Kakve veze krst ima … sa bilo čim?

AshWednesdayCrossNedavno me je posjetio moj prijatelj Haris iz Sarajeva te smo otišli zajedno na ručak. Sa nama je bio i njegov osmogodišnji (čini mi se) sin. Nakon završenog ručka, krenuli smo prema parkingu i ušli u auto. Dok je otvarao zadnja vrata mog starog golfa, Harisov sin ih je zakačio za auto parkirano do moga. U blizini je stajala gospođa, kasnije saznadosmo majka vlasnika auta, i vidjela je sve što se desilo. Počela je sa kritikom i pridikom:

“Zašto ne pazite na auto? Zašto ne pazite na dijete? Pogledajte šta je uradilo? A auto je od mog sina. Zašto ga puštate da sam ulazi i otvara. Vidite li ogrebotinu? …” Njenim upitnim i izjavnim rečenicima nije bilo kraja.

Izašao sam i pogledao ogrebotinu. Bila je sićušna, majušna i minorna. Ali, to je bilo auto njenog sina. Ponudio sam da joj platim; odbila je. Pozvao sam je da isto napravi na mom autu – nasmijala se: “Pa nisam toliko fanatična!” Ali nije prestala sa kritikom i pridikom. Pogledao sam u unutrašnjost auta: na retrovizoru je, po običaju mnogih vozača hrišćana, visio mali ali vidljivi krst. Tome potaklo da kažem sledeće:

– “S obzirom na ovaj znak koji visi u unutrašnjosti auta vašeg sina, čini mi se da bi ovu situaciju trebali mnogo lakše da riješimo?”
– “Kakav znak?”, pitala je.
– “Mislim na krst,” odgovorio sam.
– “Krst? Kakve veze on ima sa ovim što se desilo?”

Otvorio sam usta da odgovorim, ali sve što sam rekao je bilo “Oprostite, još jednom, gospođo.” Mahnula je rukom i okrenula se. A ja sam sjeo u auto i upitao Harisa: “Kakve veze krst ima sa bilo čim?”

Screen Shot 2016-03-16 at 12.48.09

Krst, cross, kreuz, križ …  wikipedia kaže da je to “antropoidni simbol od dvije duži koje se sijeku, najčešće pod pravim uglom. Apstraktna predstava čovjeka raširenih ruku. Postoji u mnogobrojnim i različitim oblicima primjeren razvoju i promjenama kulturnog čovjeka. Predstavlja osnovni vjersko-religiozni simbol hrišćanstva.” Naravno, ovaj oblik je postojao i prije hrišćanstva, ali od trenutka kada je na njemu, pored nebrojenih ostalih, razapet i Isus iz Nazareta, za njegove sledbenike je dobio posebnu važnost.

Jednima služi kao magijski simbol zaštite, drugima kao modni detalj, trećima protiv uroka, četvrtima kao dokaz vjerskog pomodarstva … a postoji i oni koji, uz sve ove istorijski i kulturološki prisutne aluzije, pokušavaju da se probiju do te apstraktne predstave čovjeka raširenih ruku, Čovjeka Isusa Hrista. Vjeruju da ono što se onda, na krstu, Njemu desilo ima velike veze sa njihovim svakodnevnim životom i sa dtretiranjem drugih života s kojima se susreću. Pored svih upotreba i zloupotreba, krst nosi ideju božanskog spasenja i praštanja koje poziva na međusobno, horizontalno, pomirenje i opraštanje. Mislio sam, draga gospođo, da sa tim, u tom trenutku ogrebotine vrata vaših kola od strane Harisovog sina, krst ima veze. Ali nema veze, prošlo je, zaboravili smo. Ali ako vas surfanje internetom nanese na moju web stranicu pročitajte sledeću priču.

Jedan vjeroučitelj ispitivao je svoje učenike. Pored ostaloga, postavio je i sledeće pitanje: “Po kojem će znaku drugi prepoznati da ste hrišćani?” Kako niko nije znao odgovor, prekrstio se da bi im pomogao. Jedan od učenika iznenada se dosjetio.
– “Po ljubavi!” uskliknuo je.
Vjeroučitelj je bio zatečen. Htio je da kaže “Pogriješio si”, ali se na vrijeme zaustavio.

