Oznaka: forma

Deset razloga zašto ne treba čitati Bibliju

1. Može te potaknuti da iza sebe ostaviš nešto vrijedno i korisno onima koji dolaze na ovaj svijet iza tebe
Možda ćeš poželjeti da pronađeš veći cilj života kome bi se posvetio od onih svakodnevnih koji nam se serviraju: jurnjava za uživanjem i ličnim zadovoljstvima.

2. To može promijeniti tvoje pretpostavke o Bogu
U ovom trenutku, tvoja slika o Bogu može biti uveliko obojena onim koji se izdaju kao “Božji sledbenici i Njegovi predstavnici” a koji ti, u isto vrijeme, prikazuju sliku Boga u kojeg nisi siguran da želiš da povjeruješ. Ako počneš da čitaš Bibliju za sebe, možeš otkriti da mnoge tvoje pretpostavke o njemu, su zasnovane na tuđim mišljenjima, i da ne nalaze svoje uporište u ovoj, za hrišćane, svetoj knjizi.

3. Možeš otkriti razliku između formalne religioznosti i živog odnosa sa stvarnom ličnošću
Čitajući možeš otkriti da ono što si do sada smatrao religioznošću se često svodi na formu koja ponekad nema uticaja niti velike veze sa tvojim svakodnevnim životom. Čitajući Sveto pismo može se desiti da susretneš veličanstvenu ličnost Isusa iz Nazareta koji je dao mnoge čudne izjave, a jedna od njih da je još živ i da je s njime moguće ostvariti komunikaciju.

4. Ovo čitanje može promijeniti tvoj karakter
Možeš biti inspirisan da se prema ljudima ponašaš drugačije: da djeluješ u korist obespravljenih, potlačenih ili onih koje svi odbacuju ili mrze. Znam, znam … reći ćeš kako to nije česta pojava u religioznom svijetu oko tebe. Ali ovo čitanje je posebno jer će te potaknuti da se malo više pozabaviš sobom, a ne drugima kao što nam je svima lakše i udobnije.

5. Može te dovesti do tačke da konačno prihvatiš sebe
Dok doživljavaš razvoj biblijske priče, primijetićeš koliko mnogo u njoj ima ljudi čija biografija nije bila uopšte idealna. U njoj ćeš pronaći mnogo više ljudi bez oreola nego onih sa njima. Ali u isto vrijeme, otkrićeš kako se njihov život postepeno mijenjao nakon susreta sa živim Bogom. Svako od nas može da odahne, prestane da se upoređuje sa drugima i živi život dopuštujaći Bogu da se pozabavi njegovim slabostima i propustima dok ih u konačnici ne pobijedi.

6. To može uticati na tvoje odnose sa ljudima
Možda ćeš i ljude oko sebe početi da posmatraš na jedan sasvim drugačiji način. Umjesto da stalno očekuješ kako ti možeš da profitiraš, počećeš razmišljati kako ti možeš da doprineseš njihovom dobru. Možda, za početak, pronađeš neko udruženje u svom okruženju koje se bavi nekim filantropskim aktivnostima. U svakom slučaju, ako budeš dovoljno dobar slušač onoga što čitaš u Bibliji, vjerujem da će to pozitivno uticati na ljude oko tebe. To je iskustvo nekih čitača ove knjige, iako ne, na žalost, svih.

7. To može dovesti do promjene tvojih vrijednosti
Svi se mi kuvamo u istom loncu i na sve nas utiču jednake vrijednosti društva oko nas. Veoma često, one idu u sebičnom pravcu: ja, meni, moje … Nakon što počneš razmišljati drugačije, velika je vjerovatnoća da ćeš početi drugačije i da se ponašaš. Ljudi oko tebe mogu primijetiti tu promjenu, jer počinješ da djeluješ suprotno onome što većina drži da su glavne vrijednosti. Budi spreman da izgledaš drugačije i spreman na primanje raznih etiketa poput uštogljen, staromodan, umišljen, pametuje, misli da je jedini u pravu i slično.

8. Možeš postati nezadovoljan
Dok čitaš događaje o požrtvovnosti nesavršenih ljudi iz prošlosti, možeš se utopiti u te priče. Možeš postati nezadovoljan svojim trenutnim načinom življenja i krenuti u avanturu koja će te odvesti u jednom sasvim novom pravcu. Poznajem mnoge ljude čiji život se iz temelja promijenio i to doslovno.

9. Možeš prepoznati da su ljudi oduvijek bili ovakvi
Iako se svijet danas uveliko razlikuje od svijeta iz biblijskih vremena, prepoznajemo da su ljudi uvijek bili isti – sa istim potrebama, sa istim jakim i slabim stranama. Ljudi koji su sebični, slomljeni i zbunjeni, ali koji često završavaju život obnovljeni, osnaženi i uvjereni kome mogu da vjeruju i gdje pripadaju.

