Za šta umrijeti?

U šta će ko potrošiti svoje Bogom dane, svako za sebe određuje. Mučno mi je jedino kad nam to određuje neko drugi. Ratovanje, na primjer … K'o dijete sam živio za pušku i radov'o se vojsci, dok nisam shvatio šta to sve napravi u životima drugih. Još kad sam shvatio da ono za šta su se moji djedovi borili sada više ne vrijedi pa ih današnje istorijske čitanke stavljaju na pogrešnu stranu. A oni koji sve to započnu rijetko kad ispaštaju. Sigurno, postoje pravedni ratovi; mada nije jednostavno razlučiti da je to baš onaj u kome mi učestvujemo. Najgore od svega što su posledice svih ratova uvijek smrtonosne.

Način kako Šehaga, karakter iz Selimovićeve Tvrđave, žali za sinom dezerterom koga su izdali drugovi najbolje opisuje moju misao:

“Blesavi sine, grdio ga mrtvog, zašto li pogibe, za što li ludu glavu izgubi! Da si se tukao za svoje zadovoljstvo, pa te neko ubio, halal vjera i njemu i tebi. Da je zbog zlatne jabuke iz priče, da je zbog djevojke iz pjesme, da je zbog druga iz života, žalio bih ali razumio. Ali, šta je ovo, nesrećni sine? Za đeriz, za razbojnike, za otimačinu tuđe zemlje? Pa kako je takav smrad mogao da zaludi tvoje čisto srce?”

Ko zna šta je sreća, a šta nesreća?

Nekada davno živio je siromašni starac, kome je umrla žena, ostavivši mu sina od godinu dana. Otac je ulagao sve svoje napore da bi odgojio sina koji mu je bio sve na svijetu. Jedino što su imali bio je konj kojim je otac iz obližnje šume prevozio drva u grad i tako hranio i sebe i sina. Godine su brzo prolazile, i kad je sin imao deventaest godina, jedne je večeri zaboravio zatvoriti kapiju, tako da je konj otišao u planinu i pridružio se divljim konjima.
Siromah je tako ostao bez jedinog izvora prihoda. Odmah se su sakupile komšije da ga potješe.
– “Kakve li velike nepravde?” – uzviknuo je jedan od njih. Međutim, starac je odgovorio:
– “Ko zna šta je sreća, a šta nesreća?!”

Nakon nekoliko dana u dvorištu siromahove kuće iznenada se začulo udaranje kopita i rzanje konja. Sin je istrčao iz kuće i ugodno se iznenadio. Naime, kroz otvorenu kapiju utrčao je odlutali konj, a za njim još dva divlja konja. Sin je odmah zatvorio kapiju i tako su odjednom postali bogati. Komšije su se ponovo okupile, ovaj put da izraze svoju radost. Neko je uzviknuo:
“Kakve li rijetke ali velike sreće?” Starac je odgovorio:
– “Ko zna šta je sreća, a šta nesreća?!”

Sutradan je sin uhvatio najljepšeg divljeg konja, stavio mu uzde i sedlo i pokušao da ga jaše. Nenaviknut na uzde i sedlo, ni na težinu jahača, konj se počeo propinjati na zadnje noge, skakati, vrtiti u krug, pokušavajući na sve načina da se oslobodi neočekivanog i iznenadnog tereta. Najzad, kada se konj propeo na zadnje noge, jahač je pritegao uzde i konj je izgubio ravnotežu. Pao je na leđa i slomio mladiću desnu nogu. Otac je podigao sina, stavio mu zavoje i daščice na povrijeđenu nogu i položio ga u postelju. Odmah su dotrčale i komšije.
– “Kakve li velike nesreće!” – ponovo se čuo uzvik. A starac je opet odgovorio:
– “Ko zna šta je sreća, a šta nesreća?!”

