Riječ koja mijenja život

Treće poglavlje 1. Knjige Samuilove počinje riječima kako je „mladi Samuilo (dijete) služio Gospodu pod nadzorom Ilija (Ilije ili Helije, jevrejsko ime koje treba razlikovati od imena Ilija); a riječ Gospodnja je bila rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare.“ Ovaj poslednji dio stiha je preveden starim srpskim jezikom; drugi prevod uvijek pomaže: „viđenja nis ubila česta.“ Jasno je da se govori o Božjem komuniciranju sa ljudima, preko proroka (4. Moj. 12:6).

Riječ „utvara“ je prilično stara i nepopularna riječ. Izvađena iz konteksta ona može značiti i nešto drugo. U Bibliji ona uglavnom stoji za ono viđenje koje Bog objavi proroku, na neki poseban način. Ali ova riječ takođe označava i objavljenu riječ od Boga, koju prorok iznosi, poput one u knjizi proroka Isaije (1:1). Tako utvara ili vizija se ne odnosi uvijek i samo na otkrivanje budućnosti nego na prenošenje poruke od Boga ljudima.

U ovom stihu, 1. Sam. 3:1 ove dvije riječi „riječ Gospodnja“ i „utvara“ obilježavaju jedan isti pojam. Ovo je tzv. paralelizam: književni oblik kojim se jedna misao izrazi na dva načina.

Korijen glagola „javljati“ u jevrejskom jeziku se nalazi u jednom biblijskom imenu, Fares (1. Moj. 38:29). To je bio jedan od dvojice Judinih sinova koje je dobio sa Tamarom, onaj blizanac koji se rodio prvi iako je bio drugi. Taj događaj sa njegovog rođenja je na poseban način obilježio njegov karakter među onima koji su tada bili prisutni. On je prodro, on je izašao na svjetlo dana iako se nije očekivao.

Riječ Božja je bila uveliko zapostavljena u vrijeme koje se opisuje u prvim poglavljima knjige Samuilove. Nije bilo nikakve mogućnost da one „prodre“ među ljude. Oni koji su bili zaduženi da ljude poučavaju, bili su zauzeti nečim drugim: na žalost, ne baš tako pozitivnim aktivnostima. U stvari, oni su se brinuli za svoje potrebe, a zanemarili su svoj glavni zadatak, zbog koga su postojali. Pored svih zala koja su im pripisana, njihov najbolji opis se nalazi u 2:12. To je početak njihovog opisa i uglavnom se na početku stavlja glavna misao, kasnije dolazi objašnjenje te misli. Sve ono što je opisano kasnije, kako su otimali meso od žrtve koje su ljudi prinosili i svaki njihov drugi grijeh proizilazi iz ove činjenice: nisu poznavali Gospoda, nisu imali živo iskustvo sa Njim. Ovaj 12. stih je veoma zanimljiv jer na jevrejskom jeziku stoji: Sinovi Ilija sinovi bezumlja, bezvrijedni; drugi prevode ovu riječ kao „ništarije.“ U Novom zavjetu ova ista riječ označava jednog veoma negativnog, 2. Kor. 6:15.

Stanje je skoro očajno: 1. Sam. 3:2-3 – imamo ljude u najboljim godinama koji ne mare za Boga, starce koji su pasivni i slijepi i djecu koja još uvijek nemaju iskustvo sa Bogom. Ali zapazite kraj trećeg stiha: svjetlost na kraju tunela. Žižak, opet jedna stara riječ, ili svijećnjak nije bio ugašen. U Bibliji je svijećnjak simbol za Božju riječ. Poznati Psalam 119:105 kaže: Riječ je tvoja žižak nozi mojoj…

I upravo ova činjenica čini ovaj tekst jako relevantnim za današnje vrijeme. Čini se kao i da danas vlada slično stanje. Oni hrabriji će čak reći da su i mnogi sveštenici na sličnom nivou kao što su bili Ilijevi sinovi. Ljudi srednjih godina su uglavnom zaokupirani skoro istim poslom kao i Ilijevi sinovi: nahraniti sebe i svoju porodicu. Crkve uglavnom posjećuju kategorije godina Samuila i Ilija: djeca i starci. I sve to doprinosi da sama misao o Bogu bude zapostavljena, a jaz između ljudi i Boga bude sve veći.

