Kako smo podcijenili smrt?

Kada umre nekoliko osoba koje poznajemo u kratkom vremenskom periodu, mi se za kratko ozbiljnije pozabavimo fenomenom smrti. Tada najčešće, u kraju iz koga ja potičem, ljudi se pitaju: “Šta je ovo ovako zaredalo?” A možda je preciznije reći da se u takvom trenutku smrt pozabavila nama. Jer, razmišljajući na ovaj način, mi pravimo najmanje dvije greške. Prva je da zaboravljamo da se smrt dešava svakodnevno. Guglajući za ovom informacijom pronalazim da:

  • svaki dan umre 151 600 osoba
  • svaki sat umre 6316 muškaraca, žena i djece
  • 105 ljudi završi svoj život svake minute
  • a dok ste prešli sa jedne riječi u ovom tekstu na drugu, dakle svake sekunde, umru dvije osobe

Druga greška koju pravimo jeste da smrt ozbiljnije osjećamo tek kada nam uzme nekoga ko je nama jako poznat, blizak i drag. Naravno, niko od nas nema dovoljno energije da otplače i ožali svaki pojedinačni kraj života na ovoj zemlji. Bilo bi to nemoguće jer bi u tom slučaju teško mogli nastaviti sa normalnim življenjem. Sa druge strane, svakodnevno izvještavanje o ogromnom broju mrtvih otupilo je naše senzore koji nas obavještavaju o konačnosti i našeg vlastitog života. Smrt ogromnog broja drugih ljudi je odavno postala zabava koju konzumiramo uz omiljenu hranu i piću. U isto vrijeme, stvarne smrti ljudi koje smo poznavali i voljeli dešavaju se daleko od naših očiju. Oni provode svoje poslednje dane u bolnicama, uz nepoznate ljude koji se brinu, često nezadovoljni iznosom koji dobiju za taj “posao”. Za njihovu smrt ih takođe pripremaju “plaćenici”. A sahranama običnih ljudi i žena prisustvuje sve manje i manje osoba. Ovo poslednje je dio mog posla i sve rjeđe vidim i rodbinu pored otvorenog groba osobe koju sahranjujemo. Često čujem da kažu pošto nisu uspjeli da se vide za života, njihov dolazak na sahranu toj osobi neće značiti mnogo. I koliko god je ova misao istinita, ona samo ukazuje na sve veću udaljenost živih od mrtvih, života od smrti. A to u suštini ukazuje na ogromnu provaliju koja postoji između ljudi. No, samo da podsjetim: ne ide se na sahranu zbog mrtvih, nego zbog ožalošćenih živih.

Prošle sedmice je umrla još jedna “poznata” osoba čija slava raste proporcionalno svakim sledećim danom poslije njene smrti. Bio je, kažu, kvalitetna osoba na ličnom i profesionalnom planu. Ali to nismo toliko često čuli dok nije umro. O pokojniku sve najbolje. Ako, i treba: nije smrt trenutak da pljujemo po bilo kome, koliko god on zao bio. Ali zašto smo tako škrti na pohvalama dok je osoba živa? Zar živi ne zaslužuju bar djelić onoga što u njima prepoznamo nakon što umru? Da li se svim tim silnim epitetima želimo opravdati što nismo tim istim ljudima poklanjali dovoljno pažnje i vremena za njihova života, možda posebno u teškim trenucima njihove bolesti? Dijelim Andrićevu, vjerujem, dobro poznatu misao:

“Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako se ne može živjeti bez opraštanja. Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od ove starice koja me je primila na ruke kad sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika, koji će, kad mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju. Vječni mir! – kako je dobra i velika i lijepa ta želja! O nepoznati dobri čovječe, blagodarim ti za tu želju tvoju! Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, a najviše ljubavi, pažnje i saučešća ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni plamen svijetla. Volite ljude, često im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni.”

Dok su vam vaši mili i dragi najbliži živi, uradite sve ono što za čim biste žalili što niste da ih sutra ne bude. Smrt neće čekati, nemojte je podcjenjivati. Živi ništa više ne mogu da urade za mrtve. Naše je samo danas, iskoristite ga.

Deset razloga zašto ne treba čitati Bibliju

1. Može te potaknuti da iza sebe ostaviš nešto vrijedno i korisno onima koji dolaze na ovaj svijet iza tebe
Možda ćeš poželjeti da pronađeš veći cilj života kome bi se posvetio od onih svakodnevnih koji nam se serviraju: jurnjava za uživanjem i ličnim zadovoljstvima.

2. To može promijeniti tvoje pretpostavke o Bogu
U ovom trenutku, tvoja slika o Bogu može biti uveliko obojena onim koji se izdaju kao “Božji sledbenici i Njegovi predstavnici” a koji ti, u isto vrijeme, prikazuju sliku Boga u kojeg nisi siguran da želiš da povjeruješ. Ako počneš da čitaš Bibliju za sebe, možeš otkriti da mnoge tvoje pretpostavke o njemu, su zasnovane na tuđim mišljenjima, i da ne nalaze svoje uporište u ovoj, za hrišćane, svetoj knjizi.

3. Možeš otkriti razliku između formalne religioznosti i živog odnosa sa stvarnom ličnošću
Čitajući možeš otkriti da ono što si do sada smatrao religioznošću se često svodi na formu koja ponekad nema uticaja niti velike veze sa tvojim svakodnevnim životom. Čitajući Sveto pismo može se desiti da susretneš veličanstvenu ličnost Isusa iz Nazareta koji je dao mnoge čudne izjave, a jedna od njih da je još živ i da je s njime moguće ostvariti komunikaciju.

