Moj ovogodišnji neobični doživljaj Božića

Moj prijatelj Kaspa, s kojim zajedno igram fudbal, vodi javnu kuhinju u gradu Banja Luci. Svake godine on sa svojim društvom iz udruženja organizuje božićnu večeru za ljude koji se hrane u njihovoj kuhinje i kojima dostavljaju obroke. To su uglavnom siromašni građani Banja Luke i ljudi sa liste za socijalnu zaštitu. Ovo je njihov običaj već šestu godinu za redom. A ove godine je i mene pozvao. Continue reading “Moj ovogodišnji neobični doživljaj Božića”

19 – Kraj usamljenosti

Sami za Božić. Teško je zamisliti veću melanholiju u manje riječi. Druge fraze izražavaju više straha ili žalosti ili bijesa. Za jednostavnu tugu, ipak, teško je porediti druga osjećanja sa usamljenošću, odvojenošću od porodice i prijatelja, na Božić. Kao nijedan drugi praznik, nijedno drugo vrijeme godine, za Božić mi želimo da budemo sa onima koje volimo. Continue reading “19 – Kraj usamljenosti”