POZNANICA, PETRA, U POTRAZI ZA THE ISKUSTVOM

Nalazim se na pretrpanom partiju u centru grada. Napakovani smo kao sardine. Razgovaram sa mladom damom, Petrom. (Volim retka imena. Razmišljam kako ne poznajem nijednu Petru stariju od 5 godina.) Priča mi da se, uprkos kul poslu i sjajnim prijateljima, oseća nesrećnom. Pitam je šta misli pod „nesrećnom“. Kaže mi da je izgubila fokus u životu; budi se letargična i često uhvati sebe kako plače bez nekog posebnog razloga. (Dok priča razmišljam da, koliko se sećam, ovo jesu simptomi depresije.)  Kaže, mislim da se tako osećam jer mi je život nekako postao ustajao. Živi u istom stanu već 3 godine, i vreme je da ga promeni. Zasitila se svog posla i potrebna joj je promena. Njeno rešenje za ovaj problem je da se preseli u Pariz kako bi osvežila svoj život. Oseća da joj treba neko novo iskustvo. Continue reading “POZNANICA, PETRA, U POTRAZI ZA THE ISKUSTVOM”

6 – Tabula rasa

Helena je umrla na Božić, 2003. godine, nekoliko mjeseci prije nego je proslavila svoj 90i rođendan. Bogat, ispunjen život, možda ćete reći. Eh, kad bi bar bilo tako. Rijetko sam je viđao sretnu. Iz nekog razloga koji samo mogu da nagađam, ona je uvijek gledala tamnu stranu života. Mnogi strahovi su je proganjali, i ponekad se činilo da jednostavno traži razlog da bude nesretna. Continue reading “6 – Tabula rasa”