Jevanđelje srijedom: Matej 22. poglavlje

Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Kao što sam u prethodnom tekstu pisao, dvadeset prvo, dvadeset drugo i dvadeset treće poglavlje jevanđelja po Mateju su tekstovi koji se bave jevrejskim narodom (vođama) i njihovim stavom prema Isusu iz Nazareta. Dvadeset prvo poglavlje sadrži Hristova simbolična djela (ulazak u Jerusalim i čišćenje hrama) te govore (o neplodnoj smokvi, govor u hramu i priču o vinogradarima). Ova poslednja priča se ne završava happy end-om prema shvatanju jevrejskih vođa te oni odlučuju da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme u vezi ovog mladog samozvanog učitelja: “I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumješe da za njih govori. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka” (Matej 21:45-46). No prije nego donesu svoju konačnu odluku, nastupaju sa pitanjima (Matej 22:15-17.23.35). Na sva njihova pitanja Isus daje (za njih nezadovoljavajuće) odgovore, postavlja kontrapitanje i završava diskusiju sa njima. Ono što slijedi do kraja ovog jevanđelja jeste Hristova kritika vođa (Matej 23. poglavlje), opis kraja (Matej 24-25. poglavlje) te poslednji događaji Hristovog života (Matej 26-28. poglavlje). Sadržaj 22. poglavlja jevanđelja po Mateju se može predstaviti na sledeći način: 

  • Priča o svadbi careva sina (22:1-14)
  • Pitanje o porezu (22:15-22)
  • Pitanje o braku nakon vaskrsenja (22:23-33)
  • Pitanje o najvećoj zapovijesti (22:34-40)
  • Hristovo kontrapitanje (22:41-46)

Zbog ograničenog prostora, pozabaviću se samo prvim dijelom ovom poglavlja, Hristovom pričom o svadbi carevog sina. Ovo je još jedan u nizu Hristovih pokušaja da otvori oči vođama svog naroda i svima ostalima o važnosti trenutka u kome su se nalazili. Carstvo nebesko je stiglo u ličnosti Isusa Hrista, prema Njegovim riječima. Ali ono nije doživjelo svoj vrhunac, to tek treba da se dogodi o Njegovom drugom dolasku. 

Ova priča je jako zanimljiva jer nije jednostavno odrediti vrijeme njenog odigravanja a samim tim i potpuno značenje. Čini se kao da je u pitanju kraj vremena, Hristov drugi dolazak. No sakupljanje i zlih i dobrih te njihovo provjeravanje od strane cara vodi ka zaključku da je radije u pitanju određeni aspekt suda, prije Hristovog dolaska. Na svadbu su pozvani svi, ali svi nisu prihvatili poziv. To je prva misao koju Isus želi da prenese ovom pričom: izgovaranje i odbijanje poziva. Sve što su zvanice trebali da učine jeste da odgovore potvrdno. Međutim, oni su ponudili (p)razne izgovore kojima car nije bio zadovoljan pa ih je pozvao, preko svojih slugu, po drugi put. Reakcija je bila jednaka, s tim što su ovaj put careve sluge bile zlostavljane, a neke i ubijene. Car, gnjevan zbog onoga što se desilo, sveti se svojim zvanicama šaljući vojsku, ubijajući ubice i paleći grad. 

Drugi dio priče govori da je poziv dalje bio upućen bilo kome. Pravi se jasna razlika između “zvanica” (onima kojima je poziv prvo upućen) i “onih sa raskršća,” naknadno pozvanima. Čini se kako je jedini uslov za dolazak na ovu svadbu bilo oblačenje svadbene odjeće, koju je pripremao onaj koji je organizovao svadbu. Odbijanje gosta da prihvati ponuđeno “svadbeno ruho” je bilo jednako odbacivanju poziva iz prvog dijela priče. Čini se da postoje tri grupe ljudi u ovoj priči. Prvi su oni koji ne prihvataju poziv koji Bog upućuje: jedni se izgovaraju, a drugi su među otvorenim protivnicima. U drugoj grupi su oni koji prihvataju poziv ali ne žele da prihvate Božje uslove. (Odjeća u Svetom pismu je slika pravednosti koju Bog nudi.) I treća grupa su oni gosti koji su prošli pregled cara jer su prihvatili Njegov poziv i ponudu. Gdje sam ja u ovoj priči? 

