Koji ostavljaju prijatelje …

čovjek-konj-pasNeki čovjek, njegov konj i pas putovali su putem. Kad su stigli do jednog drveta, udari grom i sve ih pokosi. Ali čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio put sa svoje dvije životinje. Put je bio dug i težak. Stalno su se penjali uzbrdo, po suncu koje je peklo i bili su premoreni, znojavi i žedni. Iza jedne okuke ugledaše predivnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg popločan zlatnim pločama, a nasred trga stajala je česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čuvaru na ulazu.
– “Koje je ovo ovako lijepo mjesto?”
– “To vam je nebo.” Continue reading “Koji ostavljaju prijatelje …”

4 – Putujući pratioci

Razmisli gdje počinje ljudska slava i gdje završava i reci moja slava su bili prijatelji koje sam imao. – V.B. Jic

Karolina. Dvadeset i tri godine, plava, privlačna. Njen posao u informacionim tehnologijama ide dobro i omogućava joj lijep auto i udoban, prostran stan. Ona ima sve što joj treba, osim prijatelja. I da nije Đorđa, njenog mačka, ona ne bi imala kome da se povjeri. Poput miliona drugih, ona je usamljena. Ona želi prijatelje ali ne zna kako da ostvari prijateljstvo. Continue reading “4 – Putujući pratioci”

3 – Povjerenje: valuta života

Možeš se prevariti ukoliko vjeruješ previše, ali ćeš živjeti u mučenju ukoliko ne vjeruješ dovoljno. – Frenk Krejn 

Kada god napustim svoju zemlju čudim se stranim valutama. Novčanice drugih država nikada mi ne izgledaju kao «pravi» novac. Ipak, ljudi koji žive tamo tako ih doživljavaju i posmatraju. Američka novčanica nosi moto. ‘Vjerujemo u Boga’ i u mnogim prodavnicama pored puta vidjećete takvu oznaku pored kase: Vjerujemo Bogu, ostali plaćaju kešom. Continue reading “3 – Povjerenje: valuta života”