Ideologija i složenost svijeta

„Ideologije su jednostavne ideje prerušene u nauku ili filozofiju, koje navodno objašnjavaju složenost svijeta i nude lijekove koji će ga učiniti savršenim. Ideologije su ljudi koji se pretvaraju da znaju kako svijet da učine boljim mjestom, a da se prethodno nisu pobrinuli za unutrašnji haos. Ratnički identitet koji im daje ideologija prikriva dotični haos. Ideologije su zamjene za pravo znanje i uvijek su opasne kada dođu na vlast, jer prostodušan ja-sve-znam pristup nije pandan složenosti postojanja. Kada njihove društvene aparature ne uspiju da polete, ideologije ne krive sebe, već sve koji prozru pojednostavljivanja.“ 

Norman Dojdž (iz knjige „12 pravila za život“) 

Da li svijet zaista postaje bolji?

„Vjerujte mi, svijet zaista postaje bolji, a ne lošiji.“ Ovo su riječi koje je početkom godine, tačnije 4. januara, napisao za časopis Time jedan od najbogatijih ljudi današnjice i osnivač kompanije Microsoft. Gospodin Gates navodi i razloge zašto vjeruje u ovu svoju izjavu. Nikada u istoriji ovako veliki procenat djece nisu imali mogućnost obrazovanja. Sa druge strane, broj djece ispod pet godina koja umiru je najmanji do sada, tvrdi Gates. Broj žena koja imaju vodeću poziciju u javnim institucijama je u porastu, a više od stotinu zemalja svijeta su donijele zakone koji štite prava homoseksualaca. Većina ovoga se ne vidi i ne čuje zbog toga što su mediji preplavljeni negativnim vijestima, završava IT mogul svoje viđenje današnjeg stanja našeg svijeta. 

Još je Voltaire kritikovao Lajbnicovu ideju o „najboljem od svih mogućih svjetova“ na šta podsjeća ovaj Gatesov tekst. Optimistički pogled na svijet je uveliko splasnuo nakon Drugog svjetskog rata. Misao da će tehnološki napredak donijeti do poboljšanja kvalitete življenja je odavno napuštena. Mnogo je prisutniji strah od gubitka svake vrste slobode te preuzimanja uprave nad našim životima od strane automata koje je čovjek napravio. Ali mene nešto drugo muči, što mi kvari doživljaj ovog sve boljeg i boljeg svijeta. Juče sam izgubio kišobran.

Nije to bio običan kišobran koji se može bilo gdje kupiti. Dobio sam ga na poklon od Thomasa iz Beča. Imao je duplo kvalitetno, skoro nepoderivo platno. Iako anarhijskih boja, crveno-crno se veoma lijepo slagalo sa čvrstom, masovnom, ergonomskom ručkom. Već sam ga jednom bio zaboravio, ali na mjestu gdje su ga ljudi sačuvali i vratili. Ovo se desilo na stanici: vjerovatno ga je neko pokupio čim sam ušao u javni prevoz. Sramota!, bar onih koji su sjedili do mene čekajući prevoz. Mogli su me podsjetiti kada sam krenuo. Čak ni naknadno raspitivanje u službi „izgubljeno-nađeno“ nije pomoglo. Sve se ovo desilo dok sam išao na sahranu: Boris je izgubio oca.

Svijet može postajati bolji ali to tebi i meni ne mora apsolutno ništa značiti. I to nije sebični pogled nego lični i jedini koji imamo. „Zato što nas patnja pogađa na tako ličan način, kad patimo skloni smo misliti da su nepovoljne okolnosti koje su nas našle jedinstvene, da niko drugi ne pati kao mi, ili da se naša bol ne može uporediti ni sa jednom drugom. Na određeni način, to i jeste tako.“ (Baden, Suočavanje s patnjom) Spinozin pogled „sub specie æternitatis“ ne pomaže mnogo kada muka i patnja dotakne nas lično. Da bi svijet bio bolji, mora biti bolje meni i onima oko mene. A meni teško da bude dobro dok je drugima – posebno onima do kojih je meni stalo – oko mene loše. Jedino bi se svijet, o kome je Hristos govorio, u kome je svima dobro mogao nazvati boljim. „Smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više…“ Naravno, za većinu današnjeg svijeta je to utopija. Ali zato skupo plaćamo i spremno kupujemo i čitamo oligarhijske priče.

Moje saučešće Borise; ja ću možda ponovo imati tako dobar kišobran, ali ti svog oca ne. Osim ako ne postoji neki drugi, mnogo bolji i drugačiji svijet, u koji čvrsto vjerujem i kome se nadam. 

Možemo li saznati istinu?

Relativizam se predstavlja poniznim kada kaže: „M nismo dovoljno pametni da spoznamo šta je istina – ili postoji li uopšte univerzalna istina. To zvuči ponizno. Ali pogledajte pažljivije o čemu se radi. Recimo da sluga kaže: Ja nisam dovoljno pametan da znam ko je ovdje moj gospodar – i da li uopšte imam gospodara. Rezultat je da ja nemam gospodara i da mogu biti svoj vlastiti gospodar. To je ono što se u stvarnosti dešava relativistima: Tvrdeći da su previše skromni da spoznaju istinu, oni uzdižu sami sebe na nivo vrhovnog autoriteta u odlučivanju šta mogu da misle i rade. To nije poniznost. To je suština ponosa.

christian-minister-john-piper-is-seen-in-this-photo-shared-publicly-in-2012-by-his-desiring-god-ministry-on-facebook
John Stephen Piper (teolog, pastor i autor)

 

Filozofija i Biblija – E. Levinas

Emmanuel LevinasOsjećanje da je Biblija Knjiga nad knjigama koja govori o osnovama svega, o onome što se moralo izreći da bi ljudski život imao smisla, osjećanje da su te misli izrečene u obliku koji tumačima otkriva sve njene dubine – podrazumijeva mnogo više od svijesti o svetosti koja zamenjuje puki književni sud. Pročitajte više „Filozofija i Biblija – E. Levinas“

Zašto kokoš prelazi ulicu?

zašto kokoš prelazi ulicuOvo je jedno od važnih filozofskih pitanja i kroz istoriju su davani različiti odgovori na njega. Pročitajte neke od tih njih.

Platon:  Radi većeg dobra.

Karl Marks: To je bila istorijska neminovnost.

Makijaveli: Zato da bi je njeni podanici posmatrali s divljenjem, kao kokoš koja ima odvažnost i hrabrost smjelo preći ulicu; ali oni je posmatraju i sa strahom, jer ko među njima ima snage boriti se s tako velikom ptičjom vrlinom? Na taj način se održava carska dominacija kokoške. Pročitajte više „Zašto kokoš prelazi ulicu?“