Poučavanje o poučavanju

Jednog je dana starac sreo mladog čovjeka koji ga je upitao:
– Sjećate li me se?
Starac je odgovorio negativno. Stoga mu je čovjek rekao da je nekad davno bio njegov učenik. Na to ga profesor upita:
– Ah da? I čime se baviš sada?
Mladić odgovori: – Učitelj sam.
– Oh, kako lijepo. Poput mene – odgovori starac.
– Eh da. Zapravo postao sam učitelj jer ste me upravo vi nadahnuli da budem poput vas.
Starac je bio znatiželjan te ga zamoli da mu ispriča kako je to moguće. I mladi čovjek mu ispriča ovu priču:
– Jednog dana moj prijatelj je došao u školu s prelijepim novim satom i ja sam mu ga ukrao. Ubrzo je prijatelj primijetio krađu i odmah se požalio našem učitelju, a to ste bili vi. Onda ste vi rekli svima nama u razredu: – Tokom današnjih predavanja ukraden je sat vašeg prijatelja. Onaj ko ga je ukrao, molim vas, neka ga vrati.
Ali ja nisam htio da ga vratim. Zatim ste vi zatvorili vrata i rekli ste nam da ustanemo kako biste mogli prekontrolisati naše džepove, jedan po jedan. Međutim, prije toga, rekli ste nam da zatvorimo oči. To smo učinili a vi ste pretraživali džep po džep i kad ste došli do mene, pronašli ste sat i uzeli ga. Nastavili ste pretraživati po džepovima svih drugih i kad ste završili rekli ste: – Otvorite oči. Pronašao sam sat.
Poslije mi nikad ništa niste rekli i nikad niste spomenuli taj događaj. Nikad niste otkrili ime onoga ko je to bio. Onog dana, vi ste spasili moje dostojanstvo zauvijek. A to je bio najsramotniji dan u mom životu. Nikad mi ništa niste spomenuli o tom slučaju. Iako zbog toga niste vikali na mene niti mi očitali moralnu bukvicu, ja sam razumio pouku. Zahvaljujući vama shvatio sam da je to način na koji treba postupati pravi odgajatelj. Sjećate li se, profesore, tog događaja?
A profesor odgovori: – Sjećam se slučaja s ukradenim satom i da sam pretraživao džepove svih učenika, ali se ne sjećam da si to bio ti. Jer … i ja sam zatvorio oči dok sam pretraživao džepove.

Ako imaš potrebu nekoga poniziti kako bi ga popravio, onda ne znaš podučavati.

O štetnosti rangiranja đaka i nastavnika

o stetnosti ocenjivanja„Obrazovanje – to je razvijanje sopstvenih potencijala i sopstvene kreativnosti.“

* * *

„Pogledajte šta se dešava obrazovanju. U poslednje vrijeme, naglasak je na ocjenjivanju i djece i nastavnika, pa se učenje svodi na pripreme za testove. A testiranja utiču kako na sudbinu učenika, tako i nastavnika.

To garantovano uništava svaki smisleni obrazovni proces. Nastavnik ne može da bude kreativan, maštovit niti da uzima u obzir različite potrebe učenika. Učenici, s druge strane, ne mogu da slijede svoja interesovanja, jer moraju da uče za sutrašnji kontrolni zadatak. A od rezultata testova zavisi i budućnost učenika i nastavnika.

Birokrate koje sjede po kancelarijama nisu loši ljudi, već rade unutar sistema čije ideologija i doktrine su izuzetno štetne.

Za početak, ne morate sve vrijeme ocjenjivati ljude… Oni ne moraju stalno bivati rangirani prema nekim vještačkim standardima. Sam sistem vrednovanja je potpuno vještački. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoja kreativna interesovanja. Te stvari ne podležu testovima.

Vi rangirate, ali to je uglavnom besmisleno i samo po sebi štetno. Pretvara nas u osobe koje svoje živote posvećuju boljem rangiranju, umjesto da činimo stvari koje su vrijedne i važne.

U osnovnoj školi to je veoma razorno, što sam uvidio kada su moja djeca bila osnovci. Već kada stignu do trećeg razreda, stvara se podjela na glupe i pametne. Ako si svrstan među glupe, onda te škola tretira na potpuno drugačiji način nego kad si među pametnima.

Zamislite šta to čini djeci. Ona to veoma ozbiljno shvataju, što je pogubno za njih, a pritom nema nikakve veze sa obrazovanjem.

Obrazovanje – to je razvijanje sopstvenih potencijala i sopstvene kreativnosti. Možda nećete biti sjajni u školi, ali ćete biti odličan umjetnik. Šta je loše u tome? To je samo drugačiji način da živite ispunjenim životom, da oplemenite i sebe i one oko vas.

