Najčešći uzroci ličnog neuspjeha

 

Podavno sam dobio mail s ovim zanimljivim mislima na gore navedenu tematiku, pa sam mislio da nije loše to podijeliti sa drugima. Čine mi se posebno korisnim sada, u ovom posebnom periodu kad mnogi od nas provode više vremena primorani da se suočimo sami sa sobom. Dakle, ovo je samo za one koje su spremni na introspekciju. Posmatranje samog sebe kao i analiza svojih psihičkih doživljaja i iskustva nije nešto što mi po prirodi radimo. Na to se trebamo skoro pa primorati, navesti i natjerati. Možda su ovi dani „vanrednog stanja“ dobra prilika za tako nešto. Slobodno se može reći da je ovo samo za hrabre; svi ostali mogu produžiti dalje u sledeću slijepu ulicu interneta. Amazon prime i Netflix su još uvijek dostupni, hljeba i igara čini se da ne nedostaje. Ono što je očito jeste da nema ljudi; možda je krajnje vrijeme da mi postanemo jedni od njih.

1. Navika lutanja kroz život bez konačnog i jasno definisanog cilja, misije i pravca.

2. Negiranje „zakona sjetve i žetve“ – Prenaglašavanje Božije milosti i praštanja, i odnos prema Bogu kao prema supermenu koji ići za nama i popraviti sve što smo mi pokvarili.

3. Zanimanje za tuđe poslove, više nego za svoje – svako od nas ima svoju ulogu u životu i svoj posao, i prvenstveni cilj treba da nam bude da obavljamo svoje poslove i nosimo svoje terete. Treba završavati svoje poslove i dužnosti, pa onda pomagati drugima. Ne „zabadati nos“ u tuđe poslove i ne izigravati arbitra.

4. Propuštanje da se osposobljavamo, stičemo znanja i vještine neophodne za svoju misiju – duhovnost ne ukida potrebu za znanjem, tj. pogrešno je misliti da će Bog nadomještati našu nespremnost da se usavršavamo i učimo.

5. Nedostatak samodiscipline:
– popuštanje apetitu i ličnim prohtjevima,
– propuštanje prilika. 

6. Nedostatak ambicije: 
– „nisam ja za to“, „ne mogu to ja“, „to će neko drugi“…

7. Narušavanje zdravlja ili smanjenje fizičke kondicije zbog lošeg životnog stila. 

8. Nedovoljna upornost i istrajnost.

9. Negativan mentalni stav – „ne može se uspjeti u ovakvom okruženju“, „svi oko mene su loši i samo smetaju“. 

10. Nedovoljno kontrolisanje emocija: 
– „padanje u vatru“, plahovitost, neobuzdavanje jezika,
– odlučivanje u afektu. 

11. Težnja za dobitkom bez ulaganja adekvatnog truda – pokušaj da se sa minimalnim ulaganjima dobije maksimalan rezultat. 

12. Presporo ili prebrzo donošenje odluka.

13. Popuštanje strahovima. 

14. Loš izbor bračnog partnera. 

15. Prevelika ili nedovoljna opreznost. 

16. Loš izbor profesije. 

17. Loše upravljanje vremenom. 

18. Loše upravljanje novcem – trošenje nezarađenog, trošenje na stvari koje nisu neophodne. 

19. Nepoštovanje partnera u poslu – nelojalnost, neprilagodljivost, neprepoznavanje potreba saradnika …

20. Nedostatak vizije, mašte, kreativnosti. 

21. Egoizam i sujeta. 

22. Nepraštanje. 

23. Nespremnost da se daje više od očekivanog. 

Sveti Jovan i XXI vijek

Prošle sedmice je obilježen dan posvećen Jovanu Krstitelju, biblijskoj ličnosti koja je najpoznatija po tome što je krstila Isusa iz Nazareta na rijeci Jordan. No osim ovog događaja, Jovan Krstitelj je poznat po još nekim stavovima koji se mogu naučiti iz njegovog života i primjera, od kojih ću u ovom pisanju izdvojiti samo dva: njegov skromni život i razotkrivanje nemorala javnih ličnosti svog doba.

