O krivici koju prebacujemo na druge

Ima tako mnogo neobuzdanih strasti u svijetu, tako mnogo nepobitnog i iskrenog optuživanja drugih ljudi, beskrajnih otežavajućih sukoba među ljudima, samo zato što svaki čovjek nosi osjećanje krivice u sebi od koje on ima jaku želju da se zaštiti tako što prebacuje svoje odgovornosti na druge ljude. Uživanje u ogovaranju i skandalima ukazuje na potrebu da se ljudi osjećaju manje izolovanim i samim, sa svojom potisnutom krivicom dok ističu krivicu drugih ljudi. 

Ako je to tačno na opštem planu tačno je i u svakonednevnom životu. Kada smo nezadovoljni sobom mi se žalimo na druge. To je poput dječije igre „lovca papuče.“ U njoj djeca stoje u krugu i svako dobacuje drugome papuču koju prima od prethodnog igrača. Iz igre ispada onaj kod koga koga se nađe papuča u trenutku iznenadnog zaustavljanja igre. Isto tako, čovječanstvo je poput djece: oni prebacuju krivicu jedni na druge. 

Nažalost, postoji razlika između igre i krivice. Igrač koji proslijedi papuču onom do sebe, nema više papuču u svojim rukama; dok se mi ne rješavamo svoje vlastite krivice prebacujući je na druge. Kami (Camus) piše: „Ja znam bez sumnje da je svako prenosilac kuge, jer apsolutno niko na svijetu nije bez njenih osobina.“ 

Ako ne projektujemo svoje odgovornosti na svog bračnog druga, svoje roditelje, svoje prijatelje ili one koji nas izdržavaju, mi ih projektujemo na društvo, ekonomski sistem ili čak na određenu grupu ljudi koje smatramo odgovornima za sva zla u svijetu: Jevreje, kapitaliste, ateiste … Možemo takođe projektovati naše odgovornosti na naše pretke, ili na naše vlastito tijelo, posmatrajući ga kao nešto izvan nas samih za šta mi nismo odgovorni. Porast osiguravajućih agencija takođe odgovora ovoj potrebi prenosa odgovornosti, i tako smo stigli do tačke kada čujemo da uzročnik nesreće govori, „Nema veze, osiguran sam.“ 

Paul Tournier (1898-1986)

U konačnosti, odgovornost se projektuje i prebacuje na Boga. Mnogi koji se ne usuđuju da to otvoreno ustvrde nose skriveno u sebi ogorčenost na Boga za sve svoje patnje i za sve svoje pogreške. Kao što je Adam prebacio Bogu: „Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh“ (1. Mojsijeva 3:12) i tako suptilno ukazujući da konačna krivica počiva na Bogu koji mu je dao ženu. 

Prirodno je za čovjeka da prebacuje svoju krivicu na druge ljude i na Boga. Ali on je se time ne rješava i pobuna protiv drugih i protiv Boga koja nastaje postaje zauzvrat izvor svježih poticaja na zlo, a samim tim i izvor nove krivice. 

Paul Tournier, „Guilt and Grace“ 

Moćnici

Nešto se u svetu uveliko sprema
Bore se moćnici da vladaju svuda,
Poštenom čoveku više mira nema
Sad je na udaru svaka rodna gruda!

Kažu pola sveta da nestane treba
Da bi oni mogli komotno da žive,
I misle da nema za sve ljude hleba
Čemu onda služe livade i njive?

Na rodnim poljima golf terene prave
Svu bahatost svoju, svima da pokažu,
Radije će mnoge gladne da ostave
Nego svojim novcem ljude da pomažu.
Mnogo takvih ima na njihovoj listi,
Ne shvataju da smo svi pred Bogom isti!

