Isus i grešnica

U činu opraštanja ovoj ženi i hrabrenju da živi boljim životom, Isusov karakter odsjajuje ljepotom savršene pravde. Iako ne prikriva grijeh, niti smanjuje osjećanje krivice, On ipak ne želi da osudi, već da spase. Svijet je za ovu zabludjelu ženu iamo samo podsmijeh i prezir, ali Isus je izgovorio riječi utjehe i nade. Bezgrešni je imao saučešća prema slabostima ove grešnice, pa joj je pružio ruku pomoćnicu. Dok su je licemjerni fariseji optuživali, Isus joj je naložio: “Idi, i od sada više ne griješi.”

Hristov sledbenik nije onaj koji odvraća svoje oči okrećući se od zabludjelih, ostavljajući ih da nesmetano idu putem koji ih vodi sve niže. Oni koji prednjače u osuđivanju drugih i koji revnuju da ih dovedu pred sud, često su u svom životu mnogo grešniji od njih. Ljudi mrze grešnika, dok vole grijeh. Hristos mrzi grijeh, ali voli grešnika. To će biti duh svih koji Ga slijede. Hrišćanska ljubav je spora da osudi, brza da zapazi pokajanje, spremna da oprosti, da ohrabri, da postavi onoga koji luta na stazu svjetlosti i održi njegove stope na njoj.

(Isusov život, misao na tekst iz jev. po Jovanu 8:2-11)

I zemlja će donijeti plod suza tvojih

Ako se nalaze oko tebe ljudi zlobni i bezosjećajni, koji neće da te slušaju, padni ničice pred njih i zamoli ih za oproštenje jer si zaista i ti kriv što neće da te slušaju. A ako već ne možeš da govoriš s ozlojeđenim ljudima, služi im šutke i ponizno, nikad ne gubi nade. Ako te svi ostave i otjeraju silom, te ostaneš sam, padni na zemlju i ljubi je, pokvasi je svojim suzama. I zemlja će donijeti plod od tvojih suza, mada te nije niko ni vidio ni čuo u tvojoj samoći. Vjeruj bezgranično, pa ma se čak i to desilo da svi na zemlji pođu stranputicom, a ti sam ostaneš u vjeri, i onda prinesi žrtvu i hvali Boga, ti jedini. A nađe li vas se dvojica takvih – u vama je već cijeli svijet, svijet žive ljubavi, zagrlite se i smjerno veličajte Bog, jer se ipak sačuvala njegova istina, pa makar samo u vama dvojici.

Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)

Zašto je Bog dopustio potop?

Iako naš narod poznaje termin “rajske smrti” – smrt bez bolova u toku sna – sigurno će se većina složiti da ove dvije riječi teško da idu zajedno. Raj predstavlja jedan sasvim savršeni svijet u kome smrt ne postoji, dok smrt veoma dobro razumijemo u negativnom smislu čak i mi koji je još uvijek nismo lično doživjeli. Svaka smrt je ružna, užasna i nepoželjna. Ali čini mi se da među ružnijim, užasnijim i nepoželjnijim je svakako smrt koja nastaje od vode, bilo da vi padnete u vodu ili da voda padne na vas. Ljubitelje filmova podsjećam na meni najužasniju smrt u nedavnom blokbaster hitu “300: Uspon carstva”, filmu koji veliča ubijanje i ratovanje a to je trenutak kada Artemisija naređuje bacanje persijskog kapetana u more okovanog tegovima. Zamislite borbu za svaki udisaj dok voda svom silom navire u pluća, a ne postoji mogućnost izranjanja! Grozno! Continue reading “Zašto je Bog dopustio potop?” →