Najčešći uzroci ličnog neuspjeha

 

Podavno sam dobio mail s ovim zanimljivim mislima na gore navedenu tematiku, pa sam mislio da nije loše to podijeliti sa drugima. Čine mi se posebno korisnim sada, u ovom posebnom periodu kad mnogi od nas provode više vremena primorani da se suočimo sami sa sobom. Dakle, ovo je samo za one koje su spremni na introspekciju. Posmatranje samog sebe kao i analiza svojih psihičkih doživljaja i iskustva nije nešto što mi po prirodi radimo. Na to se trebamo skoro pa primorati, navesti i natjerati. Možda su ovi dani „vanrednog stanja“ dobra prilika za tako nešto. Slobodno se može reći da je ovo samo za hrabre; svi ostali mogu produžiti dalje u sledeću slijepu ulicu interneta. Amazon prime i Netflix su još uvijek dostupni, hljeba i igara čini se da ne nedostaje. Ono što je očito jeste da nema ljudi; možda je krajnje vrijeme da mi postanemo jedni od njih.

1. Navika lutanja kroz život bez konačnog i jasno definisanog cilja, misije i pravca.

2. Negiranje „zakona sjetve i žetve“ – Prenaglašavanje Božije milosti i praštanja, i odnos prema Bogu kao prema supermenu koji ići za nama i popraviti sve što smo mi pokvarili.

3. Zanimanje za tuđe poslove, više nego za svoje – svako od nas ima svoju ulogu u životu i svoj posao, i prvenstveni cilj treba da nam bude da obavljamo svoje poslove i nosimo svoje terete. Treba završavati svoje poslove i dužnosti, pa onda pomagati drugima. Ne „zabadati nos“ u tuđe poslove i ne izigravati arbitra.

4. Propuštanje da se osposobljavamo, stičemo znanja i vještine neophodne za svoju misiju – duhovnost ne ukida potrebu za znanjem, tj. pogrešno je misliti da će Bog nadomještati našu nespremnost da se usavršavamo i učimo.

5. Nedostatak samodiscipline:
– popuštanje apetitu i ličnim prohtjevima,
– propuštanje prilika. 

6. Nedostatak ambicije: 
– „nisam ja za to“, „ne mogu to ja“, „to će neko drugi“…

7. Narušavanje zdravlja ili smanjenje fizičke kondicije zbog lošeg životnog stila. 

8. Nedovoljna upornost i istrajnost.

9. Negativan mentalni stav – „ne može se uspjeti u ovakvom okruženju“, „svi oko mene su loši i samo smetaju“. 

10. Nedovoljno kontrolisanje emocija: 
– „padanje u vatru“, plahovitost, neobuzdavanje jezika,
– odlučivanje u afektu. 

11. Težnja za dobitkom bez ulaganja adekvatnog truda – pokušaj da se sa minimalnim ulaganjima dobije maksimalan rezultat. 

12. Presporo ili prebrzo donošenje odluka.

13. Popuštanje strahovima. 

14. Loš izbor bračnog partnera. 

15. Prevelika ili nedovoljna opreznost. 

16. Loš izbor profesije. 

17. Loše upravljanje vremenom. 

18. Loše upravljanje novcem – trošenje nezarađenog, trošenje na stvari koje nisu neophodne. 

19. Nepoštovanje partnera u poslu – nelojalnost, neprilagodljivost, neprepoznavanje potreba saradnika …

20. Nedostatak vizije, mašte, kreativnosti. 

21. Egoizam i sujeta. 

22. Nepraštanje. 

23. Nespremnost da se daje više od očekivanog. 

Jevanđelje srijedom: Matej 5. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. 

Peto poglavlje sadrži Isusovu poznatu propovijed na gori, koja se nastavlja u šestom i sedmom poglavlju ovog jevanđelja. Ovdje Isus govori o sledećim temama:

  • blaženstva (3-12)
  • vidjelo (13-16)
  • Isusov odnos prema zakonu (17-20)
  • ubistvo (21-26)
  • preljuba (27-30)
  • razvod (31-32)
  • zakletva (33-37)
  • lex talionis (38-42)
  • poziv na oponašanje nebeskog oca (43-48)

Dok jedni u blaženstva ubrajaju i stihovi 10-12 i tako ih broje deset, drugi vide samo osam blaženstava u stihovima 3-9. Ukoliko ih brojimo deset, onda se poslednje blaženstvo sastoji od 11. i 12. stiha koji govori o temi progonstva zbog Isusa te radovanju zbog tog iskustva. Na taj način, deset blaženstava se podudara sa idejom deset zapovijesti. Blaženstva ne zamjenjuju zapovijesti nego ih nadopunjuju: „nisam došao da pokvarim zakon“ (Matej 5:17).

work-hard-dribbbleBlaženstva su prikaz karaktera koji Hristos želi da njegovi učenici dostignu. To nije samo blagoslov za one koji su u takvom stanju – nego i poziv da takvi postanu (primjer, „blago onima koji plaču“ nosi konotaciju pokajanja i žalosti). Krotki, gladni i žedni pravde, milostivi, čistoga srca te mirotvorci … sve su to Hristove osobine, koje postaju i osobine onih koji su se istinski susreli sa Njim.

Dalja konstatacija o misiji Hristovih učenika (vi ste so zemlji, vi ste vidjelo svijetu, 5:13-14) je uveliko povezana sa njihovim karakterom. Neko može biti „hulja“ (namjerno sam izabrao ovu riječ) i biti fantastičan pekar, ljekar, apotekar … bilo šta. Ali da bi ispunio Hristov cilj soljenja i svijetljenja svom okruženju, to se postiže jedino promjenom karaktera na bolje. Na drugom mjestu, Hristos će govoriti o novorođenju (Jovan 3. poglavlje). Sva formalna veza sa religijskim elementima je besmislena ukoliko ne postoji promjena karaktera. No i tada, kada u dijelu toga uspijemo, Hristos opominje da kudos zbog toga pripada Bogu: „da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima“ (Matej 5:16). Prema tome, istinski Hristov učenik je neko čiji karakter je sličan Hristovom i koji u tome ne vidi svoju veličinu.