R. Antonijević 05. dec. 2015.

Definicija otmjenosti

Gospodja-Ministarka-PLAKATŽIVKA: Izvolite vi meni samo reći što je otmeno i šta bi trebalo još učiniti. Sve ću ja to učiniti.
NINKOVIĆ: Znate li koju igru na kartama?
ŽIVKA: Znam žandara.
NINKOVIĆ: Ah! … Vi morate naučiti bridž.
ŽIVKA: Šta da naučim?
NINKOVIĆ: Bridž. Bez bridža se ne da zamisliti otmena dama. Naročito vi imate nameru da prizivate i diplomatski kor, a diplomatski kor bez bridža, to nije diplomatski kor.
ŽIVKA: (kobajagi ubeđena): Pa, da!
NINKOVIĆ: Gospođa, razume se, puši?
ŽIVKA: Taman! Ne mogu čak ni dim da trpim.
NINKOVIĆ: I to, gospođo, morate naučiti, jer bez cigarete se ne da ni zamisliti otmena dama.
ŽIVKA: Juh, bojim se ugušiću se od kašlja.
NINKOVIĆ: Znate kako je: otmenosti radi čovek mora pogdešta i da podnese. Nobles obliž. I još nešto, gospođo, ako mi dozvolite samo da vas pitam?
ŽIVKA: Je l’ to opet zbog otmenosti?
NINKOVIĆ: Da, gospođo, samo, pitanje je… kako da kažem… vi mi, je l’ ts, nećete zameriti, pitanje je vrlo delikatno. In kestion tu ta fe diskret?
ŽIVKA: Molim!
NINKOVIĆ: Ima li gospođa ljubavnika?
ŽIVKA (iznenađena i uvređena): Kako? Ja, pa za kakvu vi mene držite?
NINKOVIĆ: Ja sam vam unapred rekao da je pitanje vrlo delikatno, ali, ako želite da budete otmena dama, in fam di mond, vi morate imati ljubavnika.
ŽIVKA: Ali ja sam poštena žena, gospodine!
NINKOVIĆ: Ekselan! Pa to je baš ono što je interesantno, jer kad nepoštena žena ima ljubavnika, to nije više interesantno.
ŽIVKA: No, samo mi još to treba.
NINKOVIĆ: Ja vas uveravam, gospođo, da samo tako možete biti otmena dama, dama od položaja, in fam di mond, ako igrate bridž, ako pušite, i ako imate ljubavnika…
ŽIVKA: Ju, teško meni! ‘Ajde za taj bridž i za to pušenje kako-tako, ali za toga ljubavnika…
cb0fb1d91c4f61274363adfd485gm2NINKOVIĆ: Pitali ste me i ja sam smatrao za dužnost da budem iskren i da vam kažem. Razume se, vaša je stvar kako ćete postupiti. Možete vi biti ministarka i bez bridža i bez cigarete i bez ljubavnika i uopšte bez otmenosti.
ŽIVKA: Pa dobro, a gospođa Draga je l’ ona igrala bridž?
NINKOVIĆ: Razume se! Naučila je!
ŽIVKA: I pušila je?
NINKOVIĆ: Razume se.
ŽIVKA: I… ono?…
NINKOVIĆ: Da, gospođo, da, imala je ljubavnika.
ŽIVKA (zabavljajući se, vrlo radoznalo): A ko je to bio?
NINKOVIĆ: Ja.
ŽIVKA: Vi? A je l’ gospa Nata bila otmena?
NINKOVIĆ: Još kako!
ŽIVKA: A ko je bio njen?
NINKOVIĆ: Opet ja.
ŽIVKA: Pa, kako to…. vi onako redom?
NINKOVIĆ: Čim kabinet da ostavku i ja dam ostavku.
ŽIVKA: A vi ste samo dok je osoba na vladi?
NINKOVIĆ: Pa da, gospođo! Dok je gospođa ministarka na vladi, ona mora biti otmena; čim nije više na vladi, ne mora biti otmena.
ŽIVKA: Pravo da vam kažem, to mi nikako ne ide u glavu.
NINKOVIĆ: Međutim, ništa lakše od toga. Od svega što sam vam kazao, bridž je najteži. Jer šta je pušenje — iskašljete se malo pa gotova stvar, a šta je ljubavnik — iskompromitujete se malo pa gotova stvar, ali bridž je, verujte, vrlo teška i komplikovana igra. En že kompliks, me tre distange.
ŽIVKA: Ali ja bih, gospodine, želela da ostanem poštena žena.
NINKOVIĆ: Pa ostanite, ko vam to brani!
ŽIVKA: Kako to »pa ostanite«, a ovamo bridž? Zar da igram bridž, pa da ostanem poštena?

