Prošla su već tri mjeseca od mog putovanja u Izrael, što sam spomenuo jednom i o čemu sam bio počeo da pišem i stao. Krajnje je vrijeme da se prihvatim toga, ponajviše zbog želje da sačuvam svoje uspomene. Postoje ugodni i lijepi događaji koji nam se dese, ali koji bez nečeg vidljivog i opipljivog teže da se izgube, nestanu i blijede iz sjećanja, dovodeći nas u čuđenje i u sumnju jesmo li to uopšte mi ikada i doživjeli.

Prvo planirano odredište bio je Hevron (u svojim tekstovima ću koristiti transliteraciju imena iz prevoda Svetog pisma Daničić/Karadžić). No, budući da je tih dana bilo problema (čitaj sukoba) na tom području, došlo je do promjene plana te smo kratko posjetili dolinu Ili, a nakon toga nacionalni park Bet Guvrin – Mareša. Da li zbog nagle promjene temperature, izgubljenog kofera ili nečeg trećeg, ne sjećam se da sam napravio par slika u dolini Ili, mjestu sukoba Davida i Golijata. Nešto više je imao da ponudi nacionalni park Bet Guvrin – Mareša.

Judejski car Rovoam je izgradio ovaj grad u cilju odbrane regije, posebno od egipatskog faraona Sisaka. Grad se spominje u Svetom pismu, u 2. knjizi Dnevnika 11:5-8 kao Marisa. Nešto kasnije Sisakov sin će napasti Judu ali i doživjeti poraz od kralja Ase u blizini Mareše. Kao i mnoga druga istorijska mjesta, Mareša je imala svoje uspone i padove do konačnog uništenja 40. godine prije Hrista. Zajedno sa Marešom, Bet Guvrin čini nacionalni park upisan 2014. godine na UNESCO listu svjetske baštine.

Šta ovdje ima da se vidi, pitaće neko? Nekoliko stvari koje daju bogate uvide u život ljudi ovih prostora iz drevnih vremena: dobro očuvana kuća iz II vijeka prije Hrista, presa za cijeđenje ulja, golubarnik, pećine u obliku zvona… Krenimo redom.

Kuća koju imate priliku vidjeti u galeriji slika pokazuje kako je nekada izgledao život – mada je najvjerovatnije pripadala ne tako siromašnoj porodici. Korištena je za stanovanje i trgovinu u helenističkom periodu. Prizemlje, sa sobama raspoređenim oko centralnog dijela, je veće od 150 m2. Stepenice su vodile na sledeći sprat, a ispod se nalazilia cisterna sa vodom koja se u nju slivala preko krova, kanala i glinenih cijevi. Nedaleko odavde je jedna od 22 iskopane prese za masline. I danas se na ovim prostorima nalaze brojna drveta maslina.

Golubarnici su podzemni tuneli za uzgajanje golubova. Zidovi ove podzemne prostorije su tako dobro urađeni i sadrže preko 2000 pažljivo isječenih udubljena – niša. Ovo je bio uobičajen i unosan posao u helenističkom periodu. Meso i jaja su korištene u ishrani, a izmet kao đubrivo. Takođe su bili važne i u žrtvenom sistemu. U samoj Mareši je pronađeno nekih 85 golubarnika, sa preko deset hiljada niša.

Postoje mnoge pećine (poljska pećina, pećina kupatilo, lavirint pećina, sidonske pećine) u ovom nacionalnom parku, ali ove u obliku zvona, na području nekadašnjeg Bet Guvrina, čine se vizuelno najprivlačnijim. Isječene su najvjerovatnije u vizantijskom i ranomuslimanskom periodu. Korištene su kao kamenolom: omogućavale su materijal za građenje u ovom području i šire. Arapski putnik iz X vijeka Al Mukadaši je zapisao za ovaj kraj: “To je zemlja bogatstva i izobilja, sa mnogo kamenoloma mermera…” U parku se još mogu vidjeti crkva sv. Ane (izgrađena u vizantijskom periodu u čast majke Marije, Isusove majke), rimski amfiteatar, tvrđava krstaša te kupatilo iz rimske ere. Dalje putovanje će tek pokazati svu korisnost informacija stečenih na ovom mjestu.