Čemu nas islandski vulkan može poučiti?

  Eje-fjatla-jokutl, ponavljao sam za svojim prijateljem Manfredom sa Islanda koji me učio kako se na njegovom jeziku izgovara ime trenutno najpoznatijeg vulkana na svijetu. Island ima veliku koncentraciju aktivnih vulkana zbog jedinstvenih geoloških uslova. Kao što je već poznato, ovaj vulkan je aktivan od 14. aprila, iako se probudio nešto manje od mjesec dana ranije ali su posledice tadašnje erupcije bile minorne i lokalne.

Posledice buđenja ovog vulkana su svakodnevno vidljive u medijima: hiljade korisnika aviosaobraćaja koji čekaju po aerodromima te milioni eura gubitaka evropskih aviokompanija samo su neke od njih. Ovo je najveći prekida aviosaobraćaja od drugog svjetskog rata. Ako ste jedan od onih koji ste pomislili, poput mene, da veliki dim smanjuje vidljivost u aerosaobraćaju, varate se. Naime, glavni problem je što pepeo iz vulkana sadrži čestice stakla i stijena koje će oštetiti avionske motore ukoliko ih turbine usisaju unutra
Dok sam slušao i čitao o ovim problemima, podsjetio sam se da niko od nas kao da nije primjećivao dok je sve bilo u redu. Normalne i ispravne stvari prihvatamo previše „zdravo za gotovo,“ kao da takve moraju biti, kao da ne može doći do poremećaja svakodnevnice, počevši od našeg zdravlja pa do našeg okruženja. Naravno, niko ovdje ne govori o grozničavom življenju u strahu od ružne sutrašnjice. Poenta je da nismo svjesni dobrih stvari dok se ne dese loše. Malo ko od nas i razmišlja da je taj isti vazduh nama neophodan za sve ostale naše pokušaje i namjere i da je neophodno da bude čist i ispravan. Sama koncentracija svih kompomenanata u vazduhu je takva da potpuno odgovara ljudskim potrebama – samo male promjene bi otežale ne samo disanje nego i cijeli život na zemlji.
Oko dva litra kisika svakodnevno teče kroz našu krv, pluća i tkiva. Svaka ćelija u našem tijelu zahtijeva vazduh da bi ispravno funkcionisala. U trenutku kada je prekinut dovod kiseonika, život se ne može nastaviti. Ukoliko ne budu „nahranjennj“ kiseonikom, možda ćelije počinju umirati četiri minuta kasnije, kao i sama ljudska osoba.
Ovako uređeni svijet, sa vazduhom u njemu, nas konstantno podsjeća da postoji Neko ko ga održava, a i nas u njemu. Kao što je već rečeno, mala promjena u odnosu sastava vazduha bi dovela do neslućenih negativnih promjena. Ovako fino podešavanje pokazuje da je evolutivni proces uveliko stvar fikcije i da o svom životu trebamo razmišljati dok je naše stanje još održivo i pozitivno, a ne da čekamo poslednje trenutke. Možda bi nas uistinu islandski vulkan čudnog imena mogao poučiti više o zahvalnosti.
Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s