Kako pokvariti svoje dijete?

14232584101101. Već od prvog dana daj svojoj djeci sve što zažele. Na taj način će se u njima učvrstiti uvjerenje da je svijet dužan da ispunjava sve njihove zahtjeve, a da oni nikome ništa ne duguju.

2. Kad dijete negdje na ulici pokupi neku prljavu riječ ili psovku, smij se od srca. To će ga navesti na pomisao da ga izgovaranje takvih riječi čini zanimljivim i dražesnim. Izaći će na ulicu da svoj riječnik obogati cijelim nizom riječi od kojih će vam se dizati kosa na glavni. Ili možda neće ako su one dio i vašeg riječnika.

3. Nikada mu ne pružaj nikakvo duhovno i vjersko vaspitanje sve dok ne napuni 21 godinu, a tada mu dozvoli da samo odluči šta je najbolje za njega. Po istoj logici ne bi trebalo da ga primoravaš da govori maternjim jezikom, jer bi ono samo kad postane punoljetno možda izabralo da govori bengali ili svahili jezik.

4. Hvali ga u njegovoj prisutnosti svim susjedima i poznanicima! Pokaži svima koliko je tvoje dijete bistrije i snalažljivije od sve ostale djece, pa će i ono samo u to povjerovati.

5. Izbjegavaj da mu se obraćaš rečenicom: „Tu si pogriješio!“ To bi moglo u njemu razviti „kompleks krivice“. To će ga pripremiti da kasnije, kad ga budu kaznili zbog „posuđivanja“ tuđih kola, stekne uvjerenje da je društvo protiv njega i da ga progone.

2014-06-18-allowance-thumb6. Skupljaj za njim sve njegove stvari: njegove cipele, knjige, odjeću. Radi sve umjesto njega, tako da kad odraste već ima bogato iskustvo u neodgovornom ponašanju i prebacivanju svojih tereta i odgovornosti na druge.

7. Dozvoli mu da čita i gleda sve što hoće. Ne zabrinjavaj se ni zbog čega čime „puni“ svoju glavu. Važno je da mu pružiš zdrave voćne sokove kad je žedno, a uopšte nije važno kakve prljave tečnosti pije iz otrovnih izvora ideja i riječi.

8. Svađaj se često u prisutnosti svoje djece sa svojim bračnim drugom, sa susjedima i prolaznicima. To će i u njemu razviti smisao za „usijanu“ razmjenu riječi i za rušenje svog sopstvenog doma, ako ga bude imalo.

9. Uvijek mu daj onoliko novca za trošenje koliko traži. Nemoj da ti se dijete „sramoti“ pred drugovima! Nikada ga nemoj učiti da samo zarađuje, jer ćeš time sebi i njemu ugroziti „ugled“.

19. Zadovolji svaki prohtjev svog djeteta za hranom i pićem, zadovolji svaki prohtjev svih njegovih pet čula, i ono će steći uvjerenje da je njegov prohtjev vrhovni zakon svemira, kojem se svi moraju pokoravati.

article-2413638-1BA80CFA000005DC-312_634x36911. Uvijek stani na njegovu stranu, bez obzira s kime se tvoje dijete sukobilo. Nije važno da li je tvoje dijete u sukobu sa zakonom, školom ili susjedom, ti moraš biti na njegovoj strani. Svi oni, vjerovatno, imaju predrasude prema tvom djetetu.

12. Kad tvoje dijete konačno upadne u stvarne teškoće, onda digni ruke od njega i kaži: „S njime se nikada ništa nije ni moglo postići!“

Izvor: jedan stari časopis iz 1979. godine