Ме викате …

Mе викате Господ, а далеку сум од вашите срца.
Ме викате учител, а не се почувате од мене.
Ме викате пат, а не одите по мене.
Ме викате вистина, а не сведочите за мене.
Ме викате љубов, а не ме љубите.
Ме викате пастир, а бегате од моето стадо.
Ме викате врата, а не чукате на неа.
Ме викате вечен, а ме убивате постојано.
Ме викате спасител, а не барате помош.
Ме викате извор, а не пиете од него.
Ме викате леб, а не јадете од него.
Ме викате судија, а се судите меѓу себе.
Ме викате лекар, а одите по врачари.
Ме викате благ, а се мразите.
Ме викате многомилостив, а не делите милостиња.
Ме викате човекољубив, а се убивате.
Ме викате праведен, а не ја сакате правдата.
Ме викате свет, а не се просветувате од мене.
Ме викате татко, а го напуштате мојот дом.
Ме викате цар, а не влегувате во моето царство.
Кога ќе дојдам пак во сета воја слава,
Тогаш, какав откуп ќе дадете?
(Текст нашао у малој цркви, у рибарском насељу Канео у Охриду)

Sudbina čovjeka u savremenom svijetu

Živimo u vrijeme ludila. Niko nije primijetio da je čovjek jednostavno poludio. Zbog žudnje za životom, zbog ljubavi prema palom svijetu, on je izgubio ravnotežu i srušio se. Čovjek se otvorio za svaku vrstu ludila, za demoniju svake vrste, njime su ovladale demonske kosmičke i socijalne sile. Usled te hipnoze čovjek postaje opsjednut ili elementarnim kosmičkim telurskim silama zemlje, rase, naroda, pola ili elementarnim socijalnim silama ekonomskih interesa, novca, klasa, socijalnih grupa, partija. Ali duhovno je potpuno dezorganizovan.

Savremenom kolektivnom ludilu i opsjednutosti, savremenom polidemonizmu i idolatriji, moguće je suprostaviti se jedino kroz mobilizaciju duhovnih snaga. Sama po sebi, socijalna organizacija je nemoćna da se suprostavi haotičnom raspadanju svijeta i čovjeka. Čovjek će se razdvajati u dva suprotna pravca, u pravcu poživotnjenja ili u pravcu mašinizacije. Spasenje može da donese samo nova duhovnost u kojoj će ljubav prema Bogu biti i ljubav prema ljudima, u kojoj će sloboda od vlasti svijeta takođe biti i ljubav prema čitavoj Božijoj tvorevini, u kojoj će duhovni život čovjekov biti ne samo iskupljenje već i stvaralačko djelo u svijetu.

 

Otkrivenje Isusa Hrista

Oduvijek su ljudi otvarali stranice ove biblijske knjige sa željom da saznaju budućnost. U Svetom pismu pronalazimo neka proročanstva i predskazanja, a posebno u Otkrivenju (i knjizi proroka Danila). Jednostavno, ljudska priroda je takva i svi bi voljeli da znamo šta nas, kako pojedinačno tako i kolektivno, čeka u danima koji slijede. Međutim, Sveto pismo nije dato prvenstveno sa tim razlogom, a to isto važi i za svaku pojedinačnu knjigu koje ju sačinjavaju. (Kao što već znate, sama termin Biblija potiče od grčke riječi τὰ βιβλία što znači “knjige”). Neki će tvrditi da prvi stih govori baš suprotno:

“Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu”

Otkrivenje 1:1

U našem prevodu stoji da je otkrivenje dato da pokaže slugama šta će skoro biti, što je i pokazano Jovanu. Međutim, ako pogledamo u grčki tekst ovaj izraz “Otkrivenje Isusa Hrista” – Ἀποκάλυψις Ἰησοῦ Χριστοῦ – postavlja jedno važno pitanje. Da li je u pitanju subjektivni ili objektivni genitiv? Da li je to otkrivenje koje Hristos daje ili se time otkriva Isus Hristos? Najveći broj tumača će se složiti da je ispravno i jedno i drugo. Što znači da knjiga otkriva nešto od budućih događaja, ali i jednu posebno ličnost. Ako nastavimo da čitamo dobijamo taj poseban uvid.

Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše:
“Ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji; i što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.“
I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnijeh, i usred sedam svijećnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem.

Otkrivenje 1:10-13
Pokušaj vizuelnog prikaza stihova iz Otkrivenja 1:10-17

Dakle, prije nego je bilo šta rečeno o budućnosti, prije davanje ijednog proročanstava ili opisa onoga “što će skoro biti”, apostol Jovan dobija posebno otkrivenje ličnosti Isusa Hrista. Ovaj opis je naravno simbolički jer gornja slika pokazuje kako bi to izgledalo kada bi u pitanju bio doslovni prikaz. (Nekim od ovih simbola ću se pozabaviti u nekim od narednih postova). Razumijevanje Božjeg karaktera pokazanog u ličnosti Isusa Hrista je mnogo važnije od poznavanja budućnost. Zapravo, prvo je preduslov za drugo: oni koji ne dožive lični susret sa Bogom nemaju mnogo (pozitivne) koristi od poznavanja toka globalnih događaja. To je u skladu sa namjerom pisanja prve Jovanove knjige, jevanđelja po Jovanu. On pojašnjava da je napravio selekciju onoga što se dešavalo tokom Hristovog života. Nije uspio da zapiše sve što se dogodilo i sve što je Hristos radio. Njegov zapis ima posebnu svrhu o kojoj piše u pretposlednjem poglavlju jevanđelja po Jovanu.

“A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.”

Jevanđelje po Jovanu 20:30-31

Jovan piše da bi njegovi čitaoci povjerovali u Hrista. On je glavna ličnost jevanđelja ali i njegove druge knjige, Otkrivenja. Isto čine i ostali jevanđelisti. Matej, Luka i Marko počinju svoje tekstove ukazujući na važnost Isusa Hrista. Matej to čini predstavljajući nam rodoslov Hristov (Mat 1:1). Marko navodi da je služba Jovana Krstitelja početak Hristovog jevanđelja (Mk 1:1) dok Luka želi da Teofil razumije temelj svega što je naučio o Hristu (Lk 1:3-4). Sam Hristos je rekao da sva Pisma, cijela Biblija, govore o njemu (Jovan 5:39). Njegov princip otkrivanja unaprijed stvari koje će se desiti je sažet u sledećim riječima:

“Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete da sam ja.”

Jevanđelje po Jovanu 13:19

Proročanstva su zanimljiva, korisna i važna. Eshatologija, biblijsko učenje o poslednjim događajima, takođe. Ali ništa ne može i ne smije zasjeniti važnost ličnosti Isusa Hrista. Sve drugo je sekundarno i drugorazredno. Kao što je neko rekao, “Kada stavite Hrista na prvo mjesto, sve drugo dođe na svoje mjesto.” U daljem pisanju ću pokušati da ukažem na to kakvog Hrista otkriva ova biblijska knjiga i zašto je to važno za nas danas.

Ko ili šta je Bog za vas?

Ni u kom slučaju Bog nije neko “šta” u koje neko može zaviriti izbliza ili na daljinu i ocjenjivati i omalovažavati kako hoće. Bog je “Ko”. A on nije onaj koji je “za mene” ili “za vas” (prema našim idejama o Njemu), već u svojoj vlastitoj stvarnosti i istini, iznad vas i mene, za sve ljude, cijelog sveta. A otuda i za vas i za mene. Ko je Bog? Nemam originalan odgovor da vam dam na ovo pitanje, ali mogu Ga potvrditi samo onako kako se On pokazao i izrazio, bez nas, a samim tim i za nas. Dakle, On je naš, vaš i moj, Stvoritelj i Gospod, koji sudi i koji ima milost prema nama, naš Otac i Otkupitelj. Tako je On otkrivao i otkrio sebe u istoriji Izraela i u Isusu Hristu, o čemu nam je svjedočenje dato u Svetom pismu. Dobro razmislite o svakoj od tih riječi, ali ne prema vlastitom mišljenju, dok pokušavate čitati Bibliju i malo se moliti. Svaka od tih riječi ukazuje na samog Boga.

 

 

 

Odgovor Karla Bartha (1886-1968) na pitanje “Ko ili šta je Bog za vas?”  (Letter to N.N. in Barth, Letters 1961-1968, 55-56)