Jevanđelje srijedom: Matej 13. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

U ovom poglavlju nalazimo sedam priča koje je Isus ispričao sa željom da svoje slušaoce (pa i nas čitaoce) pouči o prirodi carstva koje je nagovještavao. Ovih sedam priča, pored ostaloga, objašnjavaju kako se carstvo nebesko daje, kako djeluje, kako se pribavlja i kako, na kraju trijumfuje. Grčki termin za ove priče je παραβολη, parabola, termin koji postoji i u našem jeziku. Parabola prenosi određenu ideju, ne naglašavajući važnost svih detalja u cijeloj priči – to je jedan od promašaja mnogih čitalaca danas koji pokušavaju da nađu značenje za svaku sitnicu koja se spominje.

Zbog odbacivanja koje je opisano u 11. i 12. poglavlju ovog jevanđelja, Isus nastavlja da govori ali mijenja način. Ne želi da požuri svoj kraj. Ovim oblikom kazivanja on

    • 1) pobuđuju interesovanje
    • 2) čine istinu stvarnom i opipljivom (govori o njihovom svijetu)
    • 3) daje trajnu, dinamičnu vrijednost svom poučavanju
    • 4) podstiču ljude da otkrivaju istinu za sebe
    • 5) ispunjava proročanstvo (13:34-35)
IMG_4387
Gorušičino zrno (obala Galilejskog jezera)

Ovo poglavlje spominje sedam parabola: o sijaču, o pšenici i kukolju, o gorušičinom zrnu, o kvascu, o skrivenom blagu, o dragocjenom biseru te o ribarskoj mreži. Priča o sijaču na neki način daje odgovor na pitanje zašto je Isus odbačen od jednog dijela svog naroda. Odgovornost nije na sjemenu, nego na tlu. Objašnjavajući svojim učenicima spominje četiri vrste tla, od kojih je samo jedno ono koje donosi rod.

Sledeća, još zanimljivija, parabola je o kukolju i pšenici. Ona ovlaš daje odgovor o porijeklu zla i dopuštanju postojanja istog u kontekstu stvaranja svijeta od strane dobrog Boga. Na pitanje “Otkuda kukolj” stiže odgovor da je to djelo neprijatelja, koji je u prethodnoj paraboli imenovan kao nečastivi (na grčkom πονηρος = zli, 13:19), a u objašnjenju parabole kao đavo (13:39). Žeteocima nije dopušteno da naprave red na njivi trgajući kukolj zbog njihove slabosti u procjenjivanju i razlikovanju kukolja i pšenice tokom procesa čupanja. Sav rod se ostavlja do kraja da bi plod jasno pokazao ko je ko i šta je šta. Ova odluka je vjerovatno nešto što nas posebno muči.

IMG_6556
“Na kamenu posijano …” (obala Galilejskog jezera)

Sledeće dvije parabole (o gorušičinom zrnu i o kvascu) govore o tajanstvenoj prirodi djelovanja jevanđelja na srca ljudi. U Markovom jevanđelju će to biti objašnjeno riječima da “sjeme niče i raste, da ne zna on” (Marko 4:27b). Tajanstvena i skoro neprimjetna sila djeluje na ljude ukoliko joj oni to dopuste. Peta i šesta parabola (o blagu i o biseru) stavljaju naglasak na važnosti prepoznavanja vrijednosti carstva nebeskoga – jevanđelja. Ono je dragocjeno i vrijedno svake razmjene i zamjene. Poput mudrosti koja se ističe u Pričama Solomunovim, carstvo nebesko je neprocjenjivo, “skuplje od dragog kamenja, i što je god od najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njim” (Priče 3:15). No ta vrijednost nije lako vidljiva i ne nalaze je površni tragaoci. Poslednja parabola, o ribarskoj mreži, govori o različitim vrstama ribe koje ona uhvati što zahtijeva prebiranje i odvajanje. Ovdje je jasna aluzija na nebeski sud koji će jedini adekvatno ocijeniti ko je bio adekvatno tlo, pšenica a ne kukolj, u čijem životu je carstvo naraslo poput zrna gorušičinog i kvasca, te ko je tu vrijednost otkrio tokom svog života, pronašao blago sakriveno u polju i “kupio” dragocjeno zrno bisera.

