Slavna a nepoznata

Slika djevojčice sa prodornim zelenim očma koja je objavljena, po prvi put, na naslovnoj strani časopisa National Geographic 1985. godine, naslovljena samo sa „Afghan girl“, posjedovala je neobičnu i neobjašnjivu snagu, koja je privlačila sve koji su je, makar jednom, vidjeli. Bila je izabrana za NAJBOLJU FOTOGRAFIJU u stodvadesetogodišnjoj istoriji ovog renomiranog časopisa, Amnesty International je iskoristito kao lice na svojim brošurama i posterima, bila je objavljena i štampana nebrojeno puta. Dostigla je kultni status. Ona nije ni umjetnica, ni političarka, ni revolucionar. Majka je troje djece i sve dok je Steve McCurry nije ponovo pronašao, nije bila svjesna činjenice da je jedno od najprepoznatiljivijih lica zapadnog svijeta. Sopstvena slava će joj ostati nepoznata koliko i nama njeno ime. Ovo je slika djevojke po imenu Sharbat Gula slikana 1984. godine, kada je imala 13. godina.

Steve McCurry, američki fotograf, posjetio je 1984. godine  izbjeglički kamp Nasir Bagh u Pakistanu, u vrijeme sovjetske invazije na Avganistan. „Samo sam se okrenuo, a ona je stajala i gledala me. Trajalo je nekoliko sekundi.“ Želio je dobru fotografiju, ne shvatajući da će taj trenutak obilježiti njihove živote. Nakon 17 godina potrage, misteriozna „avganistanska djevojčica“ napokon je pronađena. Živi sa svojim mužem i djecom negdje u ovoj ratom napaćenoj zemlji. Bez škole, a sa svim ožiljcima koje jedan oružani sukob nosi; roditelje nikada nije upoznala, ubijeni su dok je još bila beba, svoje djetinjstvo provela je u izbjegličkom kampu u Pakistanu, sve dok se 1992. godine nije vratila. Preživjela je i talibanski režim, a sve to sa svojih tridesetak godina, mada vam ni ona neće reći koliko ih tačno ima, ne zna ni sama. Njeno ime je Sharbat Gula.

Danas Sharbat Gula i dalje živi u Avganistanu, zamolila je da se tačno mjesto njenog boravišta nikada ne objavi. Steve McCurry i National Geographic drže datu riječ, pokušavajući da joj pomognu da svoju slavu pretvori u bolji život. Časopis je, u njenu čast, osnovao humanitarni fond koji pomaže ženama u Avganistanu.

Pred našim očima putem televizije, interneta i svih drugih vrsta medija neprestano se prikazuju lica (i naličja) mnogih osoba koje svi zajedno tretiramo kao slavne i poznate. Engleski jezik je izmislio i posebnu riječ za njih koja je bez imalo otpora, kao i njihova slava, ušla u većinu drugih jezika i društava. I baš kao što se samo proslavlja golgeter, a veoma rijetko (ili skoro nikad neki odbrambeni igrač ili golman) nakon pobjede određenog tima, tako i mnogi drugi ljudi koji su uveliko doprinijeli slavi pojedinaca nikada neće vidjeti svjetlo dana. Zato je slava i veličina bilo koje medijske osobe tako relativna: uvijek joj doprinose oni za koje se nikada i ne sazna.

Ovo je ujedno pokazatelj kako svako od nas može uveliko uticati na ljude i svijet oko sebe iako nije poznat i popularan. Nije potrebno biti Madona ni Maradona da bi u ovom svijetu ostavili trag. Svako od nas je jedinstven i poseban. Postoji kamera koja bilježi mnogo bolje, bez obzira gdje se nalazili. Baš kao što je to Balašević davno otpjevao: „Neko to od gore vidi sve…“

Islamska država i korijeni radikalnog islama – 7. dio

year-did-cold-war-begin_b7011c5ee9d9c360Osnovni element rata u Afganistanu bila je spremnost američke obavještajne službe i vojnog aparata da opreme ove islamske vojnike. Mudžahedini su naučili skrivanje i specijalne operacije. Naučili su vještine prikrivene i borbe prsa u prsa. Dobili su informacije od američkih obavještajaca i naučili kako da dobiju takve informacije. Naučili su prednosti i ograničenja vojne tehnologije. Mnogi od vojnika Osame bin Ladena su bili relativno bogati i visoko obrazovani. Oni su slušali i učili, i naučili su dobro, što će zapad kasnije otkriti, na svoju žalost.

Rat u Afganistanu je bio dug i surov. Iscrpio je snagu sovjetske armije kao i kredibilitet te je bio odlučujući faktor u raspadu Sovjetskog saveza 1989. godine. Ali je takođe stvorio i hiljade u ratu oprobanih i iskusnih islamskih vojnika, od kojih su mnogi obučeni od CIA-e i američkih specijalnih snaga. Raspad Sovjetskog saveza je imao ogroman uticaj na ove islamske vojnike. To je bilo prvi put nakon mnogo vijekova da je islamska sila porazila neislamsku. A ova poražena vojska je pripadala jednoj od najvećih svjetskih sila. U umovima islamskih fundamentalista, islamska armija je bila ta koja je podarila Americi pobjedu nad sovjetskom prijetnjom.

