Poruke iz svete zemlje: Jerihon

Ukoliko tragate za informacijom o najstarijem gradu na svijetu, nećete lako doći do odgovora. U zavisnosti od kriterijuma, postoji nekoliko mogućnosti. Na toj listi su pri vrhu Luksor iz Egipta, Atina iz Grčke, Damaks iz Sirije … ali i Jerihon (יריחו, Ιεριχω) će se uvijek pojaviti kao jedan od njih. Ukoliko želite posjetiti ovaj grad, svojim vodičima ili bar vozaču morate naznačiti o kom Jerihonu se radi, tj. iz kog perioda: Starog ili Novog zavjeta. 

Tamo gdje se završava wadi Qelt (o kome sam pisao ranije) završava, počinju ruševine Jerihona iz Isusovog vremena. To mjesto je danas poznato kao Tulul Abu el-Alayiq (na arapskom jeziku). Ova lokacija je u području na koji pravo polaže uprava nepostojeće palestinske države, ali koja je i dalje u sastavu Izraela. Pronađeni su i ostaci akvadukta, kao i wadi Qelt sinagoga, sagrađena kao dio hazmonejske zimske palate, koja je kasnije pripadala Irodu velikom. Razlog za gradnju ove palate je klima ovog područja. Ona je ugodna i topla, za razliku od vlažnih i hladnih zimskih dana i noći u Jerusalimu. Na putu prema gradu je bila podignuta i mala tvrđava da služi kao kontrolna tačka na putu iz jordanske doline ka Jerusalimu. Nakon toliko godina, prije ulaza u ovaj gradić, morali smo zastati na jednoj sličnoj kontrolnoj tački radi redovne kontrole. Čini se kao da se grad (ili mentalitet naroda?) nije mnogo promijenio. U izvještajima Josifa Flavija spominje se spaljivanje palate kao i drugih građevina u vrijeme smrti Iroda velikoga. Njegov sin Arhelaj obnavlja grad. 

Najpoznatija biblijska ličnost vezana za ovaj grad, osim Isusa Hrista, je zacijelo Zakhej carinik. Kao zimska prijestonica i mjesto izrade balzama (zbog blizine Mrtvog mora i danas jedna od razvijenih grana privređivanja) bilo bi ovo ugodno mjesto i za poreznike današnjih dana. Ono što ovog carinika možda razlikuje od današnjih jeste njegovo dijeljenje nepravedno stečenog bogatstva nakon prihvatanje Hrista kao svog Spasitelja (19:1-10). Tamo gdje postoje bogati ljudi, umnožavaju se i prosjaci. Zato čitamo o Hristovom iscjeljenje Vartimeja (Marko 10:46-52) i slijepog prosjaka (Luka 18:35-43) koje neki tumači smatraju jednom te istom osobom. Nedaleko odavde se nalazi planina za koju se vjeruje da je Hristos baš na njoj doživi kušanja od strane đavola, za vrijeme svog boravka u pustinji (Matej 4. poglavlje). Ona se prilično fino može vidjeti sa određenih lokacija grada, što pokazuju i naslovi određenih turističkih atrakcija kao što je “Restoran iskušenje” (Temptation Restaurant). 

Nedaleko odavde je lokacija starozavjetnog Jerihona (poznata kao Tell es-Sultan). Biblija bilježi da je na tom mjestu bilo mnogo palmi (5. knjiga Mojsijeva 34:3), što bi se i danas dalo lako ustvrditi. U blizini je Jelisijev izvor – još jedna starozavjetna lokacija (2. knjiga o carevima 2:18-22) – na čijem mjestu je danas izgrađena stanica vodovoda.  Ono što arheolozi još uvijek nisu mogli da pronađu su zidovi drevnog grada Jerihona koji su se čudesno srušili tokom opsade od strane jevrejskog naroda pod vođstom Isusa sina Navina (Knjiga Isusa Navina 6. poglavlje). Grad je uništavan nekoliko puta što takođe može uticati na ovu situaciju. Za mnoge je to dokaz za sumnju u izvještaje Svetoga pisma. I pored mnogih drugih arheoloških pronalazaka koji potvrđuju biblijske izvještaje, nedostatak ovoga je mnogima problem za poklanjanje povjerenja ovoj knjizi. Sa druge strane, vjernici daju sledeće objašnjenje: “Bog nikada ne traži da vjerujemo a da nam prije toga nije dao dovoljno dokaza na kojima treba da zasnujemo svoju vjeru. Njegovo postojanje, Njegov karakter, vjerodostojnost Njegove riječi – sve je zasnovano na dokazima koji se obraćaju našem umu. Postoji mnogo ovakvih dokaza. Uprkos tome, Bog nikada nije odbacio mogućnost da se pojavi sumnja. Oni koji žele da sumnjaju, imaće prilika za to; dok oni koji stvarno čeznu da saznaju istinu, naći će mnoštvo dokaza na kojima će počivati njihova vjera.” 