Jevanđelje srijedom: Matej 4. poglavlje

isaiah-scroll-aJevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja.

prvom poglavlju jevanđelja po Mateju pisao sam o ženskim osobama iz Hristovog rodoslova. Drugo poglavlje je bilo rezervisano za tri različite reakcije na Hristovo rođenje predstavljene kroz tri grupe ljudi: mudrace, Iroda i  jevrejske vođe. U trećem se javlja još jedna nova ličnost, Jovan Krstitelj, te se opisuje njegov odnosa prema Isusu, mesijanskom caru.

Četvrto poglavlje, pored ostaloga, bilježi dobro poznato kušanje Isusa Hrista čime bih se kratko pozabavio u ovom tekstu. Iako đavo kuša Isusa tri puta, ja u tome vidim četiri kušanja.

temptation-of-christ1. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Prvo kušanje, a time i svo kušanje, počinje sumnjom u Hristov identitet. Prvo poglavlje jev. po Mateju spominje da je Isus potomak Davida, Avrama (Matej 1:1) ali i Boga (1:18). Kada anđeo savjetuje Josifu da uzme Mariju za ženu, uvjerava ga da Isus nije obično dijete nego natprirodno (1:20). U drugom poglavlju istog jevanđelja Isus je predstavljen kao beba koja se rodila da bude car (2:2). U trećem Božji glas s neba potvrđuje Hristov identitet kao sina Božijeg (3:17). Da ne bude zabune, ne govori se o biološkom sinu, nego je odnos između Boga oca i Isusa Hrista označen ovim terminom. Đavo počinje predlogom koji sumnja u tvrdnju koju je izrekao Božji glas s neba: “Ako si sin Božji…” Dake, prvo kušanje je vezano za sumnju u Božiju riječ.

2. “Ako si sin Božji, reci da kamenje ovo hljebovi postanu” (Matej 4:3). Ljudi su uvijek voljeli čuda. Nešto bez ništa je tako dobro došlo i željeno. Sotona potiče Hrista da upotrijebi svoje božanske moći sebi u korist. Želja za čudom ni danas nije ništa manja. Tamo gdje se čuda dešavaju ljudi hrle i sve prirodne elemente povezane s čudom smatraju svetim i posebnim. Umjesto pravljenja čuda, Isus upućuje na Božiju riječ. Pouka Hristovim sledbenicima danas: umjesto svetih mjesta i predmeta Sveto pismo.

Jan_Hus_at_the_Stake
Spaljivanje Jana Husa

3. Pošto je Hristos ukazao na Sveto pismo, đavo prelazi na taj teren (Matej 4:6). Koristiti Sveto pismo ili Bibliju kao relikviju od koje se neprijatelj Boga i ljudi plaši očigledno ničemu ne pomaže. Sam đavo je citirao (doduše van konteksta) stihove iz Svetog pisma i time ih izopačio. Ispravno čitanje, tumačenje i razumijevanje Svetog pisma je jedina odbrana od zloupotrebe svetog teksta.

4. Pošto nije uspio nijednim ranijim pokušajem, sotona prelazi na područje zapovijedanja i sile. “Sve ću dati tebi ako padneš i pokloniš mi se.” U ovom slučaju govorimo o prisilnom pozivu na obožavanju onoga ko/što nije Bog. U jevanđelju po Mateju Isus je jedini kome se ljudi klanjaju, kome služe i koga tim svojim činom obožavaju (Matej 2:2.8.11, 8:2, 9:18, 14:33, 15:25, 20:20, 28:17). Ukoliko svijet posmatrate sa biblijske tačke gledišta, Bog je jedini dostojan obožavanja – sve drugo je pogrešno. Sa druge strane, svako od nas ima pravo da izabere svoj fokus obožavanja i zato će biti odgovoran jedino Bogu. Niko od nas nema pravo da bilo koga forsira da obožava / bogosluži ili se klanja onako kako on ne želi da služi. U trenutku prisile, nasilnici staju na stranu đavola koji je od Isusa zahtijevao da mu se pokloni. Ovo je činjenica koju su mnogi samozvani Hristovi sledbenici kroz istoriju uveliko zaboravljali. Na žalost.

Hobit: Bitka pet armija

hobbit-3-posterVjerovatno je do sada toliko napisano i ispričano o Tolkinu, Džeksonu, Gospodaru prstenova i Hobitu da se pitate može li se išta novo o tome napisati ili reći. Ne znam da li će vam ovo zvučati novo ili ne, ali želim da podijelim svoje utiske o ovom, nedavno odgledanom, filmu.

