Poruke iz svete zemlje: Vitlejem

Šta napisati o Vitlejemu (ili Betlehemu), što o njemu ne možete već pronaći na internetu i što niste čuli da se ponavlja svake godine tokom božićnih praznika? Podijeliću svoje utiske iz posjete ovom gradiću, prije, sada već, skoro tri godine.

Pretpostavljam poznatim glavni problem Bliskog istoka: sukob Palestinaca i Jevreja. Ovaj prostor je vijekovima naseljavan različitim nacijama sa različitim religijama i previše je kompleksna situacija za jednostavan zaključak i odgovor. Mi svoj stav prema ovom problemu zauzimamo najčešće u zavisnosti od predubjeđenja svakog od nas posebno. Krajem Drugog svjetskog rata, tačnije 1948. godine, dio ovog prostora se dodjeljuje jevrejskom narodu kada se stvara jevrejska država. Ostali dio prostora je bio naseljen arapskim stanovništvom kojeg danas znamo pod imenom Palestinci. Vremenom su Jevreji zauzeli još neke dijelove koje su Palestinci smatrali svojima. Od tada traje sukob koji ne uspijevaju da riješe ni svi političari svijeta koji su služili kao posrednici. Od 1995. godine, ovaj grad je pod vlašću Palestinske nacionalne uprave.

Vitlejem se nalazi 40-ak kilometara od Jerusalima ali predstavlja prilično drugačiji svijet. Veliki dio grada je ograđen ogromnim betonskim zidom, išaranim grafitima. Puna dužina ovog zida iznosi 708 km, a gradnja je započeta u septembru 2000. godine. Izraelska vlada smatra da je zid smanjio nasilje i samoubilačke napade, dok Palestinci ovo smatraju segregacijom i okupacijom.

Vitlejem je vijekovima posmatran Davidovim gradom, a Hristovim rođenjem dobija važnost i za hrišćane. Kao i mnoge druge lokacije, važan je za sve tri monoteističke religije. Naši vodiči su zaustavili autobus nedugo nakon ulaska u grad, u jednoj od prodavnici suvenira naglašavajući da smo tu stali zbog povoljnih cijena. Većina putnika je povjerovala u ove izjave iako smo kasnije pronašli i mnogo povoljnija mjesta za kupovanje. Glavna turistička lokacija, zbog koje se najviše i posjećuje ovo mjesto, je Crkva Hristovog rođenja.

Sama građevina je rušena i dograđivana kroz vijekove. I pored toga sadrži neke od najstarijih detalja poput drevnog mozaika na podu. Crkvu održavaju četiri crkvene uprave: grkokatolici, rimokatolici, jermenska apostolska crkva te sirijska pravoslavna. Sve četiri tradicije imaju svoja posebna mjesta bogosluženja i ne mogu se uvijek dogovoriti oko reda i tišine. U sredini ckrvenog kompleksa nalazi se pećina (the Grotto of Nativity) za koju se vjeruje da je mjesto Hristovog rođenja. Nedovoljna osvijetljenost te velika gužva otežavaju razgledanje i bilo kakav poseban duhovni doživljaj.

Žalosno je ustvrditi da nigdje više “svetih” mjesta i nesvetih odnosa među ljudima. Mnogi ljudi odlaze na ove lokacije tragajući za posebnim duhovnim iskustvom, dok te iste svetinje ne pomažu mnogo onima koji žive oko njih. Sve ovo postavlja mnoga pitanja u vezi svrhe, smisla, koristi i značaja vjere. Kakav je odnos između organizovane religije i njenog uticaja na njene pripadnike? Da li je savremeni skepticizam u pravu kada odbacuje svaki oblik duhovnosti? U čemu je smisao istinskog vjerovanja? Ova pitanja zahtijevaju lične odgovore svakog od nas. Otkrivanje odgovora nije jednostavno ali je vrijedno napora.

Poruke iz Svete zemlje: Bet Guvrin – Mareša

Prošla su već tri mjeseca od mog putovanja u Izrael, što sam spomenuo jednom i o čemu sam bio počeo da pišem i stao. Krajnje je vrijeme da se prihvatim toga, ponajviše zbog želje da sačuvam svoje uspomene. Postoje ugodni i lijepi događaji koji nam se dese, ali koji bez nečeg vidljivog i opipljivog teže da se izgube, nestanu i blijede iz sjećanja, dovodeći nas u čuđenje i u sumnju jesmo li to uopšte mi ikada i doživjeli.

Prvo planirano odredište bio je Hevron (u svojim tekstovima ću koristiti transliteraciju imena iz prevoda Svetog pisma Daničić/Karadžić). No, budući da je tih dana bilo problema (čitaj sukoba) na tom području, došlo je do promjene plana te smo kratko posjetili dolinu Ili, a nakon toga nacionalni park Bet Guvrin – Mareša. Da li zbog nagle promjene temperature, izgubljenog kofera ili nečeg trećeg, ne sjećam se da sam napravio par slika u dolini Ili, mjestu sukoba Davida i Golijata. Nešto više je imao da ponudi nacionalni park Bet Guvrin – Mareša.

vojnici — Nezaobilazan dekor Svete zemlje

Judejski car Rovoam je izgradio ovaj grad u cilju odbrane regije, posebno od egipatskog faraona Sisaka. Grad se spominje u Svetom pismu, u 2. knjizi Dnevnika 11:5-8 kao Marisa. Nešto kasnije Sisakov sin će napasti Judu ali i doživjeti poraz od kralja Ase u blizini Mareše. Kao i mnoga druga istorijska mjesta, Mareša je imala svoje uspone i padove do konačnog uništenja 40. godine prije Hrista. Zajedno sa Marešom, Bet Guvrin čini nacionalni park upisan 2014. godine na UNESCO listu svjetske baštine.

