DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Život
Naša dragocjena paganska prošlost
Bez obzira da li ljudski život posmatramo sa evolucionističke tačke gledišta ili ste bliži mom uvjerenju da je istorija ljudskog početka i roda opisana u knjizi koju nazivamo Sveto pismo, svaki narod je u određenom periodu svoje istorije bio paganski. Ovaj prisvojni pridjev koristim u kontekstu označavanja svih onih i svega onoga vezanih/nog za politeističke religije prepune magijsko-simboličkih rituala bez jasno određenog učenja, vjerovanja ili dogme. Dominacijom monoteističkih religija (judaizam, hrišćanstvo, islam) veliki dio svijeta počinje da posmatra svijet iz druge perspektive, iako se mnogi teško i nevoljno odriču svoje paganske zaostavštine, čime često nastaju veliki otkloni od prvobitne, početne ideje ili se pravi vjerska sinergija suprotnih pogleda. Jedna od takvih pojava su i đolomari. Vjerujem da je mali broj vas ikada do sada čuo za ovu riječ, osim ako se početkom godine niste slučajno zatekli u nekoliko rijetkih makedonskih sela koji su zadržali ovaj događaj. U pitanju je poseban način dočekivanja 14. januara, u pravoslavnom kalendaru označenom kao dan posvećen Vasiliju velikom, zbog čega se ovaj festival naziva i Vasilica. Ako biste proveli sat-dva na sredini sela gdje se sve ovo događa vidjeli biste sledeće: [youtube https://www.youtube.com/watch?v=M9gC0t-EPCs&w=560&h=315] Dvadesetak prerušenih osoba ogaravljenih lica obučenih u čudne i strašne kostime okićene velikim zvonima i praporcima koji igraju uz zvuke i buku koju prave skakanjem. Većina je jednako obučena, u crno, iako se izdvajaju još tri ženske (iako učestvuju samo muškarci) osobe: dvije mlađe obučene u bijelo (nevjeste) i jedna kao stara osoba. U pitanju su slike stare i nove godine. Sama razlika u boji odjeće ukazuje na sukob koji se odvija među njima. Za vrijeme trajanje ovog događaja u blizini stalno gori vatra zapaljena protekle večeri, kada se "ispraćala" stara godina uz rakiju i vino. Igrom i skakanjem u kolu se tjeraju loše stvari i zli duhovi, dok se usred kola simulira polni akt prvo sa babom, a onda i sa nevjestama. Kao i u svim drugim paganskim mitovima, ovo nosi ideju plodnosti. Naknadno se u krug ubacuju i posmatrači, koje udaraju štapovima a izlaz dobijaju jedino uz plaćanje. Pred sam kraj se dovodi magare sa djetetom i posjećuje svaka kuća radi sakupljanja hrane i poklona, poput koledara. Djeca imaju važnu ulogu jer su oni ti koji će održati ovu tradiciju i nastaviti je dalje upražnjavati. Iako postoji vođa, cijeli ritual je prilično haotičan i nepredvidiv. Fokus na čovjeku i njegovom obavljanju obreda jeste osnovna razlika između svetopisamske poruke i (skoro svih) paganskih ideja i mitova. Ukoliko čovjek zaboravi ili zapostavi određeni ritual u kome su svi njegovi preci revno učestvovali, njegova sreća i budućnost biva dovedena u pitanje. Sa druge strane, jevanđelje stavlja glavni akcenat na djelo koje je Hristos, utjelovljeni Bog, obavio u korist čovjeka: život, smrt i vaskrsenje. Čovjekova odgovornost je u primanju a ne iniciranju spasonosnog čina. Time je ovo Hristovo djelo skroz suprotno svemu što je do tada čovjek pokušavao da uradi za bolju budućnost (plodnu novu kalendarsku godinu) i vječnost (spasenje). Tek kada čovjek shvati ovu činjenicu biva potaknut na pozitivno djelovanje u korist svoje okoline, nikad ne zaboravljajući da ništa od toga ne doprinosi njegovom spasenju. Dakle, djelujemo pozitivno "zato što smo spaseni" a ne "da bi bili spaseni." Činjenica da djela ne pomažu spasenju čovjeka, a da je čovjek pozvan na određeni oblik življenja i ponašanja, ostavlja prostor da primamljivi aspekt paganstva vaskrsne i u samom hrišćanstvu. Tada život bude tumačen u kontekstu takvih obreda i rituala koji onda zamijene stvarnost dara spasenja i mi počinjemo da ga otplaćujemo našim sitnim djelima dobrote ili obredima.
