Simvol vjere Dostojevskog

Ovaj Credo je veoma jednostavan i evo kako ide: vjerovati da nema ništa ljepše, temeljnije, empatičnije, racionalnije, ljudskije i savršenije od Hrista; i ja kažem sebi sa ljubomornom ljubavlju ne samo da nema nego ni ne može biti. Šta više, ako bi mi neko dokazao da je Hristos van istine a da je u stvarnosti istina van Hrista, onda bih ja radije izabrao da ostanem sa Hristom nego sa istinom.

Фёдор Михайлович Достоевский (1821-1881)

 

Nesretan osmi mart

Ne, niste ispravno pročitali naslov ovog članka. To nije pozdrav; nisam napisao da želim onima koji slave / obilježavaju / šta god ovaj dan da im bude nesretan. Ovo je više izjava, konstatacija, činjenica: ovaj dan i ono što on predstavlja i mnogo toga, ako ne sve, što je sa njim povezano je nesretno.

Možda „nesretno“ i nije najbolji termin. Ali ako sreću povezujemo sa zadovoljstvom, onda možemo sa sigurnošću reći da sve ono povezano s osmim martom, (nježnijim) polom, pravima (žena) i svim ostalim ima veze sa nezadovoljstvom. Nezadovoljstvo zbog svog položaja i svojih prava: tako je sve počelo, bar jedna verzija istorije tako kaže. O tome sam pisao ranije i pričao. Moramo priznati da su prava poboljšana na mnogim geografskim mjestima, a na mnogima se i dalje suočavaju sa poteškoćama (za neke situacije ovo je preblaga riječ). No, u isto vrijeme, na mnogim lokacijama ove zemaljske kugle, mnogima su uskraćena mnoga osnovna prava bez obzira na njihov pol, starost, nacionalnost i vjeroispovijest. Sve to ukazuje da problem nije uopšte jednostavan, jednostran i lako rješiv.

Lulu

A opet, na drugoj strani svijeta, onoj ekonomski više razvijenoj, udovaljava se i onim pravima za koja nikad ni pomislili nismo da ih imamo. Vjerovatno ste čuli o zakonu koji je na snazi u mnogim zemljama gdje dijete može da promijeni svoj pol u ranom djetinjstvu. Takav potez, npr. u Norveškoj, se može mnogo lakše i brže uraditi nego u mojoj zemlji što se dobije osnovni identifikacioni dokument. To je omogućeno djetetu  sa šest godina uz saglasnost svojih roditelja i ispunjavanje obrazca putem interneta. Vjerujem da je većini djece od šest godina ispunjavanje obrazaca priličan problem, bilo elektronskim ili „klasičnim“ putem. Ali je zato njihova lična identifikacija po pitanju polnosti uveliko olakšana u tom istom dobu. Ne doživljavam sebe glupim, možda i jesam, ali ovo zaista ne mogu da razumijem.

Na srednjoj slici je Lulu, transrodna djevojčica (šta god to značilo u slučaju djece), koja čita knjigu u svojoj kući u Buenos Airesu. Slika je nastala 25. jula 2013. godine. Ovo dijete od šest godina, prilikom rođenja upisano kao dječak – bilo je to prilično teško utvrditi – dobilo je nove identifikacijske papire koji je sada predstavljaju kao djevojčicu! Njena majka Gabrijela kaže da je Lulu izabrala svoj pol čim je naučila da govori. Iako je njegovo / njeno ime bilo Manuel, on / ona je insistirao / la … (do vraga i sa ovim polno adekvatnim jezikom!) … da se oslovljava sa Lulu od četvrte godine. Od 2012. godine Argentina je usvojila zakon po kome je moguće promijeniti svoj pol na zvaničnim dokumentima bez operacije pola ili stručne dijagnoze. O tome više čitajte ovdje.