Poruke iz Svete zemlje: Mrtvo more

mg_5404Jedna od glavnih atrakcija tokom posjete Izraelu je zasigurno Mrtvo more. To je jezero dugačko 67 metara a široko 18, sa najvećim salinitetom vode na svijetu – devet puta većim od morske vode. Zbog toga u ovom jezeru ne postoji život, osim nekih bakterija. Oni koji vjeruju u biblijske spise, povezuju ovu lokaciju sa drevnim gradovima zvanim Sodom (jevrejski סדם – sodem, transliteracija na grčki Σοδομα) i Gomor (jevrejski עמרה – amora, grčki Γομορρα) i sa Avramom, ocem jevrejske nacije.

Ova dva grada se prvi put spominju prilikom nabrajanja liste naroda u 1. knjizi Mojsijevoj u 10. poglavlju (10:19). Lokacija većine mjesta spomenutih u ovom poglavlju je nepoznata. Kada je Avram krenuo u nepoznato na osnovu Božijeg poziva (1. Moj. 12:1) on nije pošao sam. Sa njim je krenuo, pored ostalih, i Lot, sin Avramovog brata Arana (1. Moj. 11:27.21, 12:4). U jednom trenutku, Lot se odvaja od Avrama i seli u Sodom (1. Moj. 12:12). Na ovom mjestu se daje informacija da moralna situacija u ovom gradu nije bila u skladu sa vrijednostima kojima uči Sveto pismo (1. Moj. 12:13). Naš vodič po Izraelu je, u trenutku kada nam je dosadilo hodanje po mjestima judejske pustinje, podijelio sa nama izreku koja bi prevedena glasila: “Ko želi da omudra odlazi u pustinju; ko želi da se zabavlja odlazi u grad.” Moguće da postoji veza između ovih biblijskih događaja i ove lokalne izreke.

sodomandgomorrah21Sledeće spominjanje ovih termina je u 14. poglavlju iste biblijske knjige. U pitanju je sukob dvije koalicije careva – vladara gradova – četiri protiv pet, među kojima su i carevi ova dva grada, Sodoma i Gomore (1. Moj. 14:1-2). Zanimljivu informaciju spominje pisac ovih redova: u ovoj dolini ima dosta rupa iz kojih se vadila smola (1. Moj. 14:10). Veliki broj obala Mrtvog mora su jako porozne i oko njih nije siguran boravak. Devetnaesto poglavlje prve knjige Mojsijeve spominje uništenje ovih gradova vatrom s neba što služi kao slika konačnog uništenja grijeha i onih koji se od istog nisu htjeli odvojiti. Bog je poslao svoje vijesnike da opomenu stanovnike ovog grada. Na sve opomene oni su se smijali i izrugivali. Lot je jedini poslušao opomenu i napustio grad, nakon čega grad biva spaljen. Lokacija ovih događaja je u blizini ovog jezera.

Dok prilazite ovoj lokaciji prolazite mjesto nadmorske visine označeno kao nivo mora, odakle se nivo počinje spuštati ka Mrtvom moru. Ova tačka je zanimljiva turistička destinacija što koriste tamošnji stanovnici nudeći slikanje sa kamilom. No morate biti spremni za veće plaćanje ukoliko želite da siđete sa kamile kada vi želite.

Mjesto koje vidite na slikama pripada palestinskoj upravi. Iako služi kao turističko mjesto nije nešto posebno uređeno, iako se, kao i sve ostalo na ovom prostoru, dobro naplaćuje. Dolaskom na ovo mjesto imate priliku da uđete u vodu i da u njoj provedete ne više od petnaest minuta. Više od toga nije povoljno za zdravlje. Ukoliko vam voda uđe u oči ili je slučajno progurate, neophodno je da odmah izađete na obalu i da zatražite pomoć. Zabranjeno je ronjenje i skakanje, a preporučuje se ulazak sa papučama. Za svaki drugi slučaj potrebe, na obali se nalaze spasioci. Blato koriste kao i na svakom drugom mjestu gdje mu pripisuju ljekovita svojstva. Upravo je zbog toga s ovog mjesta jako razvijena trgovina svim proizvodima koji sadrže mineralna svojstva. Među najpoznatijima su sigurno AHAVA proizvodi.