Stojeći pored kase i čekajući na svoj red, slušam razgovor majke i djeteta ispred mene. Vjerujem da svi to ponekad radimo, što voljno što nevoljno. Dječak traži „marku“ za koju majka želi da zna kako će biti potrošena. On pokazuje na jedan od mnogih aparata „mamipara“ koje zli ljudi postave na hodnicima supermarketa. Ta mjesta naročito draže i izazivaju djecu da troše novac, a roditelje da im brane i tuku ih, kad ne mogu drugačije naučiti djecu na štednju. Majka odgovara: „Ne može, ako ti je otac kockar, ti to nećeš biti.“ Na te riječi se kasirka smješka, kao dobra fora; a ja, ja podižem obrve i pitam se: „Zar zaista ova majka vjeruje u riječi koje izgovara?“ Continue reading “Poroci i geni” →