Jevanđelje srijedom: Matej 10. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Razmišljanja na prethodna poglavlja iz jevanđelja po Mateju možete čitati na sledećim linkovima:

jev. po Mateju 1. poglavlje
jev. po Mateju 2. poglavlje
jev. po Mateju 3. poglavlje
jev. po Mateju 4. poglavlje
jev. po Mateju 5. poglavlje
jev. po Mateju 6. poglavlje
jev. po Mateju 7. poglavlje
jev. po Mateju 8. poglavlje
jev. po Mateju 9. poglavlje

Svi koji su čitali svetopisamske tekstove znaju da oni nisu pisani hronološkim redom nego na način kako su autori željeli prenijeti posebnu misao i poruku. Matej je već spomenuo (4:18-22) Hristov susret sa pojedincima koje je pozvao da ga slijede, dok je govorio da se približilo carstvo nebesko. Od petog do sedmog poglavlja njegovi učenici, kako ih naziva do desetog poglavlja (5:1, 8:18.23.25, 9:10-11.14.19.37), imaju priliku da saslušaju Isusov program i osnovne ideje: čuvena besjeda na gori. U osmom i devetom poglavlju Matej zapisuje kako učenici imaju priliku da posmatraju kako Isus radi ono što govori: iscjeljuje bolesne (9:7), čisti gubave (8:2), diže mrtve (9:25) i izgoni đavole (8:31). U desetom poglavlju, Matej nam predstavlja imena svih dvanaest Hristovih učenika i daje im titulu apostola. Ta riječ, αποστολος, označava onog koji je poslan sa određenim ciljem. U ovom trenutku Hristos šalje svoje učenike da govore i rade ono što su vidjeli od njega: “propovijedajte da se približilo carstvo nebesko; bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite …” (10:7-8). Poruka ovog poglavlja svima onima koji sebe danas nazivaju Hristovim sledbenicima je veoma jasna: budite slični onome koga slijedite. Možda ne znamo kako da pomognemo svima i možda se nećemo složiti oko načina kako to da radimo, ali sigurno je da Hristos treba da bude uzor i da motivi za to budu čisti: jevanđelje se ne smije prodavati (10:8a).

U daljem tekstu, Isus ih upozorava kako će okruženje reagoviti na riječ i djelo njegovih učenika. Njihovo iskustvo je upoređeno sa ovcama među vukovima: jasna je ideja sukoba i netrpeljivosti. Ali … i ovdje postoji velika analogija između onoga što Isus govori da će doživjeti njegovi učenici i onoga što sam Isus doživljava i što Matej zapisuje u poslednjim poglavljima svog jevanđelja. Pokušaću to da predstavim na sledeći način:

Šta će se desiti učenicima	Šta se desilo Isusu
predaće vas sudovima – συνεδριον (10:17)	predan Sinedrionu (26:57)
izvodiće vas pred svjetovne vlasti (10:18)	izveden pred Pilata (27:2)
vi nećete govoriti, nego Duh (10:20)	Isus ne progovara, Pilat je oduševljen (27:14)
predaće brat brata (10:21)	Isusa predaje Juda (26:50)
svi će mrziti na vas zbog mene (10:22)	rekoše svi: da se razapne (27:22)

Dakle, na sebi svojstven način, Matej je napisao sledeće: ukoliko sebe smatraš Hristovim učenikom, onda treba da živiš onako kako je Hristos, Učitelj, živio. Hristos je svojim dolaskom na svijet uzburkao sile tame i one su se reagovale protiv Njega. Normalno je i prirodno očekivati da će i oni koji Njemu budu slični doživjeti slično. Možda je upravo ova činjenica razlog zašto je veliki broj sledbenika i “fanova” popularnih slavnih ličnosti, muzičara i glumaca, dok Isus Hristos zadobija mnogo manji broj sledbenika. Čak i oni koji tvrde da ga slijede, selektivno prihvataju Hristove poruke želeći da izbjegnu sukob sa silama tame na ličnom nivou. Čini se da je sve istinitija drevna izreka, jevanđelje nije za slabiće.

