Čovjek je neizlječivo religiozno biće. Svi mi to znamo i osjećamo. Sigurni smo da ovo nije sve, jer ako je ovaj život sve, onda je on jako nepravedan, težak, nesiguran …. Čovjek nije ekonomsko biće kao što su nas učili godinama ranije, ja sam bio među poslednjim generacijama pionira tako da su i mene učili da ne postoji Bog i smijali se mojim izjavama da vjerujem u Boga i da idem u crkvu. Čovjeku je poterban Bog. Čak i najokoreliji ateisti su imali snage da izjave: „Ako ne postoji Bog čovjek bi trebao da ga izmisli.“ Tome u prilog ide i činjenica da mnoge religije svijeta vjeruju da je cilj vjerovanja susret sa Bogom ili kraj svijeta (kako nam to već otrcano zvuči, zar ne?). Hrišćani očekuju Hristov dolazak, muslimani Imama Mahdija, Indusi reinkarnaciju Krišne, Jevreji Mesiju… Ja vjerujem da su mnoga od ovih očekivanja samo pogrešni koncept jednog ispravnog. No svi ovipogledi zajedno daju isti zaključak, postoji kraj. A šta da radimo dok čekamo, dok čekamo kraj. Kako da živimo. Čiji primjer da slijedimo?
Nešto nedostaje?
Odgovor ćemo tražiti kroz istorijske zapise o životu Isusa Hrista na zemlji. Tu ćemo vidjeti primjere, poticaje, odgovore a i pitanja na koje treba sami da damo odgovor. Postoje četiri istorijska zapisa Hristovog života na zemlji, a jedan od njih se čini najinteresantnijim zato što je pisan sa ciljem da bude pouka onim ljudima koji nisu imali priliku da Isusa Hrista vide dok je bio živ, dok je živio na zemlji, nego su slušali o njemu iz druge ruke. Ovi tekstovi žele da objasne ne samo probleme našega života nego i da objasne ličnost Isusa Hrista. Ko je on, da li je on zaista važan i ako jeste zašto? Na kraju, pokušaćemo da dođemo u situaciju da možemo imati naš vlastiti sud o njemu na osnovu Biblije. Continue reading “Nešto nedostaje?”