10. Možda ćeš poželjeti da pobudiš interes za čitanje u drugima
Biblija je pisana duži vremenski period od strane različitih autora. Lično vjerujem da je to Bogom nadahnuta knjiga. Nije jednostavna i laka za čitanje, ali taj napor se na kraju isplati. Dok sam otkrivaš svijet Biblije i njenih ličnosti, poželjećeš da to podijeliš sa drugima, da i druge potakneš da sami za sebe steknu svoje mišljenje o ovoj knjizi i njenom Autoru. To je bila moja želja u ovom tekstu.

Jevanđelje srijedom: Matej 17. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

Sedamnaesto poglavlje jevanđelja po Mateju sadrži par događaja. Prvi po redu, i kome ću dati najviše pažnje u ovom tekstu, je ono što se naziva Hristovim preobraženjem. Dalje slijede iscjeljenje jednog bolesnika, drugo po redu predskazivanje Hristovog stradanja te rasprava o davanju novca za izdržavanje hrama. Svi ovi zapisani događaje sadrže jednu notu nevjerovatnog i čudesnog, što onima koji pristupaju jevanđelju sa skeptičnim stavom čine zapise manje korisnim. A oni koji mogu da prihvate cjelokupni izvještaj jevanđelja onakvim kakav nam je dat, ovi tekstovi mogu biti na pouku i ohrabrenje.

Izgled gore Tavor

Mjesto gdje se ovo dešavalo se tradicionalno pripisuje današnjoj gori Tavor, devet kilometara jugoistočno od grada Nazareta. No slijeđenjem prethodnog biblijskog teksta čini se da je veća mogućnost bilo koja uzvišica oko Kapernauma. Na osnovu ovog teksta, Grigorije Palama je formulisao učenje o tavorskoj svjetlosti, braneći ideju isihazma. Isihаstičkа prаksа (zasnovana, među ostalima, na ove dvije ideje: carstvo je Božije unutra, u vama; Lk 17:21, Molite se neprestano, 1. Sol. 5:17) zаpočinje pokаjаnjem i podvizimа zа očišćenje duše i tijelа od strаsti, а nаstаvljа se neprestаnim uprаžnjаvаnjem unutrаšnje molitve srcа tzv. tihovanjem. Plod tаkvog podvigа je viđenje božаnske svjetlosti, poput аpostolskog nа gori Tаvor prilikom Isusovog preobrаženjа. Isihаzаm nije sаmo djelo podvigа, već je i potpuno okretаnje čovjekovoj unutrаšnjosti sjedinjeno sа punotom crkvenog životа i neophodnošću uzimаnjа Svetih Tаjni.

Moje mišljenje je da se ovaj tekst fokusira više na onome što se desilo Hristu nego na onom što treba da se desi nama. Sam pogled u vlastitu unutrašnjost nije dovoljan: potrebna je sila koju ne posjedujemo da bi se promijenili. Tekst kaže da je Hristos doživio promjenu koja je bila fizički vidljiva. U Njegovom slučaju promjena se dogodila tako da se Njegova stvarna priroda pokazala izvana (Mk 9:2). Prije nego im je rekao o Svom stradanju (Matej 17:12) želio je da Njegovi učenici znaju ko je u stvari onaj koji strada. Svoju trojicu učenika je poveo najviše što je mogao da bi oni shvatili koliko je Njegov silazak bio “dubok”. Tekst apostola Pavla dobro ilustruje ovu misao: “Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu, Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom, nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti na krstu” (Filibljanima poslanica 2:6-8).

Kada smo mi ljudi u pitanju, ta promjena mora da se dogodi unutra. To je mnogo više od nošenja vjerskih simbola i povezivanja sa određenom praksom. Ljudi veoma lako “nabace” religioznu formu bez prihvatanja njene suštine. Naravno, to je mnogo lakše reći nego učinite. Umjesto saobražavanja trenutnim trendovima svijeta u kome žive, hrišćani su pozvani da se preobražavaju obnovljenjem uma svojega, da bi mogli prepoznati Božiju volju za svoj život (Rimljanima 12:1-2). Takvo preobražavanje je moguće jedino aktivnim posmatranjem slave Božije, stoji u tekstu iz 2. Korinćanima 3:18. A slava Gospodnja je Božji karakter, posebno otkriven u životu Isusa Hrista. Kada je Mojsije žudio i tražio da mu Bog pokaže svoju slavu, Bog je udovoljio njegovoj želji. No, to nije bilo neko posebno mistično iskustvo padanja u zanos, nego objavljivanje Božjih osobina koje Bog želi da vidi u svojim sledbenicima: “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6).

Poput učenika, i mi smo više zainteresovani za vjersku raspravu nego za promjenu karaktera. Nakon silaska sa Gore preobraženja, učenici pitaju za identitet Ilije koga spominju proroci. Isus im objašnjava da je tu ulogu ispunio Jovan Krstitelj koji je postradao. On dalje dodaje: “Tako i sin čovječiji – misleći na sebe – treba da postrada od njih” (Matej 17:12). Ovaj odjeljak se tužno završava zaključkom da su od svega što su doživjeli i čuli oni jedino razumjeli ulogu Jovana Krstitelja. Hristovo djelo i zapis jevanđelja su ostavljeni radi promjene našeg karaktera i spasenja a ne radi informisanja i diskusije.