Hvalisavi leptir

Legenda kaže kako je car Solomun hodao svojim vrtovima i razmatrao veličinu svojih djela – on je upravo završio izgradnju veličanstvenog hrama. Iznenada je začuo žustri razgovor između dva leptira. Tradicija kaže kako je Solomun bio stručnjak u prirodnim naukama i vješt za tajanstvene jezike životinja; biblijski tekst bilježi da je Solomun „govorio o stoci i o pticama i o bubama i o ribama“ (1. O car. 4:33). Zato ne treba da je čudo, onda, da je Solomun mogao razumjeti šaputanje ova dva insekta.

„Sa jednim zamahom mog krila,“ hvalisao se gospodin Leptir svojoj ženi, „mogao bih razoriti ovaj hram.“ Nije potrebno reći da je gospođa Leptir bila impresionirana. Ona se divila svom snažnom mužu i njegovim moćnim mišićima. Ali Solomunu se to nije svidjelo i on je istog trenutka pozvao g. Leptira u svoju kancelariju. „Dakle,“ pitao je Solomun, „ja sam razumio da bi ti jednim zamahom svog krila mogao razoriti moj hram?“

„Ne! Ne!“ mucao je leptir, drhteći cijelim tijelom (ovo objašnjava naviku koju i danas vidimo među leptirima). „Ja sam se samo hvalisao ženi; ja sam samo želio njenu pažnju i njeno divljenje.“ Solomun se nasmiješio sa razumijevanjem, oprostio jadnom stvorenju i pustio ga da ode. Čim je g. Leptir izašao iz palate, sreo je svoju ženu koja je drhtala, koja je nestrpljivo čekala da sazna sudbinu svog muža.

„Šta ti je Solomun rekao?“ pitala je. Šireći svoja mišićava krila još jednom, pogledao je svoju ženu u oči i rekao, „Molio me da ne razorim njegov hram.“

Jacques Douqhan, “Ecclesiastes: All Is Vanity”

Veliko otkriće

Jedan duhovnik obećao je učeniku otkriće mnogo važnije od bilo kog koje može pronaći na drugim mjestima. Kada je učenik izrazio želju da sazna šta je to, učitelj ga je uputio da izađe na kišu i uzdigne lice i ruke prema nebu.

Sledećeg dana, učenik se vratio i rekao mu: “Poslušao sam tvoj savjet i ušla mi je voda za vrat. Mnogo sam se glupo osjećao.”

“Odlično,” rekao je učitelj, “za prvi dan, to je baš veliko otkriće, zar ne?

Naravoučenije: “Srce je prijevarno više svega i opako, ko će ga poznati?” (Sveto pismo)

Kada je dan, a kada noć?

Jedan učitelj je pitao svoje učenike kako znaju kada prestaje noć i počinje dan. Jedan je odgovorio: “Kada izdaleka mogu da razaznam konja od krave.”

“Ne, nije to”, rekao je učitelj.

“Kada izdaleka mogu da vidim da li je neko drvo smokva ili mango.”
“I to je pogrešno.”
“Pa kako onda?” upitali su učenici.

“Kada gledaš u oči bilo kog čovjeka i prepoznaš brata; kada gledaš u oči bilo koje žene i prepoznaš sestru. Ako to još ne znaš, tada je i dalje noć, čak i kada je sunce visoko na nebu.”

Naravoučenije: “Ali vi se ne zovite učiteljima, jer je jedan vaš učitelj, a vi ste svi braća.” (jev. po Mateju 23:8, prevod Šarić)

Bog je napolju

Bila jednom jedna veoma religiozna žena koja je mnogo voljela Boga. Svakoga jutra išla je u crkvu dok su joj duž puta prilazili prosjaci, djeca su joj pružala ruku, ali ona je bila tako obuzeta svojim bogomoljstvom da ih nije čak ni primjećivala.

Jednoga dana, prešla je uobičajeni put i stigla na službu. Gurnula je vrata od crkve, ali ona se nisu otvorila. Pokušala je još jednom, a onda shvatila da su zaključana. Očajna na pomisao da će, prvi put za sve te godine, propustiti službu, ne znajući šta da čini, pogledala je uvis. A tamo, pred njenim očima, bila je cedulja na kojoj je pisalo:

“Napolju sam!”

Naravoučenije: Ako ko reče: “Ja ljubim Boga”, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? (1. poslanica Jovanova 4:20)