Poruke iz Svete zemlje: prvi utisci

Kao što sam spomenuo u jednom od ranijih postova na ovom blogu, nedavno sam imao veoma zanimljivo životno iskustvo o kome želim da pišem: putovanje u Izrael. Svako putovanje je zanimljivo iskustvo, a posebno putovanje u zemlju sa tako dugom istorijom i tako velikim uticajem na čitavi svijet. Prije nego budem opisao lokacije i mjesta koje sam posjetio evo par osnovnih informacija o ovoj zemlji, koje će biti od koristi u kasnijim tekstovima.

400px-Merneptah_Israel_Stele_Cairo — **Merneptova stela**

Ime Izrael je povezano sa Jakovom, praocem jevrejske nacije, koji je tokom hrvanja sa božanskom figurom na potoku Javoku zadobio povredu, pobjedu i ime Izrael (1. Mojsijeva 32. poglavlje). Kamenorez faraona Merneptaha (1230 pne) je najstariji vanbiblijski dokument na kome postoji ime Izrael. Iako je savremena država Izrael formirana 14. maja 1948. godine, oblici državnog uređenja, religije i kulture na ovim prostorima postoje od davnina. 15. maja 1948. započinje sukob sa susjednim arapskim državama kojima Izrael uspijeva odoliti. Čini se da sukobi na ovom području nisu prestajali od vremena kada je prvo naselje kreirano na ovom području. Na žalost, sukobi i dalje traju: za vrijeme moje posjete (10-20.10.2015) situacija je bila prilično napeta zbog nedavnih napada u Hevronu koji su se proširili i u ostale dijelove zemlje, a posebno Vitlejem i Jerusalim.

Budući da dolazim iz Bosne i Hercegovine (BiH), države nastale nakon sukoba, prilično je lako razumjeti sadašnju situaciju u Izraelu. Kao i BiH, i Izrael je zemlja nastala uz pomoć međunarodnih sila (UN), iako su želje i tenzije za povratkom u svoju prapostojbinu postojale u glavama i srcima jevrejskog naroda i njihovih vođa od prvih iseljenja i progona. Kao i u BiH, postoji centralna vlast, koja nema veliki uticaj na određenim lokalitetima gdje žive predstavnici drugog naroda (u ovom slučaju Palestinaca) i doživljavaju te prostore (Judeja i Samarija ili Zapadna obala) okupiranim teritorijama. Zato je po cijeloj zemlji prisutno dosta vojske koja pokušava održavati mir i red. Sam grad Jerusalim, čije ime znači Grad mira (što danas zvuči prilično ironično), je planiran da funkcioniše kao corpus separatum ili distrikt (bh verzija je grad Brčko), imajući poseban status zbog svog religijskog značaja. Ta ideja je umrla nakon šestodnevnog rata (5-10.6.1967) kada Jerusalim ulazi unutar granice jevrejske vlasti, a 1980. godine biva proglašen glavnim gradom. Kao što znate, situacija na ovom području (kao i u BiH) je i dalje napeta i postoje tenzije ka ocjepljenju palestinskih teritorija.

Bez obzira na svu političku situaciju, posjeta ovoj zemlje je nezaboravno iskustvo koje treba doživjeti ukoliko je moguće. Zbog toga i zbog veze ovih prostora sa sve tri monoteističke religije, te Svetim pismom, u narednom periodu ću pisati o ostalim mjestima koje sam posjetio i njihovoj vezi sa Biblijom i porukom iste.

O fanatizmu

Za fanatika ne postoji raznolikost svijeta. To je čovjek opsjednut jednim. Odnosi se okrutno i bespoštedno prema svemu i svačemu osim prema jednom. Fanatizam je psihološki povezan sa idejom spasenja ili propasti. Upravo ta ideja fanatizuje dušu. Postoji jedno koje spasava, sve ostalo ubija. Stoga se treba u cjelini predati tom jednom i nemilosrdno tamaniti sve ostalo, cio mnogoliki svijet koji prijeti propašću.

nikolaj-berdjajev_520x320-1 — Николай Александрович Бердяев (1874-1948)