Jevanđelje srijedom: Matej 12. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Dvanaesto poglavlje nije tako dugačko koliko je bogato tematikom i poukama. U njemu Isus brani svoje učenike koji kidaju klasje u subotu te svoje liječenje u subotu, iscjeljuje nijemog i slijepog čovjeka, govori o neoprostivom grijehu, neće da pokaže čudo farisejima koji ga traže te objašnjava ko su njegovi pravi srodnici. Svaki od ovih odjeljaka je poruka za sebe a ja ću se pozabaviti kratko samo sa dvije: pitanjem subote i neoprostivog grijeha. 

JAP344Biblijski koncept sedmičnog odmora od posla nema paralelu u drevnom svijetu. Četvrta od deset zapovijesti (2. Moj. 20:8-11) povezuje subotu sa stvaranjem, potiče da se svi ljudi tretiraju jednako i dobiju zasluženi odmor od svih obaveza te imaju priliku za duhovni mir, zajedništvo i razmišljanje. Odmor je trebao ljude poučiti da “ne živi čovjek o samom hljebu”, kojeg stiče i privređuje, nego Božija sila i milost održava ljude u životu. Jevreji su posebno bili pažljivi u poštovanju ovog dana i ogradili ga još mnogim drugim propisima da bi ga održali svetim. Tom logikom je i trganje pšeničnih klasova sa polja smatrano žetvom, a to je bilo zabranjeno (2. Moj. 34:21). 

Pitanje oko koga se spore fariseji sa Isusom nije da li se subota treba držati svetom nego kako se to čini. Dakle, ne nalazimo raspravu između sedmog dana subote i nekog drugog dana, nego više između Hristovog i farisejskog pristupa sedmom danu, suboti. Isus se predstavlja kao onaj koji je veći od crkve (12:6), veći od Jone – kao istaknutog proroka (12:41) i veći od Solomuna – najvećeg cara (12:42). On je gospodar od svega, pa tako i od subote (12:8) i on ima pravo da pruži pravo tumačenje kako se ono što je On zapovijedio ljudima da čine treba upražnjavati. Mnogo kasnije poslije Isusa dolazi do rasprava oko dana svetkovanja i promjene istog. No kroz cijelu istoriju mnogi sedmi dan – subotu – nastavljaju da  smatraju svetim i pokušavaju da ga održe posebnim onako kako je to Isus činio i poučavao.

suicide_unpardonable_sin-1024x640Ideja neoprostivog grijeha je veoma zanimljiva savremenom čovjeku. Često se posmatra potpuno negativno, u kontektstu krajnje granice – koliko daleko se možemo udaljiti a ipak imati priliku da se vratimo. Tradicionalno se samoubistvo smatra neoprostivim grijehom jer poslije njega čovjek nema prilike da se pokaje. No širi kontekst ovog poglavlja ukazuje da fariseji čine ovaj grijeh time što Hristova djela pripisuju sotoni (Veelzevul, 12:24), umjesto Božijem Duhu (12:28), čijom silom Isus tvrdi da čini čuda. Iz ovog zaključujemo da je suština neoprostivog grijeha namjerno odbijanje da se prepozna i prihvati djelovanje Božijeg duha. Istrajavanje u takvom stavu vodi otvrdnjavanju srca te potpunom odbacivanju djelovanja i uticaja Boga u ličnom životu. Dakle, svako neprihvatanje otkrivene istine potiče u pravcu zanemarivanje ne samo tog aspekta istine nego Istine u potpunosti. Ovdje je korisno podsjetiti se Hristovih riječi iz Jovanovog jevanđelja: “Ja sam put, istina i život” (14:6). Isus i njegova istina dolaze kao cjelina, neodvojivi. Prihvatajući jedno, prihvatamo oboje – i obrnuto, na žalost: odbacujući Isusova učenja iz Svetoga pisma, odbacujemo i Isusa. 

Priča o Bukus Gaonu

Andrić. Dovoljno je samo reći ovo prezime. Čovjek kojem je Bog dao izvanrednu sposobnost, koju je on još dodatno razvio, u opisivanju ljudskog življenja i svega povezanog sa njime. Jedna od meni posebno dragih priča umetnutih u veliku priču o višegradskom mostu jeste ona o mladom jevrejskom kockaru čudnog imena koja govori, pored ostalog, o odnosu ljudi prema novcu, bogaćenju i lakoj zaradi. Continue reading “Priča o Bukus Gaonu”

Podmilačje, Ostrog, Ajvatovica … ili alternativa?

Svi vozači teretnih vozila su upoznati sa činjenicom da ovih dana treba da obilaze malo mjesto Podmilačje, koje se nalazi u blizini Jajca. Naime, 23. i 24. dana ovog mjeseca obilježava se dan Sv. Ive, koji je svetac zaštitnik ovog mjesta i crkve u njoj. Zbog velikog broja hodočasnik, ovaj dio puta je zatvoren za teretna vozila. Šta to u stvari privlači toliki broj ljudi u ovo zabačeno bosansko seoce?
Natprirodna moć i čudesa, ljudska radoznalost i potreba za zdravljem vjerovatno su samo neki od razloga. Teško je posmatrati bilo koji događaj u svijetu oko nas, a ne dozvoliti sebi analizu i procjenu istog. Sa poštovanjem prava i uvjerenja drugih, želim podijeliti svoj pogled na ovakva i slična dešavanja.
Sama ideja o hodočašću, pobožnom (pokloničkom) putovanju koje treba da donese duhovnu korist ima svoje korijene u Svetom pismu, mada ne u ovakvom i ovolikom obliku, kakav se danas vidi ne samo u katoličkoj verziji hrišćanstva, već i u nekim drugim hrišćanskim i nehrišćanskim denominacijama.
Jevrejski narod je imao samo jedan hram u cijeloj „obećanoj zemlji,“ i on se nalazio u Jerusalimu. Budući da je narod bio rasijan po širem području današnje Palestine, da nije bilo mnogo pisanih religioznih dokumenata niti je pismenosti sposobnost čitanja bila velika, postojala su tri religiozna godišnja praznika obavezna za sve. Oni su služili da objedine narod u istom obliku pobožnosti, da ih pouče i podsjete na glavne postulate vjere te da razviju duh zajedništva i uzajamne podrške. Za vrijeme ta tri godišnja praznika, mnoštvo ljudi sa svih strana se kretalo prema Jerusalimu. I upravo u ovom putovanju hodočašće je našlo svoje uporište, ali je Continue reading “Podmilačje, Ostrog, Ajvatovica … ili alternativa?”