Život
Poruke iz Svete zemlje: Bet Guvrin – Mareša
Prošla su već tri mjeseca od mog putovanja u Izrael, što sam spomenuo jednom i o čemu sam bio počeo da pišem i stao. Krajnje je vrijeme da se prihvatim toga, ponajviše zbog želje da sačuvam svoje uspomene. Postoje ugodni i lijepi događaji koji nam se dese, ali koji bez nečeg vidljivog i opipljivog teže da se izgube, nestanu i blijede iz sjećanja, dovodeći nas u čuđenje i u sumnju jesmo li to uopšte mi ikada i doživjeli. Prvo planirano odredište bio je Hevron (u svojim tekstovima ću koristiti transliteraciju imena iz prevoda Svetog pisma Daničić/Karadžić). No, budući da je tih dana bilo problema (čitaj sukoba) na tom području, došlo je do promjene plana te smo kratko posjetili dolinu Ili, a nakon toga nacionalni park Bet Guvrin - Mareša. Da li zbog nagle promjene temperature, izgubljenog kofera ili nečeg trećeg, ne sjećam se da sam napravio par slika u dolini Ili, mjestu sukoba Davida i Golijata. Nešto više je imao da ponudi nacionalni park Bet Guvrin - Mareša. Nezaobilazan dekor Svete zemlje Judejski car Rovoam je izgradio ovaj grad u cilju odbrane regije, posebno od egipatskog faraona Sisaka. Grad se spominje u Svetom pismu, u 2. knjizi Dnevnika 11:5-8 kao Marisa. Nešto kasnije Sisakov sin će napasti Judu ali i doživjeti poraz od kralja Ase u blizini Mareše. Kao i mnoga druga istorijska mjesta, Mareša je imala svoje uspone i padove do konačnog uništenja 40. godine prije Hrista. Zajedno sa Marešom, Bet Guvrin čini nacionalni park upisan 2014. godine na UNESCO listu svjetske baštine. Šta ovdje ima da se vidi, pitaće neko? Nekoliko stvari koje daju bogate uvide u život ljudi ovih prostora iz drevnih vremena: dobro očuvana kuća iz II vijeka prije Hrista, presa za cijeđenje ulja, golubarnik, pećine u obliku zvona... Krenimo redom. Kuća koju imate priliku vidjeti u galeriji slika pokazuje kako je nekada izgledao život - mada je najvjerovatnije pripadala ne tako siromašnoj porodici. Korištena je za stanovanje i trgovinu u helenističkom periodu. Prizemlje, sa sobama raspoređenim oko centralnog dijela, je veće od 150 m2. Stepenice su vodile na sledeći sprat, a ispod se nalazilia cisterna sa vodom koja se u nju slivala preko krova, kanala i glinenih cijevi. Nedaleko odavde je jedna od 22 iskopane prese za masline. I danas se na ovim prostorima nalaze brojna drveta maslina. Golubarnici su podzemni tuneli za uzgajanje golubova. Zidovi ove podzemne prostorije su tako dobro urađeni i sadrže preko 2000 pažljivo isječenih udubljena - niša. Ovo je bio uobičajen i unosan posao u helenističkom periodu. Meso i jaja su korištene u ishrani, a izmet kao đubrivo. Takođe su bili važne i u žrtvenom sistemu. U samoj Mareši je pronađeno nekih 85 golubarnika, sa preko deset hiljada niša. Postoje mnoge pećine (poljska pećina, pećina kupatilo, lavirint pećina, sidonske pećine) u ovom nacionalnom parku, ali ove u obliku zvona, na području nekadašnjeg Bet Guvrina, čine se vizuelno najprivlačnijim. Isječene su najvjerovatnije u vizantijskom i ranomuslimanskom periodu. Korištene su kao kamenolom: omogućavale su materijal za građenje u ovom području i šire. Arapski putnik iz X vijeka Al Mukadaši je zapisao za ovaj kraj: "To je zemlja bogatstva i izobilja, sa mnogo kamenoloma mermera..." U parku se još mogu vidjeti crkva sv. Ane (izgrađena u vizantijskom periodu u čast majke Marije, Isusove majke), rimski amfiteatar, tvrđava krstaša te kupatilo iz rimske ere. Dalje putovanje će tek pokazati svu korisnost informacija stečenih na ovom mjestu.