 

Poruke iz Svete zemlje: Kumran

Nastavljajući dijeljenje svojih utisaka sa putovanja po Svetoj zemlji stižem do Kumrana. Za razliku od En Gedija, o kome sam pisao zadnji put, ovo je još jedna u nizu svjetski poznatih lokacija iz ovog dijela svijeta. Zato se postavlja pitanje, šta napisati a da to već nije rečeno? Podijeliću par svojih utisaka s ovog mjesta, onoliko koliko se sada, skoro dvije godine kasnije, uspijem sjetiti.

U pitanju je arheološko nalazište koje je danas pretvoreno u Nacionalni park. Jedno od onih mjesta na Zapadnoj obali koje privlači mnoštvo turista. Sjećam se gužve autobusa na parkingu i provlačenja s mukom kroz prodavnicu suvenira. Na ovom mjestu se nalazi restoran sa prodavnicom, mali muzej sa eksponatima, a iza cijelog kompleksa se prostiru iskopani ostaci gdje je živjela esenska zajednica.

Zajednica nastaje zbog neslaganja sa postojećim sveštenstvom u Jerusalimu. Grupa onih koji su zahtijevali brižljivije držanje zakona se odvojila slijedeći onoga koga u tekstovima često nazivaju Učitelj pravednosti (jedna od mnogih hipoteza). Smatrali su da postoji jasna podjela na sinove svjetla i sinove tame, i njihov sukob stalno traje čime se objašnjava stanje stvari na ovoj zemlji. Kao u većini izolacijski usmjerenih vjerskih podviga, smatrali su da svojim aktivnostima doprinose ispunjavanju Božjeg plana za taj narod, dio svijeta pa i šire. U konačnici sve to treba da dovede do pobjede svjetla nad tamom i uspostavom Božje vlasti preko Njegovih slugu. Budući da je Jovan krstitelj djelovao “nedaleko” od ovog mjesta, postoji često pravljenje veze kumranske zajednice sa Hristovim pretečom. U samom muzeju na ovom mjestu se prikazuje film koji, pored ostalog, daje ove aluzije.

No najveći doprinos Kumrana se vidi u otkrivanju spisa s ovog područja. Pećine koje se nalaze u ovom kraju pružaju idealne uslove za očuvanje spisa iz drevnih vremena. Dobro poznata priča kaže kako je jedan mali beduinski dječak, čuvajući koze na tom području i igrajući se kamenčićima, slučajno otkrio ono što je danas poznato pod imenom Kumranski spisi ili Spisi s mrtvog mora. U pitanju je kolekcija od skoro hiljadu različitih manuskripata čije pronalaženje i izlaganje traje još od 1946. godine do danas. To su uglavnom tekstovi istorijskog, vjerskog i lingvističkog značaja jer uključuju neke među najstarijim rukopisima. Među njima su posebno značajni oni koji se tiču biblijskog kanona Starog zavjeta jer su to prevodi koji uveliko potvrđuju današnji tekst koji posjedujemo. Ovo mnogima pomaže da potkrijepe svoje uvjerenje kako tekst Svetoga pisma nije identičan drugim istorijskim spisima nego se ističe i razlikuje kao Božija riječ koju je on održao i očuvao nepromijenjenu do današnjih dana. Ipak, usuđujem se reći da najveći argument u prilog nadahnuća Biblije ne potiče iz arheologije koliko sa područja antropologije. Promijenjeni život onih koji dopuste da sila koja stoji iza Svetog pisma napravi pozitivnu razliku je jači argument od svih, jer je to cilj postojanja i čitanja ove drevne knjige.

Završio bih jednom ilustracijom iz knjige Ateizam ili hrišćanstvo. Pretpostavimo da vjerujem kako je Johan Sebastijan Bah veliki muzičar. Ljudi mogu sedam dana preko medija govoriti kako je on jedan od najvećih kompozitora svih vremena. Mogu iznajmiti salu i pozvati najveće umjetnike da izvode njegova djela. Ali sve to nije dovoljno. Kada odlučim da u tišini slušam Bahovu muziku, kad ona dodirne moj um, srce i moja osjećanja, kada lično za sebe otkrijem njenu ljepotu, nikakva kritika neće umanjiti ljepotu ove muzike. Sveto pismo sadrži najsavršenije i najljepše kompozicije koje je Bog nadahnuo. Možda još nisi uvjeren u to, ali pozivam te da čitaš, jer jedno je sigurno: poslije toga nećeš ostati isti.

