Poučavanje o poučavanju

Jednog je dana starac sreo mladog čovjeka koji ga je upitao:
– Sjećate li me se?
Starac je odgovorio negativno. Stoga mu je čovjek rekao da je nekad davno bio njegov učenik. Na to ga profesor upita:
– Ah da? I čime se baviš sada?
Mladić odgovori: – Učitelj sam.
– Oh, kako lijepo. Poput mene – odgovori starac.
– Eh da. Zapravo postao sam učitelj jer ste me upravo vi nadahnuli da budem poput vas.
Starac je bio znatiželjan te ga zamoli da mu ispriča kako je to moguće. I mladi čovjek mu ispriča ovu priču:
– Jednog dana moj prijatelj je došao u školu s prelijepim novim satom i ja sam mu ga ukrao. Ubrzo je prijatelj primijetio krađu i odmah se požalio našem učitelju, a to ste bili vi. Onda ste vi rekli svima nama u razredu: – Tokom današnjih predavanja ukraden je sat vašeg prijatelja. Onaj ko ga je ukrao, molim vas, neka ga vrati.
Ali ja nisam htio da ga vratim. Zatim ste vi zatvorili vrata i rekli ste nam da ustanemo kako biste mogli prekontrolisati naše džepove, jedan po jedan. Međutim, prije toga, rekli ste nam da zatvorimo oči. To smo učinili a vi ste pretraživali džep po džep i kad ste došli do mene, pronašli ste sat i uzeli ga. Nastavili ste pretraživati po džepovima svih drugih i kad ste završili rekli ste: – Otvorite oči. Pronašao sam sat.
Poslije mi nikad ništa niste rekli i nikad niste spomenuli taj događaj. Nikad niste otkrili ime onoga ko je to bio. Onog dana, vi ste spasili moje dostojanstvo zauvijek. A to je bio najsramotniji dan u mom životu. Nikad mi ništa niste spomenuli o tom slučaju. Iako zbog toga niste vikali na mene niti mi očitali moralnu bukvicu, ja sam razumio pouku. Zahvaljujući vama shvatio sam da je to način na koji treba postupati pravi odgajatelj. Sjećate li se, profesore, tog događaja?
A profesor odgovori: – Sjećam se slučaja s ukradenim satom i da sam pretraživao džepove svih učenika, ali se ne sjećam da si to bio ti. Jer … i ja sam zatvorio oči dok sam pretraživao džepove.

Ako imaš potrebu nekoga poniziti kako bi ga popravio, onda ne znaš podučavati.

Simvol vjere Dostojevskog

Ovaj Credo je veoma jednostavan i evo kako ide: vjerovati da nema ništa ljepše, temeljnije, empatičnije, racionalnije, ljudskije i savršenije od Hrista; i ja kažem sebi sa ljubomornom ljubavlju ne samo da nema nego ni ne može biti. Šta više, ako bi mi neko dokazao da je Hristos van istine a da je u stvarnosti istina van Hrista, onda bih ja radije izabrao da ostanem sa Hristom nego sa istinom.

Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)

 

Što si došao da nam smetaš?

IMG_0985Zar nismo voljeli čovečanstvo kad smo tako smireno priznali njegovu nemoć, kad smo sa ljubavlju olakšali njegov teret, i kad smo dozvolili njegovoj nemoćnoj prirodi čak i da griješi, samo s našim odobrenjem? I što si sad došao da nam smetaš? I što ćuteći i tako prodorno gledaš u mene krotkim očima svojim? Razljuti se, ja neću tvoje ljubavi zato što ni ja tebe ne volim! I šta imam da krijem od tebe? Zar ne znam s kim govorim? Ono što imam da ti kažem sve ti je već poznato, to čitam u tvojim očima. I zar ću ja sakriti od tebe tajnu našu? Možda ti baš hoćeš da je čuješ iz mojih usta? Onda čuj: mi nismo s tobom, nego s njim, to je naša tajna! Mi već odavno nismo s tobom, nego s njim, već osam vijekova. Ravno prije osam vijekova uzeli smo mi od njega ono što si ti s negodovanjem odbacio, onaj poslednji dar koji ti je on nudio pokazavši ti sva carstva zemaljska: mi smo uzeli od njega Rim i mač cezarov, i proglasili same sebe za careve zemaljske, za careve jedine, premda nam dosad još nije pošlo za rukom da dovedemo svoje djelo do potpunog završetka.

Dostojevski, Veliki inkvizitor

Jevanđelje srijedom: Matej 5. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. 

Peto poglavlje sadrži Isusovu poznatu propovijed na gori, koja se nastavlja u šestom i sedmom poglavlju ovog jevanđelja. Ovdje Isus govori o sledećim temama:

  • blaženstva (3-12)
  • vidjelo (13-16)
  • Isusov odnos prema zakonu (17-20)
  • ubistvo (21-26)
  • preljuba (27-30)
  • razvod (31-32)
  • zakletva (33-37)
  • lex talionis (38-42)
  • poziv na oponašanje nebeskog oca (43-48)

Dok jedni u blaženstva ubrajaju i stihovi 10-12 i tako ih broje deset, drugi vide samo osam blaženstava u stihovima 3-9. Ukoliko ih brojimo deset, onda se poslednje blaženstvo sastoji od 11. i 12. stiha koji govori o temi progonstva zbog Isusa te radovanju zbog tog iskustva. Na taj način, deset blaženstava se podudara sa idejom deset zapovijesti. Blaženstva ne zamjenjuju zapovijesti nego ih nadopunjuju: “nisam došao da pokvarim zakon” (Matej 5:17).

work-hard-dribbbleBlaženstva su prikaz karaktera koji Hristos želi da njegovi učenici dostignu. To nije samo blagoslov za one koji su u takvom stanju – nego i poziv da takvi postanu (primjer, “blago onima koji plaču” nosi konotaciju pokajanja i žalosti). Krotki, gladni i žedni pravde, milostivi, čistoga srca te mirotvorci … sve su to Hristove osobine, koje postaju i osobine onih koji su se istinski susreli sa Njim.

Dalja konstatacija o misiji Hristovih učenika (vi ste so zemlji, vi ste vidjelo svijetu, 5:13-14) je uveliko povezana sa njihovim karakterom. Neko može biti “hulja” (namjerno sam izabrao ovu riječ) i biti fantastičan pekar, ljekar, apotekar … bilo šta. Ali da bi ispunio Hristov cilj soljenja i svijetljenja svom okruženju, to se postiže jedino promjenom karaktera na bolje. Na drugom mjestu, Hristos će govoriti o novorođenju (Jovan 3. poglavlje). Sva formalna veza sa religijskim elementima je besmislena ukoliko ne postoji promjena karaktera. No i tada, kada u dijelu toga uspijemo, Hristos opominje da kudos zbog toga pripada Bogu: “da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). Prema tome, istinski Hristov učenik je neko čiji karakter je sličan Hristovom i koji u tome ne vidi svoju veličinu.