Jedna o poslednjih vremenskih nepogoda koja je nedavno pogodila ostrvsku državu Haiti  podsjetila nas je kako ljudi još uvijek nisu ovladali prirodom. Potres od 7.0 na Rihterovoj  skali mjerenja sa epicentrom oko 16 km zapadno od glavnog grada bio je najjači potres ikada  zabilježen u tom području. Sva moderna tehnologija i naučna dostignuća u ovom slučaju kao da su bila bezvrijedna. I pored ogromnog napretka na svim područjima istraživanja, priroda i dalje uspijeva da iznenadi i, čini se, pobijedi u borbi sa čovjekom.

Sva ona velika obećanja o napretku i rješenjima globalnih problema koji muče ovu zemlju još juče su davana. Ona su se nazirala kroz razvoj i napretak tehnologije. Pogonsko gorivo je bilo učenje o evoluciji kojoj nema kraja: još malo, i čovjek je u poziciji da postane bog i sve druge samozvane bogove pobaca sa njihovog prijestola.
Sa druge strane, alternativa ovoj teoriji (evolucija je bila i ostala samo teorija, nikada dokazana naučna tvrdnja) stoji biblijski izvještaj o stvaranju čovjeka. Na kraju sedmice stvaranja, šestoga dana, Bog je stvarajući čovjeka izrekao ove riječi: „Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji“ (1. Moj. 1:28). Vladajte, budite gospodari … riječi su koje još uvijek odzvanjaju u ušima čovjeka, samo što želi da do ovog cilja dođe svojim vlastitim putem, bez Boga i Njegove riječi.
Ovaj vid vladanja i upravljanja jako dobro je vidljiv u svakom poređenju bilo koje zemlje u razvoju sa visoko razvijenim zemljama. Dok se u jednima hrana baca i djeca goje, u drugima vlada nestašica i djeca umiru. Na svijetu još uvijek ima dovoljno hrane za sve, samo je ona nepravedno (sebično) raspoređena. Biblija tvrdi da je padom u grijeh čovjek izgubio ne samo vlast i upravljanje nad zemljom, nego i nad sobom. Njime je zavladala sebičnost koja je istisnula ljubav i moral. Mi više nismo gospodari zemlje, a jednako teško nam ide i upravljanje našim ličnim životima.
Početak rješenja ovog ljudskog problema je u jednom paradoksalnom potezu: predavanje vlasti (života) u Božje ruke. Onaj koji nam je jednom povjerio tu odgovornost, jedini je sposoban da to učini ponovo. Mnogi istraživači Biblije vide da se to može postići vraćanjem na početak, na kraj sedmice stvaranja, u sedmi dan, subotu. To je vrijeme koje je Bog posebno odvojio upravo za podsjećanje na naše početke. To je vrijeme kada ćemo shvatiti da smo i sami dio problema, a samim tim i dio rješenja: Povratak korijenima, povratak tradiciji. Onoj istinskoj, pravoj, biblijskoj.