Orwell ili Huxley?

Orwell je upozoravao da će nas nadvladati vanjski nametnuto ugnjetavanje. Ali u Huxleyevoj viziji, nije bilo potrebe da Veliki brat lišava ljude njihove autonomije, zrelosti i istorije. Kako je on to vidio, ljudi će voljeti ono što ih ugnjetava, obožavaće tehnologije koje će poništavati njihove sposobnosti za razmišljanje. Ono čega se Orwell plašio bili su oni koji će zabraniti knjige. Ono čega se Huxley plašio je da neće biti razloga za zabranu knjiga, jer neće biti nikoga ko bih ih želio čitati. Orwell se bojao onih koji će nam uskratiti informacije. Huxley se bojao onih koji će nam dati toliko informacija što će nas učiniti pasivnim i sebičnim. Orwell je strahovao da će istina biti sakrivena od nas. Huxley je strahovao da će se istina utopiti u moru nevažnih podataka. Orwell je predviđao da ćemo se nalaziti u kulturi porobljavanja. Huxley je predviđao kulturu trivijalnosti … ukratko, Orwell se plašio da će nas uništiti ono što mrzimo, dok se Huxley plašio da će nas uništiti ono što volimo.

Neil Postman, Amusing Ourselves to Death

Podaci, činjenice i traganje za Istinom

Jedan od velikih izazova polarizovanog društva je to što stvara snažan “za ili protiv mentalitet”, a on kreira podjele i stvara konfuziju. Naše društvo se teško nosi sa stvarnom potrebom da drži prividne suprotnosti u tenziji. Ovime se gubi umjetnost življenja, a time i tako potrebna mudrost za svakodnevni život.

Pandemija korona virusa je iznijela na vidjelo opšti nedostatak mudrosti. Korijen ovakvog gubitka mudrosti, prema Žaku Elulu, je to što živimo u vrijeme trijumfa podataka nad istinom. Naše društvo pokreću podaci. O tome Elul piše, “Za današnjeg pojedinca podaci su konačni razlog, najveća vrijednost i neosporni dokaz. Sve se klanja pred podacima. Mi ih moramo poslušati … Oni odlučuju o svemu.” To znači da su podaci postali božanstvo; Elul to upoređuje sa klanjanjem Molohu (hanansko božanstvo iz biblijskih vremena). Kada podaci postanu božanstvo, mi gubimo usmerenje ka Istini, ka sveobuhvatnom prikazu stvarnosti koje određuje mjesto podacima i činjenicama. Elul piše da u savremenom svijetu, “podaci i istina svima izgledaju kao jedno te isto. I to što Bog više nije istinit danas je zato što ne izgleda poput činjenice i nije dio naših podataka.”

Niko ne tvrdi da treba ignorisati podatke i činjenice. Oni su nam potrebni. Ali problem nastaje kad podaci postanu božanstvo, mi tada gubimo sposobnost da ih smjestimo u potpuni prikaz stvarnosti određen Božjom mudrošću koja sve prevazilazi. Rezultati ovog gubitka su očigledni u našem društvu danas: Svako od nas usvaja one podatke za koje ima predispozicije, uređujući stvarnost tako da je ona načinjena od podataka koje mi sami želimo, ne praveći ni najmanji napor da razmotrimo činjenice koje dovode u pitanje naše stavove i tako padamo u zamku razmišljanja “za ili protiv.” Upravo zato se mi povlačimo u naše odaje informacija koja se sastoji od eha sličnih komentara, gađajući druge svojim podacima, čudeći se kako ih drugi ne mogu da vide. U konačnici, ovo se završava našim smanjenim kapacitetom za mudrost, za razmatranje činjenica u tenziji, za usvajanje informacija u sklopu šire realnosti.

Sveto pismo poziva da nemamo drugih bogova osim jednoga Boga. Ovaj poziv mora obuhvatati i podatke koji žele da djeluju poput božanstva. Plašim se da je izgubljena sposobnost za objavljuje drevne, svetopisamske, božanske mudrost jer smo obožavali Moloha podataka i bili oblikovani prema modelu zeitgeist razmišljanja za ili protiv čime smo se povukli u naše hrišćansko-političko-društvene eho odaje.

