DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Sveto pismo
Jevanđelje srijedom: Matej 2. poglavlje
Jevanđelje (ευαγγέλιον) znači radosna vijest. U suštini to je poruka o Bogu koji je toliko volio svijet da je bio spreman na neizrecivu žrtvu radi dobra čovjeka. Pod ovim naslovom (Jevanđelje srijedom) pišem svoja razmišljanja na čitanje tekstova iz Biblije, ne samo jevanđelja. Drugo poglavlje jevanđelja po Mateju nastavlja se na temu iz prvog: opisivanje događaja u vezi rođenja Isusa koga jevanđelista Matej predstavlja kao potomka starozavjetnih jevrejskih careva. Budući da su u službu cara (kao i proroka i sveštenika) bili uvođeni kroz čin pomazanja (polivanja uljem po glavi) te osobe su nazivane pomazanicima (na grčkom Χριστός). Prikazane su tri različite reakcije na Hrista koje predstavljaju tri grupe ljudi kroz sve vijekove: reakcija mudraca, Iroda i jevrejskih vođa. Mudraci - tradicionalno predstavljeni kao trojica stranaca koji dolaze iz daleke zemlje vođeni zvijezdom da se poklone Isusu i predaju mu svoje darove. Upravo zbog darova (zlato, tamjan i smirna, 2:11) smatra se da ih je bilo trojica iako to biblijski tekst nigdje ne spominje. Oni tragaju za Hristom, obraćajući se Irodu koji traži informaciju od jevrejskih vođa. Jedini, u ovom poglavlju, uspijevaju da Isusa pronađu. Kada su u tome uspjeli, obožavaju ga i darivaju: istinsko predanje Bogu obuhvata sve što posjedujemo. Oni su slika onih koji traže Hrista i prihvataju Ga kao svog autoriteta. Irod - svaki car bi se uplašio viješću da je rođeno dijete koje će jednom zauzeti prijesto, ali Irod je imao više razloga za strah nego drugi. On nije bio Jevrejin nego Idumejac (potomaj drevnih Edomljana). Zbog toga je raznim političkim potezima, uglavnom gradnjom gradova i građevina, pokušavao da odobrovlji jevrejske vođe koji su bili opsjednuti rasnom čistoćom. Njegova nestabilna pozicija ga je učinila okrutnim te je ubijao sve moguće pretendente na njegov prijesto: brata, ženu, djecu. Tvrdi se da je imperator Avgust izjavio: "Bolje biti Irodova svinja nego sin." Pretvarajući se da i sam želi da učini čast tek rođenom Hristu, traži od mudraca da ga obavijeste o lokaciji nakon što je pronađu. Budući da oni bivaju usmjereni u drugom pravcu, Irod postaje bijesan te izdaje zapovijest da se pobiju sva djeca "po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže" (2:16). Predstavnik je onih koji se bore protiv Hrista i progone njegove sledbenike. Jevrejske vođe - jevanđelje po Mateju spominje sveštenike, književnike, fariseje, sadukeje i starješine među kojima ne pravi posebnu razliku. Koristi ih kao sinonime. Njima se obraća car Irod jer oni posjeduju znanje starozavjetnih tekstova kada su u pitanju informacije o rođenju očekivanog Mesije. Iako znaju odgovor, svojim stavom ne pokazuju nikakvo posebno interesovanje. U drugom poglavlju su predstavljeni kao potpuno nezainteresovani: rođenje Hrista nije događaj koji pobuđuje njihovu pažnju. Kao takvi, gube se sa scene u preostalom dijelu teksta drugog poglavlja ovog jevanđelja. Utjelovljenje su onih koji u Isusu ne vide ništa posebno i koji imaju sasvim druge lične interese (nepošteno je napraviti jednakost između njih i svih sveštenika danas). No takvi ne ostaju zauvijek: u daljem čitanju jevanđelja vidimo da većina pojedinaca iz ovih grupa prelaze na stranu Hristovih protivnika. To kulminira u jev. po Mateju 16:21 gdje Isus proriče da će ga oni ubiti. Jasna poruka ovog teksta je da se prema Hristu ne može ostati neutralan. Svako od nas bira svoj stav i biramo između pozicije cara Iroda i neimenovanih mudraca. Pri samom kraju jevanđelja na to nas još jednom podsjeća Pilatovo pitanje: "Šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom?" (27:22). Imamo slobodu izbora, ali mudro birajmo.