Ruševine Vavilona

Ako je pol tako fluidan i nestalan, kome mi u stvari čestitamo ovaj praznik i šta on u današnjem vremenu zaista znači? Pored svih mogućih značenja i objašnjenja, pronalazim jedno korisnim i utješnim. U svetoj knjizi judeo-hrišćanskog pogleda na svijet, Svetom Pismu ili Bibliji, spominje se jedan termin, koji je prvenstveno vezan uz stvarni istorijski lokalitet. U pitanju je Vavilon. Ovaj grad je vezan za događaj u kome je, prema Bibliji, Bog pomiješao jezike ljudi koje je povezivao jedan zajednički projekat gradnje. Njegova simbolika se u daljim svetopisamskim tekstovima koristi kao simbol pobune protiv od Boga uspostavljenog poretka i pometnje koja nastaje od iste. Zbrka, zbunjenost, konfuzija čak i na tako ličnom planu kao što je ljudski identitet je dio progresije vavilonske krize savremenog svijeta. Do sada nismo znali mnogo toga, nismo se mogli složiti oko mnogih pojava i stvari: šta je ispravno, a šta pogrešno. Zbunjivala su nas pitanja etike, budućnosti, porijekla, ekonomije … ali ova kriza ide tako daleko, duboko i lično da sada ja više ne znam ni ko sam u stvari. Više nismo sigurni ni u ono što nam je nekad bilo tako očigledno. Ko nas je to zbunio?

Vjerujem da jedino razumijevanjem svog porijekla iz biblijske perspektive, čovjek može da pronađe smisao i prevaziđe savremenu konfuziju. Ukoliko prepozna božanski autoritet van sebe samog i dopusti da mu On lično progovori kroz svoju pisanu Riječ, i mnoga druga pitanja će dobiti svoj odgovor, a čovjek sam sigurnost u svoje porijeklo i identitet, sadašnjost i budućnost. Neki kažu da im u tom pravcu pomaže i molitva; predlažem vam da i sami pokušate. Onaj ko vas je stvorio ima najbolje informacije o vama. I da, sretan osmi mart: želim vam da otkrijete svoj stvarni identitet koji ste dobili stvaranjem i rođenjem i da pronađete zadovoljstvo i sreću u istom.

Neophodne informacije

Nije li čudno da u vremenu masovnih komunikacija imamo tako malo stvarno potrebnih saznanja, a toliko mnogo nepotrebnih informacija? Evo nekoliko primjera:

Young thoughtful man using laptop. Idea concept

ŠTA BISMO MORALI ZNATI

ČIME NAM PUNE GLAVU

Zašto pčele umiru u milijardama? Ko se s kim potukao
Zašto se smanjuje broj ptica? Lindsay Lohan
Zašto su okeani sve kiseliji? Koja starleta je rekla koju glupost
Zašto se tope polarni led? Kim Kardashian
Uništavanje prašuma – “pluća” svijeta Ko je šta obukao
Zagađivanje bušotinama nafte i plina Justin Bieber
GMO, pesticidi i bolesti Ko se rastao, udao ili oženio
Suša i iscrpljenost plodnog tla Šta radi žena političara
Zagađivanje i prekomjerno iscrpljivanje pitke vode Nerazumljivi izvještaji s berze
Kako sam gajiti hranu Koliko se auta prodalo i šta ko vozi
Opasnosti industrijskog zagađenja Ko ide na skijanje
Politička manipulacija narodom Klanja, silovanja, ubistva
Laži o finansijskom i poreskom sistemu Sportski transferi
Kako funkcionišu banke i krediti Kakve frizure se nose.
Ljudsko roblje i iskorištavanje djece za rad Reality show
Kršenje ljudskih prava Što je “in” i bez čega se ne može
Oštećene i nesigurne nuklearne elektrane Suptilno sijanje straha i depresije
Uzroci i posledice ratova Reklame
Opasnosti trovanjem municijom s osiromašenim uranijom Ko je osvojio koju nagradu
Kako fosilna goriva zamijeniti alternativnim izvorima energije Cijena benzina
Održiv razvoj i življenje Koja boja se nosi

Kako znaš?

IMG_3473Imam čudnu naviku, vjerovatno naslijeđenu od oca, da stalno skupljam stvari. On je tako znao da kupi šarafe, eksere i komade gvožđa koje nađe na putu vjerujući da će mu nekad u životu zatrebati (moram da priznam da ih je često znao iskoristiti). No u mom slučaju, to su papirne stvari: knjige, časopisi, članci, kopije, isječci … Dođe trenutak kada moram da ih sredim i da prelomim u sebi jer nekih moram da se riješim. Da bi došle nove. I tako u krug.