Šta ovdje ima da se vidi, pitaće neko? Nekoliko stvari koje daju bogate uvide u život ljudi ovih prostora iz drevnih vremena: dobro očuvana kuća iz II vijeka prije Hrista, presa za cijeđenje ulja, golubarnik, pećine u obliku zvona… Krenimo redom.

Kuća koju imate priliku vidjeti u galeriji slika pokazuje kako je nekada izgledao život – mada je najvjerovatnije pripadala ne tako siromašnoj porodici. Korištena je za stanovanje i trgovinu u helenističkom periodu. Prizemlje, sa sobama raspoređenim oko centralnog dijela, je veće od 150 m2. Stepenice su vodile na sledeći sprat, a ispod se nalazilia cisterna sa vodom koja se u nju slivala preko krova, kanala i glinenih cijevi. Nedaleko odavde je jedna od 22 iskopane prese za masline. I danas se na ovim prostorima nalaze brojna drveta maslina.

Golubarnici su podzemni tuneli za uzgajanje golubova. Zidovi ove podzemne prostorije su tako dobro urađeni i sadrže preko 2000 pažljivo isječenih udubljena – niša. Ovo je bio uobičajen i unosan posao u helenističkom periodu. Meso i jaja su korištene u ishrani, a izmet kao đubrivo. Takođe su bili važne i u žrtvenom sistemu. U samoj Mareši je pronađeno nekih 85 golubarnika, sa preko deset hiljada niša.

Postoje mnoge pećine (poljska pećina, pećina kupatilo, lavirint pećina, sidonske pećine) u ovom nacionalnom parku, ali ove u obliku zvona, na području nekadašnjeg Bet Guvrina, čine se vizuelno najprivlačnijim. Isječene su najvjerovatnije u vizantijskom i ranomuslimanskom periodu. Korištene su kao kamenolom: omogućavale su materijal za građenje u ovom području i šire. Arapski putnik iz X vijeka Al Mukadaši je zapisao za ovaj kraj: “To je zemlja bogatstva i izobilja, sa mnogo kamenoloma mermera…” U parku se još mogu vidjeti crkva sv. Ane (izgrađena u vizantijskom periodu u čast majke Marije, Isusove majke), rimski amfiteatar, tvrđava krstaša te kupatilo iz rimske ere. Dalje putovanje će tek pokazati svu korisnost informacija stečenih na ovom mjestu.

Podmilačje, Ostrog, Ajvatovica … ili alternativa?

Svi vozači teretnih vozila su upoznati sa činjenicom da ovih dana treba da obilaze malo mjesto Podmilačje, koje se nalazi u blizini Jajca. Naime, 23. i 24. dana ovog mjeseca obilježava se dan Sv. Ive, koji je svetac zaštitnik ovog mjesta i crkve u njoj. Zbog velikog broja hodočasnik, ovaj dio puta je zatvoren za teretna vozila. Šta to u stvari privlači toliki broj ljudi u ovo zabačeno bosansko seoce?

Natprirodna moć i čudesa, ljudska radoznalost i potreba za zdravljem vjerovatno su samo neki od razloga. Teško je posmatrati bilo koji događaj u svijetu oko nas, a ne dozvoliti sebi analizu i procjenu istog. Sa poštovanjem prava i uvjerenja drugih, želim podijeliti svoj pogled na ovakva i slična dešavanja.

Sama ideja o hodočašću, pobožnom (pokloničkom) putovanju koje treba da donese duhovnu korist ima svoje korijene u Svetom pismu, mada ne u ovakvom i ovolikom obliku, kakav se danas vidi ne samo u katoličkoj verziji hrišćanstva, već i u nekim drugim hrišćanskim i nehrišćanskim denominacijama.

Jevrejski narod je imao samo jedan hram u cijeloj „obećanoj zemlji,“ i on se nalazio u Jerusalimu. Budući da je narod bio rasijan po širem području današnje Palestine, da nije bilo mnogo pisanih religioznih dokumenata niti je pismenosti sposobnost čitanja bila velika, postojala su tri religiozna godišnja praznika obavezna za sve. Oni su služili da objedine narod u istom obliku pobožnosti, da ih pouče i podsjete na glavne postulate vjere te da razviju duh zajedništva i uzajamne podrške. Za vrijeme ta tri godišnja praznika, mnoštvo ljudi sa svih strana se kretalo prema Jerusalimu. I upravo u ovom putovanju hodočašće je našlo svoje uporište, ali je Continue reading →