4. Ovo čitanje može promijeniti tvoj karakter
Možeš biti inspirisan da se prema ljudima ponašaš drugačije: da djeluješ u korist obespravljenih, potlačenih ili onih koje svi odbacuju ili mrze. Znam, znam … reći ćeš kako to nije česta pojava u religioznom svijetu oko tebe. Ali ovo čitanje je posebno jer će te potaknuti da se malo više pozabaviš sobom, a ne drugima kao što nam je svima lakše i udobnije.

5. Može te dovesti do tačke da konačno prihvatiš sebe
Dok doživljavaš razvoj biblijske priče, primijetićeš koliko mnogo u njoj ima ljudi čija biografija nije bila uopšte idealna. U njoj ćeš pronaći mnogo više ljudi bez oreola nego onih sa njima. Ali u isto vrijeme, otkrićeš kako se njihov život postepeno mijenjao nakon susreta sa živim Bogom. Svako od nas može da odahne, prestane da se upoređuje sa drugima i živi život dopuštujaći Bogu da se pozabavi njegovim slabostima i propustima dok ih u konačnici ne pobijedi.

6. To može uticati na tvoje odnose sa ljudima
Možda ćeš i ljude oko sebe početi da posmatraš na jedan sasvim drugačiji način. Umjesto da stalno očekuješ kako ti možeš da profitiraš, počećeš razmišljati kako ti možeš da doprineseš njihovom dobru. Možda, za početak, pronađeš neko udruženje u svom okruženju koje se bavi nekim filantropskim aktivnostima. U svakom slučaju, ako budeš dovoljno dobar slušač onoga što čitaš u Bibliji, vjerujem da će to pozitivno uticati na ljude oko tebe. To je iskustvo nekih čitača ove knjige, iako ne, na žalost, svih.

7. To može dovesti do promjene tvojih vrijednosti
Svi se mi kuvamo u istom loncu i na sve nas utiču jednake vrijednosti društva oko nas. Veoma često, one idu u sebičnom pravcu: ja, meni, moje … Nakon što počneš razmišljati drugačije, velika je vjerovatnoća da ćeš početi drugačije i da se ponašaš. Ljudi oko tebe mogu primijetiti tu promjenu, jer počinješ da djeluješ suprotno onome što većina drži da su glavne vrijednosti. Budi spreman da izgledaš drugačije i spreman na primanje raznih etiketa poput uštogljen, staromodan, umišljen, pametuje, misli da je jedini u pravu i slično.

8. Možeš postati nezadovoljan
Dok čitaš događaje o požrtvovnosti nesavršenih ljudi iz prošlosti, možeš se utopiti u te priče. Možeš postati nezadovoljan svojim trenutnim načinom življenja i krenuti u avanturu koja će te odvesti u jednom sasvim novom pravcu. Poznajem mnoge ljude čiji život se iz temelja promijenio i to doslovno.

9. Možeš prepoznati da su ljudi oduvijek bili ovakvi
Iako se svijet danas uveliko razlikuje od svijeta iz biblijskih vremena, prepoznajemo da su ljudi uvijek bili isti – sa istim potrebama, sa istim jakim i slabim stranama. Ljudi koji su sebični, slomljeni i zbunjeni, ali koji često završavaju život obnovljeni, osnaženi i uvjereni kome mogu da vjeruju i gdje pripadaju.

10. Možda ćeš poželjeti da pobudiš interes za čitanje u drugima
Biblija je pisana duži vremenski period od strane različitih autora. Lično vjerujem da je to Bogom nadahnuta knjiga. Nije jednostavna i laka za čitanje, ali taj napor se na kraju isplati. Dok sam otkrivaš svijet Biblije i njenih ličnosti, poželjećeš da to podijeliš sa drugima, da i druge potakneš da sami za sebe steknu svoje mišljenje o ovoj knjizi i njenom Autoru. To je bila moja želja u ovom tekstu.

O prirodi ljudskoj

Eto, griješe, truju se, raspadaju se; preziru i nipodaštavaju svakog, mrze jedni druge; dužni su, lakomi, sramotni, ali svako od njih drži glavu visoko, oštro gazi, slobodno gleda, dobro jede, lijepo se nosi, nikog se ne boji i ne stidi, radi šta hoće, ima što želi.

– Niko im ništa ne može!

I kad se svi, ovako kako jesu, nađu na drugom svijetu (jer, često joj je iznemogla misao bježala tamo), njoj se sve čini – ma koliko da je grehota – da nijedno od njih neće oboriti oči ni pred sjajem Božjeg lica, i da će se i tamo oni izdići, izdvojiti od ostalih i vladati po svojoj volji i svojim zakonima.

Ivo Andrić, Mara Milosnica

Ugasite mržnju

Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako se ne može živjeti bez opraštanja. Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od ove starice koja me je primila na ruke kad sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika, koji će, kad mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju. Vječni mir! – kako je dobra i velika i lijepa ta želja! O nepoznati dobri čovječe, blagodarim ti za tu želju tvoju! Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, a najviše ljubavi, pažnje i saučešća ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni plamen svjetla. Volite ljude, često im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni.

Ivo Andrić (Dolac, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975)