Jevanđelje srijedom: Matej 6. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru. Hristovo kušanje je zapisano u četvrtom poglavlju. Petim poglavljem pokušavam razumjeti blaženstva, ili bar jedan njihov dio. 

Šesto poglavlje takođe otvara nekoliko tema. U njemu je zapisano ono što je Isus govorio o milostinji, uzor molitvi “Oče naš”, postu, brigama … Kratko ću se pokušati osvrnuti na svaku od njih.

krst-240x240Isusu je jasno da se religija zloupotrebljava(la). Ona se onda, kao i danas, koristi kao koristan plašt u vođenju naroda. U tome se uveliko slijede principi Makijavelija koji piše: “Jedan vladalac treba da ostavlja utisak da je blag, pouzdan, čovječan, pobožan i častan i da to bude. Ali treba i da umije da vlada sobom kako bi po potrebi mogao i umio da se ponaša sasvim drukčije. … Treba dakle da je sposoban da se okreće kako vjetar duva i da se upravlja prema okolnostima i da se ne odvaja od dobra ako samo može, ali da, takođe, umije da zagazi u zlo, samo ako je potrebno.” Zato Isus poziva svoje sledbenike da u tome ne budu slični svojim vođama, koje naziva licemjerima, jer u sebične ciljeve koriste milostinju, molitvu i post – znajući da će to kod naroda izazvati divljenje, poštovanje i odanost. Mnoštvo religioznih simbola (posebno se može govoriti o zloupotrebi krsta) oko nas ukazuje da ljudi i dalje idu istim smjerom ispunjavanjući onu biblijsku misao: “Imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli” (2. Timotiju 3:5). Prema Isusovim riječima, držeći se samo vanjske religiozne forme (i zloupotrebljavajući je) religiozni ljudi se ponašaju kao neznabošci (koji suštinu odnosa sa Bogom ostvaruju posredstvom predmeta ili druge osobe) zaboravljajući da trebaju biti učenici: da uče od Isusa i  žive poput njega.

Man at desk in shirt and tie holding his head and worrying about money and the economy.

Pred kraj šestog poglavlja jevanđelja po Mateju Isus govori o brigama, onome što posebno danas zaokuplja pažnju svake osobe: šta ćemo jesti, piti i u šta ćemo se obući (6:25). U pitanju su fundamentalne potrebe. No i one treba da se napuste vjerujući da će se Bog pobrinuti za njih – “zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo” (6:32b). Fokus treba da bude na vrijednostima Božjeg carstva, što je detaljno objašnjeno u blaženstvima (Matej 5. poglavlje). Nemoguće je, kaže Isus, u isto vrijeme brinuti za dvije brige: “ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (riječ “mamon” na aramejskom jeziku znači bogatstvo). Bogatstvo ovdje ima šire značenje od posjedovanja onoga što ima veliku cijenu – bogatstvo je sve ono što stoji nasuprot vrijednostima carstva Božijega. U tom smislu, i mi siromašni možemo biti na pogrešnoj strani. No Isus daje predlog: brige se rješavaju tako što se jedan dan (“ne brinite se za sutra”, 6:34) živi u jednom carstvu (“niko ne može dva gospodara služiti”, 6:24a). I zaista, “dosta je svakom danu zla svoga” (6:34b).

Istinski znak

krstJedan duhovnik je ispitivao grupu svojih iskušenika. “Po kojem će znaku drugi prepoznati da ste hrišćani?” pitao je.

Kako niko nije znao odgovor, prekrstio se da bi im pomogao. Jedan od kandidata se iznenada dosjetio: “Po ljubavi,” uskliknuo je.

Duhovnik je bio zatečen. Htio je da kaže: “Pogriješio si,” ali se na vrijeme zaustavio.

Naravoučenije: Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav među sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. (1. poslanica svetoga apostola Jovana, 4:12)