 

Poruke iz Svete zemlje: Mrtvo more

mg_5404Jedna od glavnih atrakcija tokom posjete Izraelu je zasigurno Mrtvo more. To je jezero dugačko 67 metara a široko 18, sa najvećim salinitetom vode na svijetu – devet puta većim od morske vode. Zbog toga u ovom jezeru ne postoji život, osim nekih bakterija. Oni koji vjeruju u biblijske spise, povezuju ovu lokaciju sa drevnim gradovima zvanim Sodom (jevrejski סדם – sodem, transliteracija na grčki Σοδομα) i Gomor (jevrejski עמרה – amora, grčki Γομορρα) i sa Avramom, ocem jevrejske nacije.

Ova dva grada se prvi put spominju prilikom nabrajanja liste naroda u 1. knjizi Mojsijevoj u 10. poglavlju (10:19). Lokacija većine mjesta spomenutih u ovom poglavlju je nepoznata. Kada je Avram krenuo u nepoznato na osnovu Božijeg poziva (1. Moj. 12:1) on nije pošao sam. Sa njim je krenuo, pored ostalih, i Lot, sin Avramovog brata Arana (1. Moj. 11:27.21, 12:4). U jednom trenutku, Lot se odvaja od Avrama i seli u Sodom (1. Moj. 12:12). Na ovom mjestu se daje informacija da moralna situacija u ovom gradu nije bila u skladu sa vrijednostima kojima uči Sveto pismo (1. Moj. 12:13). Naš vodič po Izraelu je, u trenutku kada nam je dosadilo hodanje po mjestima judejske pustinje, podijelio sa nama izreku koja bi prevedena glasila: “Ko želi da omudra odlazi u pustinju; ko želi da se zabavlja odlazi u grad.” Moguće da postoji veza između ovih biblijskih događaja i ove lokalne izreke.

sodomandgomorrah21Sledeće spominjanje ovih termina je u 14. poglavlju iste biblijske knjige. U pitanju je sukob dvije koalicije careva – vladara gradova – četiri protiv pet, među kojima su i carevi ova dva grada, Sodoma i Gomore (1. Moj. 14:1-2). Zanimljivu informaciju spominje pisac ovih redova: u ovoj dolini ima dosta rupa iz kojih se vadila smola (1. Moj. 14:10). Veliki broj obala Mrtvog mora su jako porozne i oko njih nije siguran boravak. Devetnaesto poglavlje prve knjige Mojsijeve spominje uništenje ovih gradova vatrom s neba što služi kao slika konačnog uništenja grijeha i onih koji se od istog nisu htjeli odvojiti. Bog je poslao svoje vijesnike da opomenu stanovnike ovog grada. Na sve opomene oni su se smijali i izrugivali. Lot je jedini poslušao opomenu i napustio grad, nakon čega grad biva spaljen. Lokacija ovih događaja je u blizini ovog jezera.

Dok prilazite ovoj lokaciji prolazite mjesto nadmorske visine označeno kao nivo mora, odakle se nivo počinje spuštati ka Mrtvom moru. Ova tačka je zanimljiva turistička destinacija što koriste tamošnji stanovnici nudeći slikanje sa kamilom. No morate biti spremni za veće plaćanje ukoliko želite da siđete sa kamile kada vi želite.

Mjesto koje vidite na slikama pripada palestinskoj upravi. Iako služi kao turističko mjesto nije nešto posebno uređeno, iako se, kao i sve ostalo na ovom prostoru, dobro naplaćuje. Dolaskom na ovo mjesto imate priliku da uđete u vodu i da u njoj provedete ne više od petnaest minuta. Više od toga nije povoljno za zdravlje. Ukoliko vam voda uđe u oči ili je slučajno progurate, neophodno je da odmah izađete na obalu i da zatražite pomoć. Zabranjeno je ronjenje i skakanje, a preporučuje se ulazak sa papučama. Za svaki drugi slučaj potrebe, na obali se nalaze spasioci. Blato koriste kao i na svakom drugom mjestu gdje mu pripisuju ljekovita svojstva. Upravo je zbog toga s ovog mjesta jako razvijena trgovina svim proizvodima koji sadrže mineralna svojstva. Među najpoznatijima su sigurno AHAVA proizvodi.