Knjige
Najbolji od svih mogućih svijetova?
Volim pregledati tuđe police sa knjigama. To je prvo što sam uradio kad sam nedavno sa suprugom posjetio njenu sestru koja iznajmljuje mali ali uredan stančić u centru gradića u kome živi i radi. Pored mnoštva "pobožne" literature ostale iza starice kojoj je nekada pripadao stan, pronađoh i zaniljivu knjigu za koju odavno znam ali nisam imao priliku da je pročitam. U pitanju je Volterov "Kandid", satira koju je ovaj nosilac "prosvjetiteljstva" (pitanje je koliko su nas prosvijetlili), objavio 1759. godine uvjeravajući druge kako to nije njegov roman. Četiri godine ranije desio se zemljotres u Lisabonu poznat kao veliki lisabonski zemljotres. Osim što je vodio rađanju moderne seizmologije te onom što se naziva "earthquake engineering", zemljotres je potaknuo mnoga pitanja o teodiceji ili pitanju zašto dobri i svemoćni Bog dopušta zlo. Roman je zasnovan na Lajbnicovoj tvrdnji kako je ovo "die beste aller möglichen Welten" - "najbolji od svih mogućih svijetova". Ovom tvrdnjom je on pokušao da objasni istovremeno postojanje zla i svemoćnog Boga punog ljubavi. Rugajući se ovom odgovoru, Volter u svom romanu prikazuje izmišljene i do krajnosti fantastično teške sudbine Kandida, vjernog mu sluge Kakamba, baronice Kunigunde, njenog brata barona, filozofa Panglosa, pesimiste Martina, služavke Pakete, kaluđera Žiroflea i mnogih drugih. Teško je odrediti ko je od njih imao teže životno iskustvo i ko je nesrećniji. Ovim se kritikuje svemoćnost i ljubav Božija a samim tim i njegovi tadašnji odgovori na problem zla: kosmološki optimizam koji je potpuno udaljen od surove stvarnosti. Volterov pogled na svijet, izražen u ovom romanu, čini se i danas veoma adekvatnim. Zaraza sifilisom filozofa Panglasa ima svoj put koji obuhvata svu visoku društvenu klasu onog vremena. Moderna kritika svakog mogućeg autoriteta koji je izgubio sav integritet je vrlo prihvaćena i raširena, iako ne možemo reći da je neopravdana. Danas kada nam je tako lako i tako brzo dostupna svaka mrlja bilo kog autoriteta, da li je moguće održati ikakav stav poštovanja prema istima? Neko će pitati, da li je potrebno? Dalje, optimizam (što je drugo ime ovog romana) bilo kog oblika je prilično udaljen od našeg savremenog razmišljanja, osim ako nije potaknut nekim vještačkim sredstvom. I sami hrišćani, nekada nosioci vjere i nade, sve više svoj pogled spuštaju ka zemlji u pokušaju da od ovog svijeta naprave malo bolje mjesto za život, zapostavljajući ideju nekog novog, boljeg, drugačijeg, vječnog svijeta. Bez imalo kritike za sve ove pokušaje, oni i dalje ostaju samo pokušaji i Volterova kritika, čini se, ispravnom: ovo nikako nije najbolji od svih mogućih svijetova. U suštini, upravo nedostaci i problemi, sva zla i nevolje, sve muke i patnje ovoga svijeta u meni bude želju i težnju ka nekom boljem svijetu, koji očigledno, ne može da se ostvari ljudskim naporima. Najbolji od svih mogućih svijetova može da se ostvari tek kad se Tvorac ovog svijeta uključi u ostvarenje svog drevnog obećanja: "Evo sve novo tvorim" (Otkrivenje Jovanovo 21:5). Do tada, ostaju nam naši pokušaji da činimo dobro i da očekujemo ono što je Elvis opjevao kao "peace in the valley". Vjerujem da će svi umorni i opterećeni koji ipak moraju nastaviti dalje moći poistovijetiti svoja iskustva i osjećanja s ovom, meni lijepom i utješnom, pjesmom. [youtube https://www.youtube.com/watch?v=SXkCUgCSDwY&w=420&h=315] Oh well, I'm tired and so weary But I must go alone Till the lord comes and calls, calls me away, oh yes Well the morning's so bright And the lamp is alight And the night, night is as black as the sea, oh yes There will be peace in the valley for me, some day There will be peace in the valley for me, oh Lord I pray There'll be no sadness, no sorrow No trouble, trouble I see There will be peace in the valley for me, for me Well the bear will be gentle And the wolves will be tame And the lion shall lay down by the lamb, oh yes And the beasts from the wild Shall be lit by a child And I'll be changed, changed from this creature that I am, oh yes There will be peace in the valley for me, some day There will be peace in the valley for me, oh Lord I pray There'll be no sadness, no sorrow No trouble, trouble I see There will be peace in the valley for me, for me
Život
Najbolji novogodišnji poklon
Da, znam: malo kasnim sa temom. Nova godina je već iza nas. No zavisi, postoji još novih godina u ovom i sledećem mjesecu koje će ljudi proslaviti. Ali vjerovatno ima i onih- poput mene - koji još nisu podijelili novogodišnje poklone svojim najmilijima. Tako da pišem o najboljem novogodišnjem poklonu kojeg možete da podarite svojoj djeci. Nekoliko sedmica prije Nove godine počeli su na moju email adresu pristižu sve mogućnosti za potencijalne darove. Jedna od njih je bila od poznate američke korporacije koja se bavi proizvodnjom i prodajom komjutera, telefona i tableta. I oni su me uvjeravali kako "još uvijek nije kasno da se pokloni nešto posebno." A to posebno je, naravno, jedan od njihovih skupih uređaja. I mi tome uveliko vjerujemo: poseban poklon mora biti opipljiv i skup. Tome učimo i našu djecu: oni imaju takva očekivanja. No postoji jedan mnogo bolji poklon, i mnogo potrebniji, neprocjenjivo vrijedan i skup, koji roditelji mogu dati svojoj djeci. Vrijednost i važnost tog poklona sam tek prepoznao nakon odlaska u jednu ustanovu u gradu u vrijeme darivanja. To je dom za djecu bez roditelja. Praznici su vrijeme kada se mnogi ove djece sjete i tada ova djeca imaju mnoštvo poklona i darova. Prije par godina bio sam saradnik jednog projekta koji je nosio naziv "Stariji brat, starija sestra." Ideja je da svako dijete iz ovog doma ima jednu stariju osobu - najidealnije studenta srodnih studija - koji će provoditi vrijeme sa tim djetetom i "izigravati" starijeg brata ili sestru. Dok sam bio dio tog projekta, dobio sam sledeću informaciju od osoblja doma: "Svako od ove djece ima na raspologanju 5-6 osoba koje pokušavaju da odgovore na sve njegove potrebe. Inače, u normalnim okolnostima, za sve to su dovoljne