Zajednička izjava Luteranske svjetske federacije i Pontifikalnog vijeća za promovisanje hrišćanskog jedinstva na zaključku godine zajedničkog obilježavanja reformacije, 31. oktobra 2017.
31. oktobra 2017. godine, poslednji dan godine zajedničke ekumenske komemoracije reformacije, mi smo veoma zahvalni za duhovne i teološke darove dobijene kroz Reformaciju, komemoraciju koju smo zajednički dijelili sa našim ekumenskim partnerima širom svijeta. Isto tako, molili smo oproštaj za naše propuste i za načine na koje su hrišćani ranili Tijelo Gospodnje i povrijedili jedni druge tokom pet stotina godina od početka reformacije do danas.
Mi, luterani i katolici, duboko smo zahvalni za ekumensko putovanje na kome smo zajedno pedeset godina. Ovo hodočašće, podstaknuto zajedničkom molitvom, bogosluženjem i ekumenskim dijalogom, rezultiralo je uklanjanjem predrasuda, povećanjem međusobnog razumijevanja i sklapanjem odlučujućih teoloških sporazuma. S obzirom na mnoge blagoslove na putu, mi podižemo srca u hvalu Trojedinom Bogu za milost koju primimo.
Danas se podsjećamo na godinu značajnih ekumenskih događaja, počev od 31. oktobra 2016. zajedničkom luteransko-katoličkom zajedničkom molitvom u Lundu, Švedska, u prisustvu naših ekumenskih partnera. Dok su vodili tu službu, papa Francis i episkop Munib A. Younan, tadašnji predsednik Luteranske svjetske federacije, potpisali su zajedničku izjavu sa posvećenošću nastavljanja zajedničkog puta ka jedinstvu za koje se Hristos molio (Jovan 17:21) . Istog dana naša zajednička služba za one kojima je potrebna naša pomoć i solidarnost takođe je ojačana pismom o namjerama između Caritas Internationalis i Lutheran World Federation World Service.
Papa Francis i predsjednik Younan su zajedno izjavili: “Mnogi članovi naše zajednice žele da primaju evharistiju za jednim stolom, kao konkretan izraz punog jedinstva. Mi osjećamo bol onih koji dijele čitav svoj život, ali ne mogu podijeliti Božje prisustvo na evharistijskom stolu. Priznajemo zajedničku pastirsku odgovornost za duhovnu žeđ i glad naših ljudi da budemo jedno u Hristu. Tražimo da se ova rana u tijelu Hristovom izliječi. To je cilj naših ekumenskih nastojanja, koje želimo unaprijediti, tako što ćemo obnoviti našu posvećenost teološkom dijalogu.”
Među blagoslovima ove godine je i činjenica da su luterani i katolici prvi put posmatrali Reformaciju iz ekumenske perspektive. Ovo je omogućilo novi uvid u događaje iz XVI vijeka koji su doveli do našeg razdvajanja. Mi prepoznajemo da, dok se prošlost ne može promijeniti, njen uticaj na nas danas se može transformisati tako da postane stimulans rastućeg zajedništva, i znak nade da svijet prevaziđe podjelu i fragmentaciju. Opet, postalo je jasno da je ono zajedničko što imamo mnogo veće od onog što nas još uvijek dijeli.
Radujemo se što je Zajedničku deklaraciju o učenju o opravdanju, koju je svečano potpisala Luteranska svjetska federacija i Rimokatolička crkva 1999. godine, potpisao i Svjetski metodistički savjet (World Methodist Council) 2006. godine, a tokom ove jubilarne godine Reformacije i Svjetska zajednica reformiranih crkava (World Communion of Reformed Churches). Istog dana ga je pozdravila i primila Anglikanska zajednica na svečanoj ceremoniji u opatiji Westminster. Na osnovu toga naša hrišćanska zajednica može da izgradi sve veću vezu duhovnog konsenzusa i zajedničkog svjedoka u službi Evanđelja.
Sa zadovoljstvom priznajemo mnoge događaje zajedničke molitve i bogosluženja koje su luterani i katolici držali zajedno sa svojim ekumenskim partnerima u različitim dijelovima svijeta, kao i teološke susrete i značajne publikacije koje su dale suštinu ovoj jubilarnoj godini.
Oduvijek smo se obavezali da nastavimo putovanje zajedno, vođeni Božjim Duhom, prema sve većem jedinstvu što je volja našeg Gospoda Isusa Hrista. Uz Božju pomoć namjeravamo kroz molitvu prepoznati naše razumijevanje o crkvi, evharistiji i službi, tražeći značajan konsenzus kako bi prevazišli preostale razlike između nas. Sa dubokom radošću i zahvalnošću vjerujemo “da će onaj koji je započeo dobar posao u nama dovršiti do dana Isusa Hrista” (Fil. 1: 6).
http://en.radiovaticana.va/news/2017/10/31/catholics,_lutherans_mark_500th_anniversary_of_reformation/1346149
Bog će na Zemlji ipak imati svoj narod koji će uzdizati Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svakog crkvenog učenja i osnovu svih reformi. Mišljenja učenih ljudi, naučni zaključci, razna kreda ili odluke crkvenih sabora, ista tako mnogobrojni i neusaglašeni kao i Crkve koje ih zastupaju, glas većine – nijedno od toga niti sve zajedno ne može biti dokaz za ili protiv bilo koje tačke vjerovanja. Prije nego što prihvatimo bilo koju nauku ili pravilo, moramo kao njegovu potvrdu, zahtijevati ono jasno “Tako reče Gospod!”
Rimska crkva je jedino svom sveštenstvu priznala pravo da tumači Bibliju. Upornim tvrđenjem da su jedino klerici osposobljeni da objašnjavaju riječ Božiju, Crkva je uskratila Bibliju običnom narodu. Iako je reformacija dala Bibliju svima, ipak je ovo neobično pravilo, koje je postavio Rim, zaustavilo mnoge u raznim crkvama da sami istražuju Sveto pismo. Od njih se očekuje da biblijska učenja prihvate onako kako ih je njihova Crkva protumačila, tako da se hiljade vjernika ne usuđuju da prihvate bilo šta, iako je jasno otkriveno u Bibliji, što se suproti vjerovanju ili utvrđenom učenju njihove crkve. Danas ima na hiljade vjernika samo po imenu, koji ne mogu da pronađu nikakav drugi razlog za svoje nevjerovanje osim da su ih tako poučile njihove vjerske starješine. Oni prolaze pored Spasiteljevih učenja ne obraćajući na njih skoro nikakvu pažnju, dok skoro neograničeno povjerenje poklanjaju riječima svojih vođa.
