DUHOVNA MISAO

©️ Želimir Stanić

“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)

Poezija

Jedanput se živi

--- Jedanput se živi, I mora se mreti, Svaki trenut može Život nam oteti. (više…)

Slika vrijedi više od 1000 riječi

Dare to disagree

[ted id=1533] (više…)

Poezija

Utjeha u mraku

--- Pošlji, Gospode, Utjehe u mraku, U ovoj noći Što se život zove. Daruj mi duhu Svijetlu volju jaku, Da uvijek stupam Na podvige nove. (više…)

Besjede

Da li molitvu treba potpisati?

Ljudi lako oguglaju. Na sve. Sjećam se kako im je to na Balkanu lako polazilo za rukom u periodu od ’92-’95. Gledajući sve one silne Dnevnike i na njima sve one ružne izvještaje rijetko su poslušali savjet kada spiker kaže da “sledeće scene nisu za djecu.” Ti naši oguglali roditelji nisu gasili TV niti nas tjerali napolje nego nam dopuštali da zajedno s njima gledamo grozne scene iz Vukovara i iz Srebrenice. Zavisno od porodice i od Dnevnika. (više…)

Poezija

Blaženstva

--- Blaženi oni što vole zvezde umesto zlata,      mirno će ostaviti zemlju,      smešiće se kad idu      senkom tuđjih palata. (više…)

Život

Koliko je (ne)vjera u medicinu različita od (ne)vjere u Boga?

Povrijedio sam nogu. Glupavo mi je (čitaj "sramota") da opisujem kako se to desilo. Jer, da sam bio spretniji i pažljiviji moglo je i da se ne desi. Sad, šta je tu je. Ostaje mi da trpim bol i zavijanja, ležim dok mi zadnjica ne utrni i koristim štake za kratke i teške korake od toaleta do kreveta. Najteže od svega mi pada to što više nisam slobodan: moram da slušam i ne mogu da radim šta hoću. (više…)