U međuvremenu, našem svijetu je očajnički potrebna mudrost. Gdje će je na drugom mjestu čuti ako ne iz Božije riječi? Dok pokušavamo navigirati ovim izazovnim danima, ne zaboravimo da tražimo mudrost. U Bibliji nalazimo i ovu preporuku: “Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se” (Jakovljeva poslanica 1:5). Dopustimo da budemo upotrijebljeni na korist drugima i da oslobodimo se mentaliteta koji stvara podjele i zbrku. Mudrost koja nam bude otkrivena, podijelimo darežljivo.

Autor J. Lawrence, uređivanje ©duhovnamisao.com

Jednom kad sve ovo bude juče

Ovih dana sam primio email sa sledećim sadržajem, “Poštovani kada prođe ovaj virus uz Božiju pomoć, onda ću … ” i onda ta osoba spominje planove koje planira da ostvari poslije “vanrednog stanja.” Tako mi ljudi uglavnom živimo. Stalno u nekom iščekivanju boljih okolnosti i sretnijih vremena. A vrijeme ide, prolazi i ne čeka. Čak i sada mnogi razmišljaju kako da se prođe kroz sve ovo, a da se lični komfor i udobnost ne oštete. Jedni imaju očekivanja sa zemlje, drugi sa neba; ali u suštini nema puno razlike.

A šta ako ovaj što je poslao email ne dočeka trenutak kada virus prođe? Šta ako ga neki inficirani a nepažljivi stanar iz njegove ulice zarazi? I baš za njega ne bude respiratora, ne bude lijeka? Šta ako sve prođe, i brže nego što on misli, a onda ga životni put odnese na neku drugu stranu i on zaboravi na sve svoje planove i želje iz prošlih vremena? Šta ako … Znam, znam; mnogo je nagađanja i mnogo mogućnosti, kako pozitivnih tako i negativnih. Suština je da nam je dato ovo vrijeme.

U Svetom pismu, u Jevrejima poslanici apostola Pavla, postoji jedna misao koju on spominje dva puta, a tiče se adekvatne upotrebe danog nam vremena: “Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca” (Jevrejima 3:15, 4:7). On ovdje misli na ljude koji osjećaju u svom iskustvu želju i potrebu za nečim što prevazilazi ovozemaljsku, ograničenu stvarnost, ali oklijevaju i odlažu tu odluku, to traganje, za neko bolje vrijeme.

Daleko bilo da želim slutiti o zlu na kolektivnom ili ličnom planu. Želim vama, kao i svima u našoj državi, i na ovom svijetu, sve najbolje. Ali ne čini se da će globalna kretanja ići mnogo pozitivnijim tokom. Zato podsjećam, kako sebe tako i druge, da nam je dano jedno vrijeme – kakvo god da je – i treba mudro da ga iskoristimo. Istom, gore spomenutom, autoru se pripisuju i sledeći riječi: “Postavio je naprijed određena vremena i međe njihovog življenja da traže Gospoda, ne bi li Ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas” (Sveto pismo, Djela apostolska 17:26-27).

Dakle, danas; kakvo god da je, naše je. Šta ćemo učiniti od njega i sa njim?

Covid-19

Svjedoci smo ponovnog globalnog straha zbog nove pandemije. Mnogo je različitih stavova prema ovoj pojavi. Jedni u ovome vide još jednu u nizu zavjera farmaceutske industrije kojoj je cilj bogaćenje tih korporacija. Usko povezano s ovome je zloslutno optuživanje svjetskih moćnika iz sjenke koji, sarađujući sa stručnjacima iz laboratorija, planiraju smanjenje ljudske populacije preko bolesti radi dosezanja resursa za svoje korporacije. Drugi opet u ovome vide znakove kraja ljudske civilizacije prorečene u svetim spisima mnogo godina ranije. Zbog vlastite nepromišljenosti i (po)grešnog smjera ljudi se blizu istrebljenja koje su sami uzrokovali, a potpomognuti nebeskim silama. Za treće je ovo samo još jedan u nizu prirodnih evolutivnih procesa kojeg smo doživjeli mnogo puta ranije u našoj istoriji. Vodeći se Hegelovom dijalaktikom, šta god da se desi idemo naprijed – polako ali sigurno. Brige, kao i uvijek, rastu sa nedostatkom informacija. Prije mog nedavnog puta van zemlje gdje živim, moja majka je podijelila svoje brige i strahove, te savjetovala da je bolje da ne putujem. Zato ovdje dijelim neke od poslednjih informacija iz jedne od ozbiljnih medicinskih ustanova.