samo dvije osobe: majka i otac." Majka i otac! Kako te dvije riječi silno zvuče. Na žalost, u našem vremenu one više nemaju istu vrijednost i važnost, kao nekada. Savremeni čovjek smatra da savremeno dijete može živjeti i bez toga; smatra kako je djetetu dovoljan samo otac, ili samo majka, ili dvije majke, ili dva oca - iako domovi za djecu bez roditelja potvrđuju sasvim suprotno. Ono što vašem djetetu najviše treba u novoj kalendarskoj godini, dok biva starije, svjesnije, pa čak i samostalnije, su otac i majka. To je najveći poklon koji možete da im pružite. Volim sledeću pričicu i sa njom završavam ovaj kratak tekst. Djeca su se na nekom rođendanu hvalila svojim majkama. Sve je počelo kada je jedan dječak rekao: "Moja mama pravi najbolje pite na svijetu." Jedan drugi upao mu je u riječ: "Moja majka svira na klaviru bolje od svakog drugog!" Jedna djevojčica, pokazujući na svoju haljinu, kazala je: "Moja mama šije ljepše haljine od onih koje se mogu naći u radnjama." Očigledno da je svako dijete imalo majku koja se odlikovala izuzetnim sposobnostima. Ali, jedan dječak kao da nije imao ništa da kaže. Ćutao je sve dok ga neko nije upitao: "Da li tvoja majka zna nešto da radi?" Ustima koja su bila puna kolača, promrmljao je: "Možda ne zna." Ali tada su njegove oči zasijale i on je sa oduševljenjem dodao: "Ali sa njom je neobično lako živjeti!" U svijetu koji ne znamo šta da donosi, a koji toliko toga nudi i obećava, naročito onima koji su najmanji i najranjiviji, potreban je dom, potreban je otac i potrebna je majka. Potrebna je sredina u kojoj mogu odrastati na pravilan način. Tome neće pomoći skupe igračke, rođendaonice i igraonice, dadilje i plaćene radnice vrtića. To mogu da daju samo roditelji. I sam sam otac dva djeteta i znam koliko je to izazovno, ali čvrsto vjerujem da će donijeti bolji rezultat od najskupljeg Apple, Samsung ili bilo kog drugog gadžeta ili poklona.
Citati
Što si došao da nam smetaš?
Zar nismo voljeli čovečanstvo kad smo tako smireno priznali njegovu nemoć, kad smo sa ljubavlju olakšali njegov teret, i kad smo dozvolili njegovoj nemoćnoj prirodi čak i da griješi, samo s našim odobrenjem? I što si sad došao da nam smetaš? I što ćuteći i tako prodorno gledaš u mene krotkim očima svojim? Razljuti se, ja neću tvoje ljubavi zato što ni ja tebe ne volim! I šta imam da krijem od tebe? Zar ne znam s kim govorim? Ono što imam da ti kažem sve ti je već poznato, to čitam u tvojim očima. I zar ću ja sakriti od tebe tajnu našu? Možda ti baš hoćeš da je čuješ iz mojih usta? Onda čuj: mi nismo s tobom, nego s njim, to je naša tajna! Mi već odavno nismo s tobom, nego s njim, već osam vijekova. Ravno prije osam vijekova uzeli smo mi od njega ono što si ti s negodovanjem odbacio, onaj poslednji dar koji ti je on nudio pokazavši ti sva carstva zemaljska: mi smo uzeli od njega Rim i mač cezarov, i proglasili same sebe za careve zemaljske, za careve jedine, premda nam dosad još nije pošlo za rukom da dovedemo svoje djelo do potpunog završetka. Dostojevski, Veliki inkvizitor