Nesretan osmi mart

Ne, niste ispravno pročitali naslov ovog članka. To nije pozdrav; nisam napisao da želim onima koji slave / obilježavaju / šta god ovaj dan da im bude nesretan. Ovo je više izjava, konstatacija, činjenica: ovaj dan i ono što on predstavlja i mnogo toga, ako ne sve, što je sa njim povezano je nesretno.

Možda “nesretno” i nije najbolji termin. Ali ako sreću povezujemo sa zadovoljstvom, onda možemo sa sigurnošću reći da sve ono povezano s osmim martom, (nježnijim) polom, pravima (žena) i svim ostalim ima veze sa nezadovoljstvom. Nezadovoljstvo zbog svog položaja i svojih prava: tako je sve počelo, bar jedna verzija istorije tako kaže. O tome sam pisao ranije i pričao. Moramo priznati da su prava poboljšana na mnogim geografskim mjestima, a na mnogima se i dalje suočavaju sa poteškoćama (za neke situacije ovo je preblaga riječ). No, u isto vrijeme, na mnogim lokacijama ove zemaljske kugle, mnogima su uskraćena mnoga osnovna prava bez obzira na njihov pol, starost, nacionalnost i vjeroispovijest. Sve to ukazuje da problem nije uopšte jednostavan, jednostran i lako rješiv.

A opet, na drugoj strani svijeta, onoj ekonomski više razvijenoj, udovaljava se i onim pravima za koja nikad ni pomislili nismo da ih imamo. Vjerovatno ste čuli o zakonu koji je na snazi u mnogim zemljama gdje dijete može da promijeni svoj pol u ranom djetinjstvu. Takav potez, npr. u Norveškoj, se može mnogo lakše i brže uraditi nego u mojoj zemlji što se dobije osnovni identifikacioni dokument. To je omogućeno djetetu sa šest godina uz saglasnost svojih roditelja i ispunjavanje obrazca putem interneta. Vjerujem da je većini djece od šest godina ispunjavanje obrazaca priličan problem, bilo elektronskim ili “klasičnim” putem. Ali je zato njihova lična identifikacija po pitanju polnosti uveliko olakšana u tom istom dobu. Ne doživljavam sebe glupim, možda i jesam, ali ovo zaista ne mogu da razumijem.

Na srednjoj slici je Lulu, transrodna djevojčica (šta god to značilo u slučaju djece), koja čita knjigu u svojoj kući u Buenos Airesu. Slika je nastala 25. jula 2013. godine. Ovo dijete od šest godina, prilikom rođenja upisano kao dječak – bilo je to prilično teško utvrditi – dobilo je nove identifikacijske papire koji je sada predstavljaju kao djevojčicu! Njena majka Gabrijela kaže da je Lulu izabrala svoj pol čim je naučila da govori. Iako je njegovo / njeno ime bilo Manuel, on / ona je insistirao / la … (do vraga i sa ovim polno adekvatnim jezikom!) … da se oslovljava sa Lulu od četvrte godine. Od 2012. godine Argentina je usvojila zakon po kome je moguće promijeniti svoj pol na zvaničnim dokumentima bez operacije pola ili stručne dijagnoze. O tome više čitajte ovdje.

Ako je pol tako fluidan i nestalan, kome mi u stvari čestitamo ovaj praznik i šta on u današnjem vremenu zaista znači? Pored svih mogućih značenja i objašnjenja, pronalazim jedno korisnim i utješnim. U svetoj knjizi judeo-hrišćanskog pogleda na svijet, Svetom Pismu ili Bibliji, spominje se jedan termin, koji je prvenstveno vezan uz stvarni istorijski lokalitet. U pitanju je Vavilon. Ovaj grad je vezan za događaj u kome je, prema Bibliji, Bog pomiješao jezike ljudi koje je povezivao jedan zajednički projekat gradnje. Njegova simbolika se u daljim svetopisamskim tekstovima koristi kao simbol pobune protiv od Boga uspostavljenog poretka i pometnje koja nastaje od iste. Zbrka, zbunjenost, konfuzija čak i na tako ličnom planu kao što je ljudski identitet je dio progresije vavilonske krize savremenog svijeta. Do sada nismo znali mnogo toga, nismo se mogli složiti oko mnogih pojava i stvari: šta je ispravno, a šta pogrešno. Zbunjivala su nas pitanja etike, budućnosti, porijekla, ekonomije … ali ova kriza ide tako daleko, duboko i lično da sada ja više ne znam ni ko sam u stvari. Više nismo sigurni ni u ono što nam je nekad bilo tako očigledno. Ko nas je to zbunio?