Citati
Kolektivno ludilo je naša kultura
Kad osoba poludi ili prosto oboli, te se ponaša na šizoidan način, mi kažemo da je izgubila vezu sa mozgom. Kad se velika grupa ljudi ponaša na isti način prema nama, mi kažemo da oni čine posebnu kulturu. A njihovo ludilo zovemo njihovom kulturom. Đuro Šušnjić (profesor, sociolog i autor)
Vrijeme
Kako pokvariti svoje dijete?
1. Već od prvog dana daj svojoj djeci sve što zažele. Na taj način će se u njima učvrstiti uvjerenje da je svijet dužan da ispunjava sve njihove zahtjeve, a da oni nikome ništa ne duguju. 2. Kad dijete negdje na ulici pokupi neku prljavu riječ ili psovku, smij se od srca. To će ga navesti na pomisao da ga izgovaranje takvih riječi čini zanimljivim i dražesnim. Izaći će na ulicu da svoj riječnik obogati cijelim nizom riječi od kojih će vam se dizati kosa na glavni. Ili možda neće ako su one dio i vašeg riječnika. 3. Nikada mu ne pružaj nikakvo duhovno i vjersko vaspitanje sve dok ne napuni 21 godinu, a tada mu dozvoli da samo odluči šta je najbolje za njega. Po istoj logici ne bi trebalo da ga primoravaš da govori maternjim jezikom, jer bi ono samo kad postane punoljetno možda izabralo da govori bengali ili svahili jezik. 4. Hvali ga u njegovoj prisutnosti svim susjedima i poznanicima! Pokaži svima koliko je tvoje dijete bistrije i snalažljivije od sve ostale djece, pa će i ono samo u to povjerovati. 5. Izbjegavaj da mu se obraćaš rečenicom: "Tu si pogriješio!" To bi moglo u njemu razviti "kompleks krivice". To će ga pripremiti da kasnije, kad ga budu kaznili zbog "posuđivanja" tuđih kola, stekne uvjerenje da je društvo protiv njega i da ga progone. 6. Skupljaj za njim sve njegove stvari: njegove cipele, knjige, odjeću. Radi sve umjesto njega, tako da kad odraste već ima bogato iskustvo u neodgovornom ponašanju i prebacivanju svojih tereta i odgovornosti na druge. 7. Dozvoli mu da čita i gleda sve što hoće. Ne zabrinjavaj se ni zbog čega čime "puni" svoju glavu. Važno je da mu pružiš zdrave voćne sokove kad je žedno, a uopšte nije važno kakve prljave tečnosti pije iz otrovnih izvora ideja i riječi. 8. Svađaj se često u prisutnosti svoje djece sa svojim bračnim drugom, sa susjedima i prolaznicima. To će i u njemu razviti smisao za "usijanu" razmjenu riječi i za rušenje svog sopstvenog doma, ako ga bude imalo. 9. Uvijek mu daj onoliko novca za trošenje koliko traži. Nemoj da ti se dijete "sramoti" pred drugovima! Nikada ga nemoj učiti da samo zarađuje, jer ćeš time sebi i njemu ugroziti "ugled". 19. Zadovolji svaki prohtjev svog djeteta za hranom i pićem, zadovolji svaki prohtjev svih njegovih pet čula, i ono će steći uvjerenje da je njegov prohtjev vrhovni zakon svemira, kojem se svi moraju pokoravati. 11. Uvijek stani na njegovu stranu, bez obzira s kime se tvoje dijete sukobilo. Nije važno da li je tvoje dijete u sukobu sa zakonom, školom ili susjedom, ti moraš biti na njegovoj strani. Svi oni, vjerovatno, imaju predrasude prema tvom djetetu. 12. Kad tvoje dijete konačno upadne u stvarne teškoće, onda digni ruke od njega i kaži: "S njime se nikada ništa nije ni moglo postići!" Izvor: jedan stari časopis iz 1979. godine
Film
50 razloga zašto bi žene trebale da bojkotuju “50 nijansi sive”