Ali biblijska misao tvrdi da čovjek bez Boga nema nikakvu vrijednost. I zaista, kakva je naša vrijednost bez Boga? Koliko čovjek znači ako mu se oduzme njegov sastojak koji mu je Bog udahnuo, a to je život? Ništa – znate za onaj stih koji kaže da je živ pas vredniji od mrtvog lava. Život je ono što daje vrijednost čovjeku, a život dolazi od Boga. Ali taj život nije samo čisto postojanje. Biblija pravi razliku između toga da li je čovjek samo tijelo ili posjeduje i duhovnu komponentu. Potop je stigao na zemlju onda kada su ljudi u potpunosti izgubili duhovnu dimenziju; u stvari, tada nastupa smrt čovjeka, on prije ili kasnije nestaje i sa ove zemlje. Zato je riječ Božja tako važna jer kroz nju upoznajemo Boga, a On daje život.

Čitamo na početku Biblije da je Bog stvarao svojom riječju. Bog reče i nastade. Isus je u Novom zavjetu nazvan riječju kroz koju je Bog stvora. Ono što je Bog izgovarao i što je zapisano kao pouka ljudima takođe se naziva Riječju Božjom. Riječ Božja je unošenje potrebnih duhovnih sastojaka da bi ostali živi. U suprotnom, mi ćemo biti poput pustinje. Pustinja postoji, ali u njoj nema života.

Ko god želi da ova Riječ unese život u njegov život mora biti svjestan sile koja mijenja koja se nalazi u ovoj riječi. Mi imamo tendenciju danas da ne cijenimo riječi, stalno ih izgovaramo, i ne razmišljamo o njima i o njihovom značenju. Jevrejska misao je bila drugačija. Posebnost tog mentaliteta je bila snažno vjerovanje da riječ ima silu, potpuno nezavisnu od onog ko je izgovara. Riječ je u isto vrijeme i događaj: ona nešto čini kada se izgovori. Ona pronalazi svoj put među slušaocima donoseći sud ili milost, zavisi.

Jer riječ od Boga nije uvijek tapšanje po ramenu: „Sve je u redu.“ Kao i u slučaju Samuila, poruka koju je dobio nije bila ugodna za prenijeti. Ona je donosila osudu načinu ponašanja nekome ko je njemu bio veoma blizak, njegov mentor i njegovim sinovima. I ovdje nalazim jedan više od razloga zašto je ova Riječ danas tako rijetka: mi volimo da slušamo ono što nam godi. A u crkvi se može čuti i nešto drugo. Oni koji traže tu riječ moraju imati snage da je čuju za sebe i da je prenesu drugima. Tu je i poruka o odgovornosti, pristojnosti, pravdi … ali iznad svega to je riječ o Božjoj ljubavi i sili, sili da se umiješa u naše živote i napravi promjenu, pozitivnu, na bolje.

Dok sam bio na odmoru kod svojih roditelja, sreo sam prijatelja iz osnovne škole. Kratko smo porazgovarali, on mi je nudio neka auta na prodaju, pozdravili se i ja sam otišao. Par dana kasnije sam saznao od svojih roditelja da je on nastradao. Najvjerovatnije to nije bila obična saobraćajna nesreća: on se upetljao u društvo koje je prodavalo narkotike. Ne mislim da sam imao neku posebnu magiju kojom bih mogao promijeniti smjer njegovog daljeg života, ali kada bih imao drugu priliku, volio bih da sa njim podijelim meni jako drage riječi iz Biblije, poput ovih Isusovih zapisanih u jevanđelju po Jovanu 14:1-3.  To je riječ vrijedna da joj se preda život.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s