Vjerujem da jedino razumijevanjem svog porijekla iz biblijske perspektive, čovjek može da pronađe smisao i prevaziđe savremenu konfuziju. Ukoliko prepozna božanski autoritet van sebe samog i dopusti da mu On lično progovori kroz svoju pisanu Riječ, i mnoga druga pitanja će dobiti svoj odgovor, a čovjek sam sigurnost u svoje porijeklo i identitet, sadašnjost i budućnost. Neki kažu da im u tom pravcu pomaže i molitva; predlažem vam da i sami pokušate. Onaj ko vas je stvorio ima najbolje informacije o vama. I da, sretan osmi mart: želim vam da otkrijete svoj stvarni identitet koji ste dobili stvaranjem i rođenjem i da pronađete zadovoljstvo i sreću u istom.

Najbolji novogodišnji poklon

Da, znam: malo kasnim sa temom. Nova godina je već iza nas. No zavisi, postoji još novih godina u ovom i sledećem mjesecu koje će ljudi proslaviti. Ali vjerovatno ima i onih- poput mene – koji još nisu podijelili novogodišnje poklone svojim najmilijima. Tako da pišem o najboljem novogodišnjem poklonu kojeg možete da podarite svojoj djeci.

Nekoliko sedmica prije Nove godine počeli su na moju email adresu pristižu sve mogućnosti za potencijalne darove. Jedna od njih je bila od poznate američke korporacije koja se bavi proizvodnjom i prodajom komjutera, telefona i tableta. I oni su me uvjeravali kako “još uvijek nije kasno da se pokloni nešto posebno.” A to posebno je, naravno, jedan od njihovih skupih uređaja. I mi tome uveliko vjerujemo: poseban poklon mora biti opipljiv i skup. Tome učimo i našu djecu: oni imaju takva očekivanja. No postoji jedan mnogo bolji poklon, i mnogo potrebniji, neprocjenjivo vrijedan i skup, koji roditelji mogu dati svojoj djeci.

Vrijednost i važnost tog poklona sam tek prepoznao nakon odlaska u jednu ustanovu u gradu u vrijeme darivanja. To je dom za djecu bez roditelja. Praznici su vrijeme kada se mnogi ove djece sjete i tada ova djeca imaju mnoštvo poklona i darova. Prije par godina bio sam saradnik jednog projekta koji je nosio naziv “Stariji brat, starija sestra.” Ideja je da svako dijete iz ovog doma ima jednu stariju osobu – najidealnije studenta srodnih studija – koji će provoditi vrijeme sa tim djetetom i “izigravati” starijeg brata ili sestru. Dok sam bio dio tog projekta, dobio sam sledeću informaciju od osoblja doma: “Svako od ove djece ima na raspologanju 5-6 osoba koje pokušavaju da odgovore na sve njegove potrebe. Inače, u normalnim okolnostima, za sve to su dovoljne samo dvije osobe: majka i otac.”

Majka i otac! Kako te dvije riječi silno zvuče. Na žalost, u našem vremenu one više nemaju istu vrijednost i važnost, kao nekada. Savremeni čovjek smatra da savremeno dijete može živjeti i bez toga; smatra kako je djetetu dovoljan samo otac, ili samo majka, ili dvije majke, ili dva oca – iako domovi za djecu bez roditelja potvrđuju sasvim suprotno. Ono što vašem djetetu najviše treba u novoj kalendarskoj godini, dok biva starije, svjesnije, pa čak i samostalnije, su otac i majka. To je najveći poklon koji možete da im pružite.

