DUHOVNA MISAO

©️ Želimir Stanić

“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)

Prenosim

Poticajni govor profesorice Dragićević

Dragi moji studenti, poštovane kolege, budući profesori, Na dan kada smo proslavljali vaše apsolventsko veče, odložen je maturski ispit malih maturanata jer su se testovi koje je trebalo da popunjavaju pojavili u javnosti. Ovaj događaj samo je jedna od brojnih manifestacija urušenosti našeg prosvetnog sistema, kao i društvenog sistema u svim oblastima. Dolazeći na vaše veče i gledajući vas onako doterane, nasmejane, mlade i pune pozitivne energije, razmišljala sam o tome hoćete li uspeti da zadržite taj optimizam i kada diplomirate i kada se suočite s niskim platama, nedovoljnim uvažavanjem profesorske profesije, prilično nezainteresovanim učenicima, roditeljima koji su uvek na strani svoje dece (čak i ako je to na njihovu štetu), različitim pritiscima i omalovažavanjem. (više…)

Andrić

Andrićeva molitva

Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj - pošto od Tvoje volje sve zavisi - da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna. Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor. Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja. I ma kudi išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo.

Prenosim

Dakle, ti bi volio biti Bog?

Negdje za vrijeme američkog građanskog rata, ruski car Aleksandar drugi (1855-1881) je oslobodio kmetove u svojoj zemlji. No, ne imajući nikakvog iskustva sa slobodom, stanje ovih ljudi se pogoršalo, na mnogo načina. Aleksandar je nagrađen za svoje slobodnjačke tendencije čestim pokušajima atentata, ne samo od plemića koji su se opirali reformama, nego i od samih kmetova, ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Oni su osjećali da im je bilo bolje kada su im drugi govorili šta da rade. Car Aleksandar je konačno ubijen bombom na ulici pred svojim naslednicima, sinom i unukom. Njihova ogorčenost se pokazala u decenijama koje su slijedile, vodeći ka komunističkoj revoluciji u kojoj su milioni poginuli. Ironija cijele situacije je to što je dan prije ubistva, car Aleksandar potpisao dokument koji je trebao kreirati skupštinu u dva nivoa i potaknuti zemlju prema ograničenoj demokratiji. Ovo nije bilo objavljeno tako da je njegov naslednik jednostavno, zbog ubistva, sve izignorisao. Aleksandar II je ubijen od ljudi kojima je pokušavao da pomogne. (više…)

Prenosim

Otuđenost življenja

Velika je sugestivna, skoro magična moć "sredine i okoline" u kojoj živimo. Opšti moderni duh bezvjerstva, nipodaštavanje religioznih vrijednosti, kojima se suprostavljaju naučni, ateistički i materijalistički zvanični stav države i cijelog našeg vijeka, utiče na slabog pojedinca i nameće mu isti takav "pogled na svijet." Ovaj uticaj je mnogo više podsvjestan nego svjestan. Ako čovjek dugo vremena provede živeći u atmosferi ravnodušnosti ili protivljenja vjeri, možda još od djetinjstva, i njegovi prohtjevi i želje kasnije u životu kretaće se u suprotnom smjeru od vjere. Tako lagano dolazi do otuđenja čovjeka od vjere, pa se takvom čovjeku, kad sretne vjerujućeg i s njime razgovara, sve čini u njemu strano, tuđe, daleko, smiješno ili odvratno. (više…)

Prenosim

Na ostrvu pisaćeg stola

Živeo sam u Subotici. Imao sam 12 godina i išao u drugi razred gimnazije (danas je to šesti razred osnovne škole). Još na početku školske godine, u septembru, umro nam je drug iz razreda. Bio je dobar i pametan dečak i svi smo ga mnogo voleli. Na prvom pismenom iz srpskohrvatskog trebalo je da opišemo sahranu preminulog druga. Ja sam već tada voleo i umeo "lepo" da pišem. Čitao sam knjige i ugledao se na prave pisce. Činilo mi se da je stil važniji od sadržaja i voleo sam da kitim svoje sastave "lepim" i "tužnim" rečima. Tako verovatno svi počinju. I danas. (više…)

Prenosim

Teslino tajno oružje

Konačno je prilika da budemo upoznati sa Teslinom velikom tajnom, tzv. Teslinim tajnim oružjem, za koji svi narodi Balkana, ili bar svi oni koji Teslu svojataju kao svoga, tragaju već preko 50 godina. Tačno 68. godina od dana smrti Nikole Tesle, objavljeni su ekzluzivni rezultati istraživačkih timova. Nakon mnogo godina traganja i proučavanja spisa Nikole Tesle, otkriveno je dugo traženo Teslino tajno oružje. Eksluzivno, vođa istraživačkog tima koji je želio da ostane anoniman, saopštio je sledeće: (više…)