Jevanđelje srijedom: Matej 11. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Nakon što je u desetom poglavlju jevanđelista Matej zapisao Hristovo poslanje svojih učenika, u jedanaestom poglavlju ponovo se dotiče uloge Jovana Krstitelja. Ponovo, zato što je Jovan krstitelj spomenut u trećem poglavlju (3:1-17), u ulozi onoga ko priprema put za dolazak Isusa Hrista, prorečenog Mesije. Kao što njegov dodatak imenu kaže, krstitelj, Jovan je bio taj koji je Hrista uronio u vodu čime je označen početak Njegove javne službe. U četvrtom poglavlju (4:12) stoji kratka napomena “da je Jovan predan.” Matej će ovu rečenicu razraditi u četrnaestom poglavlju (14:1-13) gdje zapisuje događaj u narodu poznat kao “usjekovanje glave Jovana krstitelja.” No, prije FlorenceBaptMosaics_26toga, za vrijeme boravka u tamnici, Jovan šalje svoje učenike Hristu sa jednim važnim pitanjem.

“A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojih i reče mu (Isusu): Jesi li ti onaj što će doći ili drugoga da čekamo?” (Jev. po Mateju 11:2-3)

Težina okova i utamničenja uticala je i na Jovanova uvjerenja. On koji je najavljivao Mesiju i pripremao narod za njegov dolazak, sada sumnja. Jovan sumnja ne samo u Hristov identitet i misiju, on sumnja u svoju misiju. Očigledno da Isus iz Nazareta ne ispunjava sva očekivanja koja je Jovan imao. Na kraju krajeva, zašto je on, Jovan,  u tamnici, ako je Isus onaj za koga je i sam Jovan do skoro bio uvjeren da jeste? Ovo poglavlje, pored ostalog, govori o problemu sumnje u životu Hristovih sledbenika. Ona ne zaobilazi ni velikane vjere: sam Isus je istakao Jovanovu veličinu i vrijednost. Jovan krstitelj je ličnost koja premošćuje dva različita perioda: period do Isusa (najava carstva) i period poslije Isusa (pojava carstva). On je najveći u onom prvom periodu zbog svog djela, ali svaki iz carstva nebeskog je veći od njega jer se njegova veličina mjeri Hristom. Period ispunjenja je mnogo veći od perioda obećanja i ukazivanja na carstvo.

Miroslav's_Gospel_001Kakav je Hristov odgovor Jovanu? Kao i u većini slučajeva, Isus citira starozavjetne tekstove koje On prihvata kao nadahnutu riječ Božiju. Najsličniji ovom tekstu (Matej 14:5) je tekst iz knjige proroka Isaije 35:5-6. Jovan je čuo o Hristovim djelima, a sada Isus ukazuje na tekst koji tvrdi da će takva djela biti znak mesijanskog vremena i djelovanja. Čini se kao da Isus ništa novo nije rekao osim što je potaknuo Jovana da u vremenu svoje muke i sumnje traži utjehu i nadu u svetopisamskim riječima. To je potvrda da Božija riječ ima silu i moć i nad mučnim iskustvima ovoga života. To je ujedno i poziv da joj se izložimo i u ugodno vrijeme da bi nam povratila život, vjeru i nadu u trenucima sumnje i teškoće.

Jevanđelje srijedom: Matej 3. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru.

Jovan Krstitelj je veoma intrigantna ličnost. Živio je u izolovanom području do trenutka objavljivanja Mesijinog dolaska te se smatra njegovim pretečom. Ovu temu će Matej još obrađivati u 14. poglavlju. Njegova pojava i poruka je bila tako silna da je njemu izlazio “Jerusalim, sva Judeja i okolina Jordanska” (Matej 3:5). A on ih je krštavao.

Krštenje o kome je ovdje riječ se odvijalo uranjanje u vodu. Za ovaj čin, tekst jevanđelja kaže da je bilo potrebno “mnogo vode” (jev. po Jovanu 3:23). Krštavane su odrasle osobe: bilo je neophodno da razumiju upućen im poziv, prihvate ga i pokaju se. I sam Isus koji je bio kršten imao je oko 30 godina.

Krstenje Isusa

Zanimljivo je da Jovan upućuje poziv onima koji su se uveliko smatrali Božjom svojinom. Činjenica rođenja u određenom mjestu, porodici ili narodu ne znači mnogo za naš duhovni identitet ukoliko on nije potvrđen ličnom odlukom i ispravnim stavom. Prema riječima Jovana Krstitelja neophodni su odgovarajući rezultati duhovnog življenja (“rod dostojan pokajanja,” Matej 3:8) te povezanost sa Isusom (“krštenje Duhom svetim i ognjem,” Matej 6:11). U protivnom, sam Hristos će napraviti odvajanje suprotnih od sebe.

Vrhunac ovog teksta je Hristovo krštenje. Sam obred je imao veze sa završetkom grešnog života i početkom novog (što opet ne znači da su kršteni bezgrešni). Zato se Jovan čudi zašto se Hristos izlaže tom činu. Ali Isus insistira tvrdeći da se tako dešava ispunjenje “svake pravde.” Ukoliko je Isus mesijanski car, prema Starom zavjetu neophodno je da u tu službu bude uveden od strane proroka. Započinjanje službe proroka, sveštenika i cara u Starom zavjetu se nazivalo pomazanjem, a službenici pomazanici (na grčkom Χριστός). Jedan od primjera za to nalazimo u 1. knjizi Samuilovoj 10:1. Ispunjenje “svake pravde” potvrđuje golub i glas s neba (Matej 3:16-17). Hristova javna služba ovim započinje.