Volim sledeću pričicu i sa njom završavam ovaj kratak tekst. Djeca su se na nekom rođendanu hvalila svojim majkama. Sve je počelo kada je jedan dječak rekao: “Moja mama pravi najbolje pite na svijetu.” Jedan drugi upao mu je u riječ: “Moja majka svira na klaviru bolje od svakog drugog!” Jedna djevojčica, pokazujući na svoju haljinu, kazala je: “Moja mama šije ljepše haljine od onih koje se mogu naći u radnjama.” Očigledno da je svako dijete imalo majku koja se odlikovala izuzetnim sposobnostima.

Ali, jedan dječak kao da nije imao ništa da kaže. Ćutao je sve dok ga neko nije upitao: “Da li tvoja majka zna nešto da radi?” Ustima koja su bila puna kolača, promrmljao je: “Možda ne zna.” Ali tada su njegove oči zasijale i on je sa oduševljenjem dodao: “Ali sa njom je neobično lako živjeti!”

U svijetu koji ne znamo šta da donosi, a koji toliko toga nudi i obećava, naročito onima koji su najmanji i najranjiviji, potreban je dom, potreban je otac i potrebna je majka. Potrebna je sredina u kojoj mogu odrastati na pravilan način. Tome neće pomoći skupe igračke, rođendaonice i igraonice, dadilje i plaćene radnice vrtića. To mogu da daju samo roditelji. I sam sam otac dva djeteta i znam koliko je to izazovno, ali čvrsto vjerujem da će donijeti bolji rezultat od najskupljeg Apple, Samsung ili bilo kog drugog gadžeta ili poklona.

Stvarni posao učitelja

Danas moj mali sin kreće u školu i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih volio da budete nježni prema njemu. Naučite ga da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati, neka zna časno gubiti i uživati u pobjedi. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nepopustljiv sa grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike. Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmjeha. Želio bih da se može nasmijati kad je tužan, naučite ga da suze nisu sramota, da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu. Naučite ga da se ne obazire na cinike.

Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu takođe vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeću na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje vlastitoj ideji, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. Pokušajte mome sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sasluša, ali naučite ga da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljem ponuđaču, ali da nikada ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv i neka ima strpljenja biti hrabar. Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga.

Abraham Lincoln (1809-1865), političar i državnik

TV i seksualno sazrevanje dece

Televizija ima ogroman uticaj na razvoj seksualnosti kod mladih. Ona moćno utiče na oponašanje zamršenih “ljubavnih” veza kakvim obiluju TV-serije, i modela vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline.

* * *

Na kongresu adolescentne ginekologije održanom u Italiji, sa zabrinutošću je naglašeno da prerana seksualnost dobija vrlo zabrinjavajuće razmere. Podsećajući da je do pre pedesetak godina pubertet u proseku nastupao oko 13. godine, profesor dr Đanbatista Masi kaže da se taj prosek sada spustio na osam ili devet godina. Jedna od posledica je niži rast devojčica jer, zbog prerane menstruacije, nastaju poremećaji u razvoju kostiju.

tv-i-seksualno-sazrevanje2 — “Koliko trebam imati godina da bih se prvi put udala?”

Profesor Masi smatra da televizija, kao i film, novine i drugi mediji, prenose poruke pred kojima su deca bespomoćna, pa su tako i mališani od šest ili sedam godina bukvalno bombardovani slikama i podsticajima koji su u vezi sa seksom. Dovoljno je podsetiti se samo pojedinih reklamnih spotova. Na primer, da bi se prodao automobil pokazuju se delovi ženskog tela, a na kraju kao dominantna poruka ostaje seks. To, pre svega, deluje na najmlađe, a kod devojčica, zbog preteranog seksualnog stimulansa, pojačava se rad hipofize što podstiče lučenje hormona koji ubrzavaju pojavu prve menstruacije. Naravno, na raniji ulazak u pubertet utiče i obilnija hrana, veoma osiromašena zbog tehnološke obrade i puna hormona, što doprinosi bržem biološkom razvoju.

