Jevanđelje srijedom: Matej 4. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru.

Četvrto poglavlje, pored ostaloga, bilježi dobro poznato kušanje Isusa Hrista čime bih se kratko pozabavio u ovom tekstu. Iako đavo kuša Isusa tri puta, ja u tome vidim četiri kušanja.

temptation-of-christ1. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Prvo kušanje, a time i svo kušanje, počinje sumnjom u Hristov identitet. Prvo poglavlje jev. po Mateju spominje da je Isus potomak Davida, Avrama (Matej 1:1) ali i Boga (1:18). Kada anđeo savjetuje Josifu da uzme Mariju za ženu, uvjerava ga da Isus nije obično dijete nego natprirodno (1:20). U drugom poglavlju istog jevanđelja Isus je predstavljen kao beba koja se rodila da bude car (2:2). U trećem Božji glas s neba potvrđuje Hristov identitet kao sina Božijeg (3:17). Da ne bude zabune, ne govori se o biološkom sinu, nego je odnos između Boga oca i Isusa Hrista označen ovim terminom. Đavo počinje predlogom koji sumnja u tvrdnju koju je izrekao Božji glas s neba: “Ako si sin Božji…” Dake, prvo kušanje je vezano za sumnju u Božiju riječ.

2. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Ljudi su uvijek voljeli čuda. Nešto bez ništa je tako dobro došlo i željeno. Sotona potiče Hrista da upotrijebi svoje božanske moći sebi u korist. Želja za čudom ni danas nije ništa manja. Tamo gdje se čuda dešavaju ljudi hrle i sve prirodne elemente povezane s čudom smatraju svetim i posebnim. Umjesto pravljenja čuda, Isus upućuje na Božiju riječ. Pouka Hristovim sledbenicima danas: umjesto svetih mjesta i predmeta Sveto pismo.

Jan_Hus_at_the_Stake
Spaljivanje Jana Husa

3. Pošto je Hristos ukazao na Sveto pismo, đavo prelazi na taj teren (Matej 4:6). Koristiti Sveto pismo ili Bibliju kao relikviju od koje se neprijatelj Boga i ljudi plaši očigledno ničemu ne pomaže. Sam đavo je citirao (doduše van konteksta) stihove iz Svetog pisma i time ih izopačio. Ispravno čitanje, tumačenje i razumijevanje Svetog pisma je jedina odbrana od zloupotrebe svetog teksta.

4. Pošto nije uspio nijednim ranijim pokušajem, sotona prelazi na područje zapovijedanja i sile. “Sve ću dati tebi ako padneš i pokloniš mi se.” U ovom slučaju govorimo o prisilnom pozivu na obožavanju onoga ko/što nije Bog. U jevanđelju po Mateju Isus je jedini kome se ljudi klanjaju, kome služe i koga tim svojim činom obožavaju (Matej 2:2.8.11, 8:2, 9:18, 14:33, 15:25, 20:20, 28:17). Ukoliko svijet posmatrate sa biblijske tačke gledišta, Bog je jedini dostojan obožavanja – sve drugo je pogrešno. Sa druge strane, svako od nas ima pravo da izabere svoj fokus obožavanja i zato će biti odgovoran jedino Bogu. Niko od nas nema pravo da bilo koga forsira da obožava / bogosluži ili se klanja onako kako on ne želi da služi. U trenutku prisile, nasilnici staju na stranu đavola koji je od Isusa zahtijevao da mu se pokloni. Ovo je činjenica koju su mnogi samozvani Hristovi sledbenici kroz istoriju uveliko zaboravljali. Na žalost.

Jevanđelje srijedom: Matej 3. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru.

Jovan Krstitelj je veoma intrigantna ličnost. Živio je u izolovanom području do trenutka objavljivanja Mesijinog dolaska te se smatra njegovim pretečom. Ovu temu će Matej još obrađivati u 14. poglavlju. Njegova pojava i poruka je bila tako silna da je njemu izlazio “Jerusalim, sva Judeja i okolina Jordanska” (Matej 3:5). A on ih je krštavao.

Krštenje o kome je ovdje riječ se odvijalo uranjanje u vodu. Za ovaj čin, tekst jevanđelja kaže da je bilo potrebno “mnogo vode” (jev. po Jovanu 3:23). Krštavane su odrasle osobe: bilo je neophodno da razumiju upućen im poziv, prihvate ga i pokaju se. I sam Isus koji je bio kršten imao je oko 30 godina.

Krstenje Isusa

Zanimljivo je da Jovan upućuje poziv onima koji su se uveliko smatrali Božjom svojinom. Činjenica rođenja u određenom mjestu, porodici ili narodu ne znači mnogo za naš duhovni identitet ukoliko on nije potvrđen ličnom odlukom i ispravnim stavom. Prema riječima Jovana Krstitelja neophodni su odgovarajući rezultati duhovnog življenja (“rod dostojan pokajanja,” Matej 3:8) te povezanost sa Isusom (“krštenje Duhom svetim i ognjem,” Matej 6:11). U protivnom, sam Hristos će napraviti odvajanje suprotnih od sebe.

Vrhunac ovog teksta je Hristovo krštenje. Sam obred je imao veze sa završetkom grešnog života i početkom novog (što opet ne znači da su kršteni bezgrešni). Zato se Jovan čudi zašto se Hristos izlaže tom činu. Ali Isus insistira tvrdeći da se tako dešava ispunjenje “svake pravde.” Ukoliko je Isus mesijanski car, prema Starom zavjetu neophodno je da u tu službu bude uveden od strane proroka. Započinjanje službe proroka, sveštenika i cara u Starom zavjetu se nazivalo pomazanjem, a službenici pomazanici (na grčkom Χριστός). Jedan od primjera za to nalazimo u 1. knjizi Samuilovoj 10:1. Ispunjenje “svake pravde” potvrđuje golub i glas s neba (Matej 3:16-17). Hristova javna služba ovim započinje.

Biće skoro propast svijeta, nek’ propadne nije šteta

Pjesmu iz naslova ovog teksta pjeva jedan ciganin uz harmoniku u nekom starom ex yu filmu, opisujući tako (loše) ponašanje nekih karaktera iz filma. Kulminacija nemorala često je nekima bila poticaj na razmišljanje u ovom pravcu. Sve više filmova obrađuje ovu tematiku (2012 je jedan od poslednjih). Priča o kalendaru Maja je još uvijek aktuelna u mnogim krugovima. Vjerujem da mnogi iskreni ljudi, gledajući sva dešavanja u svijetu i čitajući Bibliju u isto vrijeme, mogu naći mnoge Continue reading “Biće skoro propast svijeta, nek’ propadne nije šteta”