putove i kod kuće mirno sjedio i u svojoj bašti voće kalemio;
vojevao sam opasne ratove i uživao blagodet opšteg mira; 
s carevima govorio sam slobodno, a katkad zbunio me je govor prostog kmeta;
gonio sam neprijatelje i bježao od nji’;
živio u svakom blagu i izbiliju i opet dolazio do sirotinje;
imao sam lijepe kuće i gledao i’ iz šume spaljene i srušene;
pred mojim šatorom vrištali su u srebro okićeni arapski hatovi i vozio sam se u svojim neokovanim taljigama;
vojvode iščekivali su zapovijest iz moji’ usta i opet sudba me je dovodila da pred onima što su bili moji panduri na noge ustajem.
-To je, djeco, vječna promjenljivost sudbine koju sam rano upoznao i na koju se nigda tužio nisam;
iz te promjenljivosti naučite: da se ne treba u sreći gorditi ni u nesreći očajavati.

Prota Matija Nenadović

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s