Neću na Ušću! Ni u obnovljenoj Boski niti u West Gate-u …

Znam da je mnogo lakše kritikovati negi biti kreativan, ali nesumnjivo da neke pojave društvu moraju biti analizirane, ako ne kritikovane. Jedna od takvih pojava je konzumerizam ili potrošački mentalitet. O tome je dosta pisano iz svih uglova gledanja. Želim da podijelim svoj potaknut nedavnom posjetom jednom od novootvorenih prodajnih centara.

Dok sam nevoljko slijedio ženu razgledajući prodavnice na svim spratovima i u isto vrijeme pazio da moja ćerka od dvije i po godine ne polomi nešto što bih morao da platim, moje emocije su bile sve negativnije i negativnije prema mjestu u kome sam trenutno boravio. Nije to bilo zbog toga što je cijena većine artikala skoro jednaka prosječnoj plati u zemlji u kojoj živim. Nije to bilo zbog toga što sam mogao da nabrojim na prste jedne ruke dio odjeće koji pristojna osoba može obući na pristojno mjesto. Nije to bilo ni zbog toga što djevojke koje prodaju pola vremena provedu ogledajući se u ogledalu dok vam nude robu. Bilo je to zbog toga što veliki broj mladih (i starijih) ljudi hoda tim hodnicima kao da je ušao u hram božanstva kome sada treba da odaju poštovanje. Na ovaj način se pravi dalja podjela u društvu između onih koji imaju i mogu (da kupuju) i onih koji su jadni, bijedni i ubogi. Mladi se prerano nauče pogrešnim vrijednostima: vrijediš samo ako nosiš ono što je kupljeno na jednom ovakvom mjestu. „Kupuješ na pijaci? Straaašno!“ U ovako postavljenom mentalnom stavu o pomoći ugroženima se i ne priča, čak i ako su žrtve prirodnih katastrofa.

Kako je moguće da mladi i pametni ljudi, bez razmišljanja kupuju ovakvu robu na ovakvim mjestima samo zbog toga što ta roba nosi nečije ime (u mnogim slučajevima potpuno nepoznato) iako je i do tri puta skuplja nego identične stvari na drugim prodajnim mjestima? Za vrijeme svojih kratkih posjeta nekim mjestima zapadne Evrope primijetio sam nekoliko radnji u kojima se prodaje identična roba po mnogo manjoj cijeni. Zašto potomci naroda koji su toliko velikom i vrijednom smatrali svoju slobodu, u svakom obliku, prihvataju ovakvav vid porobljavanja i iskorištavanja?

Još jedan primjer: zbog određenog projekta i posla u kome učestvujem, imao sam potrebu za nabavkom novog prenosnog računara. Iskoristivši dolazak jednog poznanika iz SAD-a, kupio sam putem interneta Toshibu Qosmio X505 za nešto manje od 1000$. Identičan proizvod košta tri puta više u najvećem hrvatskom shopping centru!! Ko je ovdje lud?

Možda su i u pravu kada nam na svakom ćošku West Gate-a, Ušća, Boske … i svakog drugog većeg shopping centra u okruženju nude proizvode čija je glavna parola: „Be stupid!“ A najvrednije stvari u ovom životu su uglavnom besplatne.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s