Nema više sumnje da televizija ima ogroman uticaj na razvoj mladih. Engleski istraživači Džejn Braun i Danijel Or su čak dokazali da što se više vremena provodi pred televizorom to se i ranije stupa u seksualne odnose i sve je više neželjenih trudnoća. Takođe, što se više gleda televizija, sve je i veća sklonost da se normalnim smatraju komplikovane “ljubavne” veze kakvim obiluju sapunske opere, modeli vanbračnih, površnih, nasilnih seksualnih odnosa bez imalo bliskosti i topline. Ako tu nema roditelja koji je spreman i sposoban da pomogne detetu da razlikuje stvarnost od fikcije, neminovno je da će shvatanje seksualnosti kod mladih biti duboko poremećeno.

Prevremeni fizički razvoj vrlo ozbiljno brine stručnjake, jer na primer, desetogodišnjak koji je već obuzet željama i podsticajima kakvi su primereni odraslom čoveku, skoro neminovno će postati žrtva psihičkih trauma. I ne samo to. Taj razvoj ne proističe iz stvarne zrelosti, već je izazvan televizijskim modelima. Zbog toga su najmlađi uskraćeni za sve one važne stvari koje bi period detinjstva mogao da im pruži, da bi spremni mogli da stupe u doba adolescencije.

U mnogim emisijama vidimo devojčice u “seksi izdanju” koje su već predmet želje. Kao da su već prave žene. A one to nisu. Po fizičkom izgledu, doduše, one jesu procvetale, ali u odnosu na svoje vršnjakinje iz ranijih vremena, u stvarnosti su još nezrele. Nekada, u sedamnaestoj godini, posebno su devojke sa sela bile spremne da postanu majke, jer su iskustvo sticale starajući se o mlađoj braći i sestrama, znale su kako se vodi domaćinstvo. Danas je zrelost, na žalost, samo prividna. I što je još gore, mnogima nije ni stalo da se ta deca pravilno razvijaju, bez žurbe i u skladu sa svojim stvarnim dobom.

Televizija ne poštuje postepenost dečijeg razvoja, već neoformljene dečije umove prerano dovodi u dodir sa svetom odraslih, tako da deca gledaju nešto što ni u kom slučaju nije za njihov uzrast – činjenice i protivrečnosti života kao što su: preljuba, promiskuitet, razvod, homoseksualnost, incest, nasilje, sadizam… Istinama i činjenicama koje su i odraslima teško podnošljive bombarduju se adolescenti i deca koja su potpuno nespremna da rukuju tako “zapaljivim materijalom”. Rezultat toga je “kratki spoj” centara za unutrašnju moralnu i duhovnu kontrolu ko zna koliko miliona dece pod uticajem preuranjenog sučeljavanja sa stvarnošću u kojoj odrasli žive – nakon čega sledi bežanje od ovih neizbrisivih aveti slepim ulicama alkoholizma, narkomanije, nastranog seksa i samoubistva.

Tako TV i drugi moderni mediji često stvaraju ciničnu, od svega već umornu, bezvoljnu, senzualnu, izopačenu decu, kojoj su oduzeti neophodni detinji i mladalački snovi nametanjem “stvarnosti” televizijskog iskustva, te su “katapultirani” u vizuelno odraslo doba mnogo godina pre nego što mogu da podnesu “preopterećenje mreže”.

Industrijalce ne zanimaju ničija deca. Njih zanima samo jedno – potrošnja robe. Nije potrebno biti stručnjak da bi se primetilo da TV-industrija, na putu do profita, eksploatiše i raspaljuje ljudsku požudu, taštinu i pohlepu. Ako roditelji ne zaštite svoju decu od neprestanog emocionalnog napada televizije, ko će to učiniti?

Prenešeno za Znakovi pored puta