Nekima će to zvučati čudno, ali postoje i oni roditelji koji su se pitali da li su filmovi poput Harry Pottera te Džeksonovih trilogija adekvatni za djecu? Iako se radi o različitim žanrovima, njihov globalni uspjeh ih stavlja ovdje u istu ravan, po ovom pitanju. Jedna od najvećih kritika je bila prevelika doza okultizma i spiritizma koji provijava kroz ove filmove, posebno u ekranizaciji Roulingovih knjiga. Definitivno da je Harry Potter problematičniji jer djecu stavlja kao glavne aktere cijele priče (čitaj okultizma i spiritizma) predstavljajući sve to samo kao zabavu. I sam mislim da je ovaj aspekt problematičan i u Hobit trilogiji, sa hrišćanskog aspekta. Naravno, ako ste nominalni hrišćanin koji redovno gleda u šolju i karte tragajući u njima za smjernicama i odgovorom a Sveto pismo smatrate knjigom bajki koju čitaju dokone babe, onda će vam sve ovo zvučati kao notorna glupost.

Ali, kad Džeksonove filmove posmatrate kao savremeni oblik pričanja bajke, moram priznati da ja u njima uživam. Lijepo je upustiti se u dvoipočasovnu avanturu i isključiti se na kratko iz stvarnosti. No, i kao takva, bajka prenosi određene poruke i ima uticaj. Zato je i tokom gledanja filmova potrebno držati mozak uključenim, čak i kada je većina sadržaja izmišljena.

A u Hobitu su izmišljeni zmajevi i čarobnjaci, patuljci i vilenjaci. Ali sukob različitih (pet) armija zbog zlata i nije baš. Možete misliti na stratešku geografsku tačku, crno zlatu, naftu, ili ono, obično žuto. Koje god da zamislite, rezultat je isti: kao i u Hobitu, malo ko drugima pomaže zbog njih ili njihove potrebe, uglavnom je to zbog ličnog interesa. I onda, međusobni sukobi onih koji i nisu u sukobu i pored pretećeg sukoba protiv zajedničkog neprijatelja. Daleko od izmišljenog, na žalost.

Još jedna velika istina koju izgovora kralj Torin, kada ga njegovi patuljci pozivaju da pomognu Dainu, je vrijedna pomena. “Život je jeftin.” Dok zajedno sa Tranduilom posmatram mrtve vilenjake saučestvujem s njim na kratko. Ali mi gledaoci, generalno, ne žalimo. Jer to je samo film. I isto se ponašamo i kada čujemo o pobijenima u bombaškom napadu, nastradalima u saobraćaju, ubijenima u pljački… U potpunosti se slažemo sa Torinovom rečenicom, skoro da imamo isti njegov pogled i nezainteresovanost – iako nismo napadnuti zmajevskom bolešću.

Bolg / Azog

I posebno dobro, apokaliptički, prikazano jeste zlo zla i zloba zlih. Oduševljenost kojom Bolg i Azog ubijaju i mrze je zastrašujuća. Oni predstavljaju utjelovljenje zla, svetopisamskog sotonu. No, mi vjerujemo kako i đavolu ponekad treba zapaliti svijeću. A biblijski opis jeste da je on lažov i otac laži. Njegovo predstavljanje u liku smiješnog bića sa repom i rogovima jeste skup previd u borbi s ovim arhineprijateljem Boga i ljudi.

Negativne aluzije bih završio prelijepom rečenicom koga drugog nego kralja Torina koji,  izborivši se sa svojim negativnim alter egom, sve nas podsjeća: “Kad bi bilo više ljudi kojima je dom dragocjeniji od zlata svijet bi bio mnogo bolje mjesto.”

2 – Bože zašto ne zaustaviš zlo i patnju?

Svakodnevno se čuju različiti glasovi: „U večerašnjim vijestima: glad u Africi je sve veća…“ S vrha krova: „Trebam još jedan šut!“ „Ostavljam mamu i idem kod Jennifer.“ „Ja… Ja sam… Pozitivan.“ „TATA, NEMOJ ME!“

Pokušavamo biti sretni i ne misliti o zlu, osim kad se radi o serijskom ubojici ili horor filmovima. Ali zašto postoji zlo (pogotovo ako je ‘Bog ljubav’)? Continue reading “2 – Bože zašto ne zaustaviš zlo i patnju?”