“U decembru 2019. godine, novi i agresivni oblik respiratorne infekcije je otkriven u Wuhanu, kineskoj provinciji Hubei i nedavno je nazvan COVID-19. Virus potiče iz grupe korona virusa i iz iste je porodice kao i virus koji je uzrokovao epidemiju SARS-a u 2002. i 2003. godini.

Prenos ovog virusa se dešava kroz kašalj ili kihanje zaraženih ljudi koji kasnije dobiju pristup tijelu kroz pluća. Simptomi uključuju povišenu temperaturu, kašalj, bolove u mišićima, kratkoću daha i umor; neki pacijenti mogu imati i dijareju, a drugi male ili nikakve simptome. Napredovanje bolesti može voditi do teške upale pluća sa razaranjem plućnog tkiva i smrću. Bolest se proširila van Kine i ne postoji način da se predvidi koliko je rasprostranjena i kako teška situacija može nastati. Mnoge zemlje su usvojile mjere za suzbijanje širenja, uključujući i stvaranje karantina za oboljele. Vremensko razdoblje karantina (izolacije od drugih) je dvije sedmice.

Još uvijek ne postoji vakcina, a liječenje je siptomatsko. Trenutno nema poznatih antivirusnih lijekova za COVID-19. Proizvodnja vakcine, iako je prioritet, može potrajati i do godinu dana dok se ne dokaže djelotvornost i sigurnost. Pouzdani izvori nadgledanja primijetili su da oni koji nisu imali imunizaciju protiv gripa imaju teže simptope i lošije ishode. Teško je tačno procijeniti smrtnost od ovog virusa jer nije prijavljen svaki slučaj, ali se trenutno procjenjuje oko 2%.

Predlaže se praktikovanje standardnih mjera predostrožnosti, kao što su:

Često perite ruke sapunom i vodom ili sredstvom na bazi alkohola.
Kišite i kašljite u sklopljenim rukama uz maramice. Koristite maske dok putujete. Ako se nađete u okolnostima gdje ljudi kašlju i kišu u neposrednoj blizini, ne oklijevajte da koristite masku (aerodromi, kabina aviona, tržni centri, učionice i druga okupljanja).
Održavajte socijalnu distancu – najmanje jedan metar između sebe i drugih ljudi. Izbjegavajte bliske kontakte sa onima koji kašlju ili šmrču.
Izbjegavajte dodirivanje i trljanje nosa, očiju i usta.
Ako se razvije kašalj i doživite promjene u disanju, potražite medicinsku pomoć i podijelite svoju istoriju putovanja sa zdravstvenim radnikom.
Izbjegavajte otvorene prodavnice i direktni kontakt sa životinjama i životinjskim proizvodima.
Praktikujte mjere bezbjednosti hrane: dobro skuvana hrana, čisti proizvodi, pasterizovano mlijeko)
Izbjegavajte putovanja u endemska područja. WHO ne preporučuje putovanje u Kinu.
Ako mislite da ste bili izloženi putovanjem ili kontakom sa zaraženom osobom, potražite savjet od svog ljekara. Obavezno podijelite svoju istoriju putovanja.”

Uvijek postoje razlozi za brigu, ali postavlja se pitanje ima li mjesta panici. Pokušaji umirivanja ljudi kada postoje globalni problemi često se posmatraju kao još jedan od načina pokoravanja masa. Ali kao hrišćanin i teolog, ovdje se obraćam svima onima koji vjeruju u Boga. Ukoliko vjerujete da On postoji, možemo li i u ovako kriznim trenucima imati povjerenja u Njega? To ne znači ignorisanje stvarnosti niti zanemarivanje predostrožnosti. Govorim o miru koji se može steći posjedovanjam uvjerenja da “Neko to od gore vidi sve.” A da On nije u poslu onih kojima je cilj smanjivanje populacije, ako takvi postoje. Jevanđelje tvrdi da On dođe da donese “život i izobilje” (jev. po Jovanu 10:10). Želim vam da doživite mir koji prevazilazi svaki um, kojeg su mnogi iskusili i vjeruju da je moguć bez obzira na okolnosti života.