U jednom od takvih čišćenja nađem jedan od svojih prvih kontrolnih zadataka iz osnovne škole. Čini mi se da je u pitanju predmet koji se zvao „priroda i društvo.“ Od devet pitanja, na dva sam pogrešno odgovorio i dobio četvorku. Danas dok posmatram ovaj list papira, mnoga teška pitanja mi on postavlja. Mnogo teža od onih na koja sam onda morao da odgovorim.

Danko_Mitrov_-_Banja_LukaPrvo pitanje se tiče imena škole. Ta škola se nekad zvala Danko Mitrov. Rekli su nam da je on partizan, junak NOB-a, poginuo od četničke puške na obroncima planine Motajice, nekih 15ak km od moje škole. Već odavno se moja škola ne zove njegovim imenom. Danas je krasi ime našeg drugog velikog sina, koji se borio perom protiv drugačijeg okupatora, a živio na drugoj planini. U pitanju je Petar Kočić.

Drugi ispravan odgovor sam dao na pitanje ko čini porodicu. U pitanju su tata, mama, sin i ‘ćerka. Iako je uopštena – ne sastoji se svaka porodica od muškog i ženskog djeteta – bila je utoliko tačna što su porodicu kreirali muški i ženski pol. I ova „istina“ je danas dovedena u pitanje. Kada su me slagali, u osnovnoj školi ili sad na kasnijim studijama?

Ako slijedim ovu logiku, sledeća pitanja su skroz opravdana: da li je izvor još uvijek mjesto gdje izvire voda? Da li je ušće i dalje mjesto gdje se sastaju rijeke? Da li se strane svijeta i dalje određuju kompasom? Da li sunce zaista izlazi na istoku a zalazi na zapadu? Je li devet i dalje 8+1? Ako jeste, zašto jeste? A ako nije, da li je to zato što nisam bio dovoljno veliki da saznam pravu istinu? Ili mi je ni drugi nisu znali prenijeti? Ili nisu htjeli? Ili nisu znali?

7d1214f14441645b28c3049b24f7eefcBili smo uvjereni, za vrijeme i poslije ratnih i svih drugih sukoba, da će nam sloboda omogućiti da bolje spoznamo istinu. Ne mogu a da se ne sjetim jednog koji je tvrdio obrnuto: „Poznaćete istinu i istina će vas osloboditi“ (jev. po Jovanu 8:32). I drugog koji ovog prvog pita: „Šta je istina?“ (jev. po Jovanu 18:38). No najvažnije, a ujedno i najteže, pitanje koje bilo ko može postaviti sebi, jeste pitanje „kako znaš da je to što znaš zaista istina?“ Ko ti je rekao? Ko je vrijedan tolikog povjerenja o kome će značiti toliko mnogo u tvom životu? Možda bi se tim pitanjima trebali pozabaviti u ovom kratkom životu dok sakupljamo (željezne, papirne …) stvari.

Možemo li saznati istinu?

Relativizam se predstavlja poniznim kada kaže: „M nismo dovoljno pametni da spoznamo šta je istina – ili postoji li uopšte univerzalna istina. To zvuči ponizno. Ali pogledajte pažljivije o čemu se radi. Recimo da sluga kaže: Ja nisam dovoljno pametan da znam ko je ovdje moj gospodar – i da li uopšte imam gospodara. Rezultat je da ja nemam gospodara i da mogu biti svoj vlastiti gospodar. To je ono što se u stvarnosti dešava relativistima: Tvrdeći da su previše skromni da spoznaju istinu, oni uzdižu sami sebe na nivo vrhovnog autoriteta u odlučivanju šta mogu da misle i rade. To nije poniznost. To je suština ponosa.

christian-minister-john-piper-is-seen-in-this-photo-shared-publicly-in-2012-by-his-desiring-god-ministry-on-facebook
John Stephen Piper (teolog, pastor i autor)