O načinu života ovog propovjednika u jev. po Mateju 3:4 zapisano je sledeće: „A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.“ Imajući na umu da su biblijski pisci pravili selektivne zapise događaja i detalja (pisali su ono što su željeli da naglase, a izostavljali opet druge stvari koje su se takođe desile ali nisu imale posebnu poruku za tadašnji i kasniji naraštaj), postavlja se pitanje zašto je jevanđelista Matej zapisao ove riječi? Budući da je Isaijino proročanstvo o preteči Mesije našlo svoje ispunjenje u ličnosti Jovana Krstitelja, tome je trebalo da odgovora cijela njegova pojava. Ona je bila veoma skromna, obična i jednostavna – baš kakav je bio i sam Mesija, koga je Jovan najavljivao. Šta više, ovo je bila uobičajena odjeća proroka Starog zavjeta sa kojima se Jovan, na ovaj način, poistovijetio. Njegova hrana je takođe bila jednostavna što ne znači da je na jelovniku bila ovo jedina opcija. O skakavcima postoji dvostruko mišljenje: 1) da je to vrsta letećih insekata koja je po jevrejskom propisu ishrane dozvoljena za jelo (3. Moj. 11:22) i 2) da je to vrsta ploda neke biljke na Bliskom istoku koja je odskakala od zemlje nakon što je padala sa te biljke te zbog toga nazvana skakavcima. Bilo kako bilo, jedno je sigurno pouka ovog teksta: oni koji žele da slijede život i učenje ovog propovjednika trebali bi da pokažu skromnost i jednostavnost u oblačenju i ishrani. Mislim da je ovo zaista potrebno današnjem naraštaju, kako mlađem tako i starijem.

Drugi važan detalj iz života Jovana Krstitelja tiče se njegovog javnog istupa protiv Iroda, tadašnjeg nosioca vlasti. Glavni razlog njihove nesuglasice bio je nemoralni način života ovog „političara,“ što je Jovan Krstitelj javno ukorio, iako ga je to stajalo njegovog života: „Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati“ (jev. po Mateju 14:3-4). Irod je preuzeo ženu svog brata i oženio se njome, što je po mjerilima moralnog zakona bilo ilegalno: osoba koja bi se razvela mogla je ponovo da stupi u brak jedino u slučaju smrti svog bračnog druga ili preljube. U ovom slučaju, Irod nije imao pravo na brak sa ženom svog brata, dok je on još uvijek bio živ. Irodijadi se nije svidjela ova primjedba proroka, te je iskoristila trenutak kada je njen muž Irod bio pod dejstvom alkohola. Naime, poslala je svoju ćerku Salomu, iz prvog braka koja je izvela zavodljiv ples pred Irodom i njegovim gostima, nakon kojeg joj je on obećao „i do polovine svog carstva“ (jev. po Marku 6:23). Saloma je po nagovoru majke tražila glavu Jovana Krstitelja na tanjiru. Iako se njegova savjest bunila, ali zbog svoje zakletve i gostiju, Irod je udovoljio ovom zahtjevu. Tako je Jovan Krstitelj završio svoj život.

Dvije posebne pouke, dakle, iz života Jovana Krstitelja se tiču etike: pitanja kontrole nad apetitom, vladanja sobom i to na području hrane i seksualnosti. Nisu li ovo zaista relevantna pitanja i za svakog čovjeka danas? Dok se jedni prejedaju i razbacaju hranom, drugi gladuju i umiru od neuhranjenosti. Uzdržavanje od loše hrane i alkoholnih pića se smatra slabošću, čak i među mnogima koji sebe nazivaju hrišćanima. A šta tek da se kaže o seksualnosti, koja je izgubila svaki oblik privatnog i ekskluzivnog. Sveto pismo seksualni odnos izričito stavlja u kontekst heteroseksualne monogamije: bračnog odnosa izmedju muškog i ženskog. Ovo se čini nepoznato mnogim crkvama koje tvrde da ovu knjigu uzimaju kao svoju vodilju. Jedina granica za bilo kakva seksualna ponašanja se vidi u obostranoj saglasnosti učesnika. Granica razdvajanja odraslih od seksualno nezrelih se sve više smanjuje i u nekim državama Evrope dvanaesta godina je usvojena kao pravna norma. Osim verbalnog prijanjanja uz ovog svetitelja, očigledno da nam je potrebno mnogo više: usvajanje njegovih etičkih i moralnih vrijednosti na svakom aspektu svog života. Njegov primjer poziva one koji se nazivaju sledbenicima osobe koju je on krstio da zauzmu stav koji nije popularan i često je suprotan zeitgeistu, duhu našeg vremena. Da bi se mogli oduprijeti lošem oko sebe, moramo početi sa onim u sebi. Ali, čini se da je mnogim hrišćanima lakše ukloniti zapis o liku Jovana krstitelja sa stranica svetih spisa i pustiti se niz struju, da ih vodi nosi. 

Pouke iz života Jovana Krstitelja

Prošle sedmice je obilježen dan posvećen Jovanu Krstitelju, biblijskoj ličnosti koja je najpoznatija po tome što je krstila Isusa iz Nazareta na rijeci Jordan. No osim ovog događaja, Jovan Krstitelj je poznat po još nekim poukama koje se mogu naučiti iz njegovog života i primjera, od kojih ću Pročitajte više „Pouke iz života Jovana Krstitelja“