Sama ideja rangiranja je štetna. Ona je dio sistema koji treba da stvori tzv. ‘ekonomskog čovjeka’. To je neko ko racionalno kalkuliše kako da poboljša sopstveni status i svoje bogatstvo, ne obraćajući pažnju ni na šta drugo. Ko teži da gomila materijalna dobra, jer je to ono što može da se izmjeri. Ako ste dobri u tome, onda ste racionalna osoba koja donosi odluke na osnovu činjenica. Povećavate svoj ‘ljudski kapital’ koji možete da prodate na tržištu.

O kakvom to čovjeku govorimo? Da li je to ljudsko biće koje želimo da stvorimo? Svi ti mehanizmi – testiranje, procjenjivanje, mjerenje, vrednovanje – prisiljavaju ljude da razviju takve osobine… A takve ideje imaju svoje posledice…“

Noam Čomski 

preneseno sa Znakovi pored puta

Stvarni posao učitelja

teacher-and-timDanas moj mali sin kreće u školu i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih volio da budete nježni prema njemu. Naučite ga da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati, neka zna časno gubiti i uživati u pobjedi. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nepopustljiv sa grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike. Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmjeha. Želio bih da se može nasmijati kad je tužan, naučite ga da suze nisu sramota, da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu. Naučite ga da se ne obazire na cinike.

Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu takođe vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeću na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje vlastitoj ideji, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. Pokušajte mome sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sasluša, ali naučite ga da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljem ponuđaču, ali da nikada ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv i neka ima strpljenja biti hrabar. Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga.

Abraham Lincoln (1809-1865), političar i državnik

Kako pokvariti svoje dijete?

14232584101101. Već od prvog dana daj svojoj djeci sve što zažele. Na taj način će se u njima učvrstiti uvjerenje da je svijet dužan da ispunjava sve njihove zahtjeve, a da oni nikome ništa ne duguju.

2. Kad dijete negdje na ulici pokupi neku prljavu riječ ili psovku, smij se od srca. To će ga navesti na pomisao da ga izgovaranje takvih riječi čini zanimljivim i dražesnim. Izaći će na ulicu da svoj riječnik obogati cijelim nizom riječi od kojih će vam se dizati kosa na glavni. Ili možda neće ako su one dio i vašeg riječnika.

3. Nikada mu ne pružaj nikakvo duhovno i vjersko vaspitanje sve dok ne napuni 21 godinu, a tada mu dozvoli da samo odluči šta je najbolje za njega. Po istoj logici ne bi trebalo da ga primoravaš da govori maternjim jezikom, jer bi ono samo kad postane punoljetno možda izabralo da govori bengali ili svahili jezik.

4. Hvali ga u njegovoj prisutnosti svim susjedima i poznanicima! Pokaži svima koliko je tvoje dijete bistrije i snalažljivije od sve ostale djece, pa će i ono samo u to povjerovati.

5. Izbjegavaj da mu se obraćaš rečenicom: „Tu si pogriješio!“ To bi moglo u njemu razviti „kompleks krivice“. To će ga pripremiti da kasnije, kad ga budu kaznili zbog „posuđivanja“ tuđih kola, stekne uvjerenje da je društvo protiv njega i da ga progone.

2014-06-18-allowance-thumb6. Skupljaj za njim sve njegove stvari: njegove cipele, knjige, odjeću. Radi sve umjesto njega, tako da kad odraste već ima bogato iskustvo u neodgovornom ponašanju i prebacivanju svojih tereta i odgovornosti na druge.

7. Dozvoli mu da čita i gleda sve što hoće. Ne zabrinjavaj se ni zbog čega čime „puni“ svoju glavu. Važno je da mu pružiš zdrave voćne sokove kad je žedno, a uopšte nije važno kakve prljave tečnosti pije iz otrovnih izvora ideja i riječi.

8. Svađaj se često u prisutnosti svoje djece sa svojim bračnim drugom, sa susjedima i prolaznicima. To će i u njemu razviti smisao za „usijanu“ razmjenu riječi i za rušenje svog sopstvenog doma, ako ga bude imalo.

9. Uvijek mu daj onoliko novca za trošenje koliko traži. Nemoj da ti se dijete „sramoti“ pred drugovima! Nikada ga nemoj učiti da samo zarađuje, jer ćeš time sebi i njemu ugroziti „ugled“.

19. Zadovolji svaki prohtjev svog djeteta za hranom i pićem, zadovolji svaki prohtjev svih njegovih pet čula, i ono će steći uvjerenje da je njegov prohtjev vrhovni zakon svemira, kojem se svi moraju pokoravati.

article-2413638-1BA80CFA000005DC-312_634x36911. Uvijek stani na njegovu stranu, bez obzira s kime se tvoje dijete sukobilo. Nije važno da li je tvoje dijete u sukobu sa zakonom, školom ili susjedom, ti moraš biti na njegovoj strani. Svi oni, vjerovatno, imaju predrasude prema tvom djetetu.

12. Kad tvoje dijete konačno upadne u stvarne teškoće, onda digni ruke od njega i kaži: „S njime se nikada ništa nije ni moglo postići!“

Izvor: jedan stari časopis iz 1979. godine