Nakon dvije sedmice izbio je rat i svi sposobni mladići pozvani su u vojsku. Jedino je mladić sa slomljenom nogom ostao kod kuće. Po završetku rata mnogo mladića se nije vratilo kući. Komšije su se okupile i neko je zaključio: “Ovom našem komšiji sve ide na dobro. Njemu se svaka nesreća pretvara u sreću!” Starac je i na ovo odgovorio svojom poznatom izjavom:
– “Ko zna šta je sreća, a šta nesreća?!”

Naravoučenije: “Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate.” (Sveto pismo, knjiga proroka Jeremije 29:11)

Poruke iz Svete zemlje: prvi utisci

_MG_7257 2Kao što sam spomenuo u jednom od ranijih postova na ovom blogu, nedavno sam imao veoma zanimljivo životno iskustvo o kome želim da pišem: putovanje u Izrael. Svako putovanje je zanimljivo iskustvo, a posebno putovanje u zemlju sa tako dugom istorijom i tako velikim uticajem na čitavi svijet. Prije nego budem opisao lokacije i mjesta koje sam posjetio evo par osnovnih informacija o ovoj zemlji, koje će biti od koristi u kasnijim tekstovima. 

400px-Merneptah_Israel_Stele_Cairo
    Merneptova stela

Ime Izrael je povezano sa Jakovom, praocem jevrejske nacije, koji je tokom hrvanja sa božanskom figurom na potoku Javoku zadobio povredu, pobjedu i ime Izrael (1. Mojsijeva 32. poglavlje). Kamenorez faraona Merneptaha (1230 pne) je najstariji vanbiblijski dokument na kome postoji ime Izrael. Iako je savremena država Izrael formirana 14. maja 1948. godine, oblici državnog uređenja, religije i kulture na ovim prostorima postoje od davnina. 15. maja 1948. započinje sukob sa susjednim arapskim državama kojima Izrael uspijeva odoliti. Čini se da sukobi na ovom području nisu prestajali od vremena kada je prvo naselje kreirano na ovom području. Na žalost, sukobi i dalje traju: za vrijeme moje posjete (10-20.10.2015) situacija je bila prilično napeta zbog nedavnih napada u Hevronu koji su se proširili i u ostale dijelove zemlje, a posebno Vitlejem i Jerusalim. 

Budući da dolazim iz Bosne i Hercegovine (BiH), države nastale nakon sukoba, prilično je lako razumjeti sadašnju situaciju u Izraelu. Kao i BiH, i Izrael je zemlja nastala uz pomoć međunarodnih sila (UN), iako su želje i tenzije za povratkom u svoju prapostojbinu postojale u glavama i srcima jevrejskog naroda i njihovih vođa od prvih iseljenja i progona. Kao i u BiH, postoji centralna vlast, koja nema veliki uticaj na određenim lokalitetima gdje žive predstavnici drugog naroda (u ovom slučaju Palestinaca) i doživljavaju te prostore (Judeja i Samarija ili Zapadna obala) okupiranim teritorijama. Zato je po cijeloj zemlji prisutno dosta vojske koja pokušava održavati mir i red. Sam grad Jerusalim, čije ime znači Grad mira (što danas zvuči prilično ironično), je planiran da funkcioniše kao corpus separatum ili distrikt (bh verzija je grad Brčko), imajući poseban status zbog svog religijskog značaja. Ta ideja je umrla nakon šestodnevnog rata (5-10.6.1967) kada Jerusalim ulazi unutar granice jevrejske vlasti, a 1980. godine biva proglašen glavnim gradom. Kao što znate, situacija na ovom području (kao i u BiH) je i dalje napeta i postoje tenzije ka ocjepljenju palestinskih teritorija.  

Bez obzira na svu političku situaciju, posjeta ovoj zemlje je nezaboravno iskustvo koje treba doživjeti ukoliko je moguće. Zbog toga i zbog veze ovih prostora sa sve tri monoteističke religije, te Svetim pismom, u narednom periodu ću pisati o ostalim mjestima koje sam posjetio i njihovoj vezi sa Biblijom i porukom iste.