A da li je SAD bio zahvalan za ovu islamsku žrtvu? Baš suprotno, Amerika je vjerovala da je Afganistan bio samo mali faktor koji je uticao na pad SSSR-a (bez sumnje oba pogleda su bila djelimično istinita). Sa američke tačke gledišta, islamski svijet je dugovao zahvalnost SAD-u. Tako su se Amerikanci povukli iz Afganistana nakon pada SSSR-a, i scena je postavljena za sukob između islama koji vaskrsava i jedine preostale svjetske sile.

7892792232_8651b871afAmerika nikada nije ušla u afganistanski rat iz nekih altruističkih motiva i želje da brani islam od ateizma i komunizma. Ona je koristila islamski zanos Osame bin Ladena i drugih da bi držala Ruse okružene u sjevjernom dijelu evroazije. Kada su se Sovjeti povukli iz Afganistana, SAD je potpuno izgubio interes i takođe se povukao ostavljajući porušena i osiromašenu zemlju punu sukobljenih plemena i dobro obučenu, međunarodnu islamsku vojsku regrutovanu iz cijelog islamskog svijeta.

Šta će sad ova vojska da radi? Da ode kući? To nije bila opcija. Ovi obučeni vojnici su bili više od prijetnje vlastima u svojoj zemlji, kao što su bili i Sovjetima. Tako da ih nijedna od islamskih zemalja nije željela nazad. Oni su bili suštinski nasukani u Afganistanu, bez vanjske podrške i cilja. Ono što su Amerika i saveznici uradili u Afganistanu bilo je da su obučili vojsku raznovrsnih ljudi vezanih zajedno iskustvom rata protiv SSSR-a, osjećajem izdaje od strane svojih vlada kao i amerikanaca i svjesnosti da imaju moć da promijene svijet. Al Kaida je neželjena posledica američkih kratkoročnih političkih ciljeva.

Prethodni tekstovi na istu tematiku:
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 1. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 2. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 3. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 4. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 5. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 6. dio

Islamska država i korijeni radikalnog islama – 6. dio

Odakle potiče al Kaida, samoproglašeno vođstvo svjetskog islamskog terorizma? Šta je izvor njihovom bijesu prema zapadu, a posebno prema SAD-u? Da bi se ovo potpuno shvatilo potrebno je vratiti se nazad u istoriju i posmatrati vjerske, političke i ekonomske aspekte koji su dio cijele priče. Ona počinje u pješčanoj pustinji Hidžaz, na zapadnom dijelu arapskog poluostrva, u VII vijeku naše ere. Šta god mislili o Muhamedu, on je zasigurno jedna od najuticajnijih ličnosti u istoriji svijeta. Energija kojom je podijelio svoje vjersko iskustvo promijenila je arapska plemena od idolopokloničkih bandita u jednu od najvećih civilizacija koje je svijet poznavao do tada. Islamsko carstvo je bila velika sila srednjeg vijeka i odigrala je odlučujuću ulogu u svjetskim događajima do prosvjetiteljstva. 

Tada je nešto krenulo po zlu sa islamskim snom. Neki pad vide povezan sa islamskom reakcijom na krstaše, drugi u društvenom razvoju Španije iz XIII vijeka. Ali ono što je sigurno jeste da Muhamedova energija nije nastavljena nego je usmjerena na održavanje postojećeg stanja. Renesansa, prosvjetiteljstvo i povratak na grčko-rimske ideale stvorili su energiju u Evropi koja je krasila ranije islamsko carstvo. Baklja nauke i učenja je prešla na zapad i sila i bogatstvo svijeta je otišlo sa tim. Do XVIII vijeka islamski svijet bio je u ozbiljnom intelektualnom, političkom i ekonomskom slabljenju. Do sredine XIX vijeka bio je uveliko koloniziran od strane zapada i nikad se nije oporavio. 

Islam-1000x699-998x698Suočavajući se s ovim padom, Muhamed ibn Abd al-Vahab (1703-1792) je osnovao islamski pokret sličan evangelističkom “Nazad ka Bibliji” (Back to the Bible). Želio je da obnovi čisti pustinjski islam, bez kasnijih dodataka i inovacija. Učio je da svi resursi potrebni da se obnovi veličina islama leže u prošlosti. Ovo je osnovno ubjeđenje koje dijele današni muslimanski fundamentalisti. Kao i hrišćanski fundamentalisti oni pokušavaju da obnove vjeru prema ranijoj veličini pažljivim čitanjem učenja osnivača vjere. Ključ islamskog spasenja leži u obnavljanje njegove prošlosti. Muslimanski svijet je skrenuo od čistog islama i jedino povratak njegovim korijenima može ga sačuvati od dominacije i iskorištavanja od strane zapada. Ovaj “vehabizam” je usko povezan sa carskom porodicom Saudi koja je počela vladati arapskim poluostrvom početkom prvog svjetskog rata. Ovo je intelektualna atmosfera u kojoj su Osama bin Laden i njegovi borci podignuti. 

