Poticajni govor profesorice Dragićević

rajna dragićevićDragi moji studenti, poštovane kolege, budući profesori, Na dan kada smo proslavljali vaše apsolventsko veče, odložen je maturski ispit malih maturanata jer su se testovi koje je trebalo da popunjavaju pojavili u javnosti. Ovaj događaj samo je jedna od brojnih manifestacija urušenosti našeg prosvetnog sistema, kao i društvenog sistema u svim oblastima. Dolazeći na vaše veče i gledajući vas onako doterane, nasmejane, mlade i pune pozitivne energije, razmišljala sam o tome hoćete li uspeti da zadržite taj optimizam i kada diplomirate i kada se suočite s niskim platama, nedovoljnim uvažavanjem profesorske profesije, prilično nezainteresovanim učenicima, roditeljima koji su uvek na strani svoje dece (čak i ako je to na njihovu štetu), različitim pritiscima i omalovažavanjem. Continue reading “Poticajni govor profesorice Dragićević”

Pogled na Super Antonia iz “super” BiH

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=fhg0o2eCyL4&feature=youtu.be]

Podijeljenih emocija prenosim ovaj video. Radostan sam što vidim da je tzv. inkluzija moguća, a žalostan zbog stvarnih činjenica u zemlji u kojoj živim. Tu se zdrava djeca već odavno dijele na osnovu nacionalne pripadnosti, na osnovu toga koju vjeronauku pohađuju, na osnovu toga kakvu obuću imaju na nogama i na osnovu toga kakve telefone drže u rukama. Ovdje se osim novih istorija, novih priroda i novih društava odavno kreiraju i nove riječi. Jedan posebno poznat termin jeste “dvije škole pod jednim krovom.” Mislili smo kako je rat davno završen ali očigledno da borbe u pokušaju traženja novih načina njegovog vođenja ne prestaju. Na žalost.

Daleko je sunce, čini se. Za BiH mnogo dalje od Španije.

Posvuda glasna tišina

Nismo ni svjesni kako smo postali ovo što jesmo i zašto reagujemo (ili ne) na stvari oko sebe. Mislim svakako da je to spoj nekog genetskog koda, vaspitanja u mladosti, sistema vrijednosti društva u kojem smo formirani…

Neko će reći, mladost živismo u totalitarnom sistemu u kojem i nije baš bilo puno sloboda pojedinaca.  Uslovno rečeno, to svakako stoji. Ali, ja se nikako ne sjećam da nas je bilo ko učio da budemo samo servilni, poslušni i nekritični. Mene svakako niko nije. Continue reading “Posvuda glasna tišina”