Kada je ovaj roman prvi put objavljen kao ebook (kakvih imate hiljade besplatnih na svim internet knjižarama), kritika ju je opisala kao "slabo napisano štivo," "depresivno" i kao "lošu šalu." Ali, ne lezi vraže (bukvalno). Bilo je potrebno samo "malo" dobre reklame i odjednom se knjiga prodaje u 100 miliona kopija i prevodi na 52 jezika (na naš jezik ju prevodi Laguna). I onda, naravno, slijedi film koji će pred dan zaljubljenih biti pušten u prodaju, tj. pojaviti u kinima. Sadržaj knjige / filma počinje interviewom koji 21-godišnja studentkinja Ana (Dakona Johnson) pravi sa tajanstvenim mladim milijarderom koji se zove Christian Grey (James Dornan). U njemu preovlađuju opisi njihove ljubavne veze sa eksplicitnim prikazima seksualnosti. Ali tu nije kraj: film kulminira njegovim zahtjevom da potpiše dokument kojim pristaje da bude njegov seksualni partner udovoljavajući svim njegovim perverznim željama i kojim obećava da nikome ništa neće otkriti. U suštini, film je promocija sadomazohizma u seksualnosti - onog što se naziva BDSM (bondage / discipline / submission / masochism). Happy end ovog filma je što ona u svemu tome uživa. Podmitivši nekoga iz Motion Picture Association of America (udruženja koje stavljaju oznake na filmove i time ih preporučuju / sprečavaju u gledanju određenom uzrastu) ovaj film umjesto N-17 (zabranjeno mlađima od 17 godina) dobija R oznaku prema kojoj film može gledati bilo ko uz pratnju starije osobe. Idealno za biznismene željne perverzije da nastave zavoditi tinejdžerke! Poklon za Valentinovo, npr. Poruka ovog filma za sve klinke ovog svijeta, a posebno onog njegovog dijela gdje izopačeni pogledi još uvijek nisu uhvatili dovoljno korijena: skroz je "cool" biti seksualna robinja, nekome ko te zlostavlja, posebno ako je on zgodan, bogat i ima svoj helikopter. Djevočice i djevojke, prije nego "progutate" ovu priču, porazgovarajte malo sa nekom od zlostavljanih žena i uvjerite se kako takve situacije poznaju sve, samo happy end ne. Kao što J. Lee Grady piše, to je potpuno izopačenje ljubavi. Christian kupuje Ani dijamantnu narukvicu da joj pokrije ožiljke na rukama. Ali definitivno najbizarnija scena u filmu je trenutak kada mu se Ana vraća, nakon što ga je napustila rekavši: "Fizički bol koji mi nanosiš nije loš koliko bol da te izgubim." Svaki psiholog će vam reći da je mentalitet žrtve zlostavljanja kojoj je ispran mozak takav da vjeruje da je pažnja koju dobija od zlostavljača bolja nego biti bez pažnje. Možda nema 50 razloga za bojkotovanje ovog filma, ali 5 sigurno ima. Da ih ima i manje, žene, majke, žrtve zlostavljanja iz sigurnih kuća, posebno glasne feministkinje, bi trebale da dignu glas protiv. Jer porno industrija i perverzni bogataši zasigurno neće. P.S. Charlie Hunnam je bio prvi izbor glumca za Christiana u ovom filmu, ali jem i pored lične velike želje da glumi u ovom filmu, odustao. Imao je, prema njegovim riječima, "nešto kao, iskreno, poput nervnog sloma," zbog scena koje je trebalo da odglumi. Pametnoj i ovoliko dosta.
Citati
Možemo li saznati istinu?
Relativizam se predstavlja poniznim kada kaže: "M nismo dovoljno pametni da spoznamo šta je istina - ili postoji li uopšte univerzalna istina. To zvuči ponizno. Ali pogledajte pažljivije o čemu se radi. Recimo da sluga kaže: Ja nisam dovoljno pametan da znam ko je ovdje moj gospodar - i da li uopšte imam gospodara. Rezultat je da ja nemam gospodara i da mogu biti svoj vlastiti gospodar. To je ono što se u stvarnosti dešava relativistima: Tvrdeći da su previše skromni da spoznaju istinu, oni uzdižu sami sebe na nivo vrhovnog autoriteta u odlučivanju šta mogu da misle i rade. To nije poniznost. To je suština ponosa. John Stephen Piper (teolog, pastor i autor)