Druga tačka razvoja al Kaide se desila 1938. godine sa otkrićem svjetski najvećih lako dostupnih rezervi nafte. Sve do ovog trenutka, osnovni izvor prihoda saudijskog carstva dolazio je iz gostoprimstva hodočasnicima u Meku, najsvetiji grad islama. Ova izolovana zemlja, bez izvoznih proizvoda, postala je glavni faktor na političkoj sceni. Scenario je postavljen za ono što se desilo kasnih 1970ih godina. 

Konekst nastanka al Kaide je bio rat u Afganistanu koji je počeo 1970ih. Da bi razumjeli motivaciju uključenih u rat, moramo razumjeti nešto o političkoj geografiji. Najbliže što je neka sila bila blizu dominacije cijele evroazijske površine bio je Sovjetski savez (ako izuzmemo mongolsku imperiju još od 1200ih godina). Tako je primarni fokus američke politike 1970ih godina bio zadržavanje sovjetske sile okružene sistemom saveznika od sjeverne obale Norveške, preko Evrope i Bliskog istoka, sve do južne obale Azije do Beringovog moreuza. Sovjeti su tražili način da probiju ovo okruženje, a Amerika je činila sve što je mogla da ih zadrži u kutiji. 

maxresdefaultAli dva događaja su priprijetila ovoj situaciji, oba se desila 1979. godine. Prvi je bio pad iranskog šaha, ključnog američkog saveznika u ovoj projektu. Drugi je bila sovjetska invazija na Afganistan. Ako bi Sovjeti uspjeli da pobijede Afganistan i napadnu Iran, oni bi mogli probiti ovo okruženje i zaprijetiti bliskoistočnim naftnim poljima. Ovo bi potaklo ravnotežu svjetskih sila odlučno u njihovu korist. Tako je invazija Afganistana manje od godinu dana nakon pada iranskog šaha izgledala kao najvećka američka noćna mora. 

Dok su vođe američke vojne igre očekivale moguću sovjetsku invaziju na Iran, oni su zaključili da je najbolje da zadrže Sovjete u Afganistanu, pretvarajući to u drugi Vijetnam, ali ovoga puta sa čizmom u tuđoj nozi. Tako je predsednik Karter ovlastio agente CIA-e da se uključe tajnu operaciju u Afganistanu. Ali odakle novac za ovako nešto? Kongres nije bio za dodatne troškove CIA, posebno zbog nedavnih skandala. Tako se Karter okrenuo skoro obogaćenim Saudijcima, koji su takođe bili potencijalni gubitnici u ovoj borbi, kao i Amerika. Ako bi Saudijci finansirali ovaj gerilski rat i regrutovali islamske borce za otpor sovjetskoj sili u Afganistanu, CIA bi omogućila obuku, koordinaciju i logistiku. 

Ali ni Saudijci nisu bili spremni da finansiraju ovaj rat iz vladinih resursa. Zato su se okrenuli bogatim porodicama, tražeći od njih da pomognu obnovu islama. Ovdje je bila mogućnost da se vrati vijekovima oslabljena sila islama. Mnoge saudijske porodice su pomogle velikim sumama novca, a najvaća i najbogatija od svih poznatih porodica na zapadu je bila ona “bin Ladenova.” Tako je američki predsednik Karter predsedavao stvaranjem međunarodne vojske islamskih fundamentalista. To je bio jeftin rat, sa tuđim žrtvama i dobar način za amerikance da zadrže Ruse u ogromnoj teritoriji evroazije. I uspjeli su u toj misiji, ali sa tada nepoznatim posledicama. 

Prethodni tekstovi na istu tematiku:
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 1. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 2. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 3. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 4. dio
Islamska država i korijeni radikalnog islama – 5. dio

Neko to od gore vidi sve

Slika djevojčice sa prodornim zelenim očma koja je objavljena, po prvi put, na naslovnoj strani časopisa National Geographic 1985. godine, naslovljena samo sa “Afghan girl”, posjedovala je neobičnu i neobjašnjivu snagu, koja je privlačila sve koji su je, makar jednom, vidjeli. Bila je izabrana za NAJBOLJU FOTOGRAFIJU u stodvadesetogodišnjoj istoriji ovog renomiranog časopisa, Amnesty International je iskoristito kao lice na svojim brošurama i posterima, bila je objavljena i štampana nebrojeno puta. Dostigla je kultni status. Ona nije ni umjetnica, ni političarka, ni revolucionar. Continue reading “Neko to od gore vidi sve”