U jevanđelju po Mateju 26, čitamo stihove 30-31. Ovo je zapisano nakon što je Isus završio praznovanje Pashe (jevrejskog praznika na oslobođenje iz egipatskog ropstva) za tu večer, i nakon što je, kao što hrišćani vjeruju, uspostavio jedan novi obred, obred Večere Gospodnje ili Pričešće. Kada se sve to završilo, on je otpjevao jednu duhovnu pjesmu, pjesmu zahvalnosti i dao jedno proročanstvo koje je trebalo veoma brzo da se ostvari. Ovo proročanstvo sve ticalo odnosa njegovih učenika prema njemu, njihovom učitelju. Isus je tvrdio da će se njegovi učenici, te večeri, odreći njega i da će svako otići, pobjeći, na svoju stranu dok njega budu hvatali. Veoma je zanimljiv dalji opis događaja, čitajmo stihove 33-35. Petar uvjerava Isusa da je moguće da će se to desiti, da će ga drugi napustiti, ali on ne. I to ponavlja – ja sam spreman umrijeti za tebe, sa tobom, sve, što god kažeš: u vatru u vatru, u vodu u vodu… Svojim stavom Petar postavlja scenario koji slijede i ostali učenici: tako i svi ostali učenici rekoše.
Ispunjenje ovog Isusovog proročanstva je zapisano u daljem tekstu. Čitamo isto poglavlje (Matej 26):55-58. Svi učenici su ostavili Hrista i pobjegli. Isus je uhvaćen i poveden na suđenje. Petar, čini se, zaista je stajao iza svojih riječi: slijedio je ovu povorku, iako izdaleka, ali je slijedio Isusa. Ali od 69-74 stiha, pisac prikazuje pravo stanje Petrove tvrdnje i stabilnosti.
Mi ljudi imamo tendenciju da idemo iz krajnosti u krajnost. Kao jevrejski narod prilikom davanja zakona na Sinaju: sve što je Bog rekao činićemo … i onda, par dana kasnije, uključeni u najgori otpad i nemoral. Petar obećava, prvi je i najbolji, bori se za Isusa, udara nožem, siječe uši ako treba drugima… A onda, u drugom trenutku, u drugim okolnostima: bježi, skriva se, slijedi Hrista tajno, izdaleka, odriče se: ne jednom, ne dva puta, nego tri puta. Dva puta je dao obećanje, a tri puta se odrekao.
Rješenje za Petrov problem, i ovakav naš problem, nalazimo u poslednjem stihu ovog (26og) poglavlja jev. po Mateju.
1. Opomenuti se Isusovih riječi. Opomenuti se opisa našeg stanja. Upoznati sebe. Čovjek se uvijek zamisli kada malo bolje upozna sebe.
2. Žalost, pokajanje, plač. Kako god želite to da nazovete. To je početak onog što donosi promjenu, povratak Isusu. Postoji život i poslije pada, i poslije grijeha, poslije izdaje Isusa; ako se pokajemo. Još uvijek možemo da budemo korisni i upotrebljivi od Boga i za ljude.
Povratak Bogu, pranje naših grijeha je jednako bilo kom čudu opisanom u Bibliji ili kojeg nalazimo u svijetu prirode. Dopustite mi da podijelim sa vama ilustraciju, jednu priču koju često pričam, tačnije čitam, svojoj ćerkici. Priča se zove Persi praščić. Bio je to dan kada je ovo malo prase slavilo rođendan. Majka ga je sredila i okupala i rekla mu da se potrudi ostati čist. Prase je izašlo samo malo da prošeta prije nego počne njegova rođendanska zabava. I u toj šetnji, je naišlo pored lokve, kola su naišla i isprskala ga. Dok je prase žalilo zbog prljavštine i plašilo se od povratka kući, počela je kiša da pada i oprala svu prljavštinu tako da je na vrijeme stigao čist kući na svoju rođendansku svečnost.
Ni za stanje čovjeka ne treba ništa manje čudo nego što je kiša iz vedra neba baš u trenutku kada je najpotrebnija.
