DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Besjede
Odmor
Mnogi od nas žive u veoma napetom i ubrzanom okruženju ispunjenom sa toliko mnogo obaveza a sa toliko malo vremena. Majka Tereza je izgovorila ove riječi: „Mislim da je današnji svijet okrenut naopako i da postoji toliko patnje jer ima veoma malo ljubavi u našem domu, u našim porodicama. Mi nemamo vremena za svoju djecu, mi nemamo vremena jedni za druge. Nema vremena da uživamo jedni u drugima.“ U većini slučajeva, zarađivanje, postizanje uspjeha, dominira svakim aspektom života do tačke kada se brak, porodica, pa čak i zdravlje žrtvuje. Neki će reći da je ovo stav lijenjivaca, onih koji ne vole ili izbjegavaju težak i naporan rad. I to je možda tačno. Ali sve više se primjećuje da upravo ono što je trebalo biti blagoslov postaje prokletstvo: ko nije čuo za oca koji radi svo vrijeme, tvrdeći da on to čini „za svoju porodicu,“ dok na kraju upravo je ta porodica ona koja pati zbog očevog stalnog odsustva. Svako od nas ima potrebu za dnevnim odmorom. Česti nedostaci sna, vremenom, dovode do negativnih posledica na fizičkom i emotivnom polju. Bez obzira koliko mladi, koliko zdravi ili koliko jaki se osjećali, naša tijela trebaju odmor, i prije ili kasnije neumjereni životni stil će donijeti svoju neugodnu žetvu. Ali odmor znači više od prestanka sa fizičkim aktivnostima. Naravno da i ovo ima svoje mjesto. Ali, odmor nikada ne treba da bude definisan samo onim što mi ne radimo. Odmor, za razliku od neaktivnosti, ima svoj cilj, smisao, oblik i smjer. To nije isto što i besposlica. Odmor ne neophodna nadopuna radu. Jedno bez drugoga gubi svoj smisao. Sa biblijske tačke gledišta, odmor i rad imaju svoje porijeklo u samom početku ove planete, tačnije prilikom njenog stvaranja. Bog je uredio dan i noć baš kao što tekst iz 1. knjige Mojsijeve stalno ponavlja „i bi veče i bi jutro...“ Nauka je potvrdila da određeni lučenje određenih hormona prati upravo ovaj poredak dana i noći te da jedan od njih, melantonin, ima svoje precizni raspored: od 22 sata do 1 poslije ponoći. A upravo je on zadužen za obnavljanje i osvježavanje našeg tijela i izgleda. Dalje, na ovaj dnevni odmor, Biblija nadovezuje sedmični odmor. Sa ovim načinom funkcionisanja slažu se i religiozni i nereligiozni. Odavno je uspostavljen kraj sedmice kao vrijeme nerada i odmora. Sa razvojem rada i povećanjem krize, povećavao se broj nezaposlenih, a često smanjivao broj slobodnih neradnih dana. Sa druge strane, religiozni ljudi svih boja se slažu da jedan dan u sedmici bi trebao biti odvojen po strani i posvetiti ga Bogu, porodici, sebi ... Ono sa čim se oni još uvijek nisu složili jeste koji bi taj dan trebao biti. Iako je opšte prihvaćena nedjelja, prepoznaje se petak kao dan posebne molitve ili bogosluženja, tzv. džuma (što u prevodu sa arapskog znači petak). Među Jevrejima i nekim manje brojnim protestantskim skupinama postoji obilježavanje subote, kao sedmog dana odmora. Najveći broj njih kaže: Izaberi sebi jedan dan, nije važno koji, neka bude jedan od sedam i neka bude onaj koji tebi odgovora. Važna je suština, odmor. Za one koji žele da slijede biblijske upute u ovom smjeru biće dovoljno podsjetiti se dva stiha. Jedan se nalazi u Starom, a drugi u Novom zavjetu. Prvi govori o tome da je Bog odmorio u sedmi dan, subotu, nakon šest dana stvaranja (1. Moj. 2:1-3). Drugi bilježi kakvu praksu je Isus imao i koji dan za njega je bio sedmi dan (Lk. 4:16). Iako određene crkve uče o teologiji trasfera, prenosa svetosti sa sedmog dana subote na nedjelju, sama Biblija ne poznaje takvu promjenu.
Besjede
Vjera i izliječenje
Poznata poslovica kaže: „Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.“ Jedno od težih iskustava kroz koja čovjek može da prođe je bolest. U takvoj situaciji, često ne biramo način i sredstva koja će nas dovesti do ozdravljenja. U kontekstu religioznih ljudi, a posebno harizmatičnog pokreta, javlja se i pitanje molitve za ozdravljenje ili molitve za bolesne. Koliko je zloupotreba ljudske muke i povjerenja, te povezivanja sa Bogom i božanskim uzelo maha pokazuje prisustvo mnoštva iscjelitelja u našem komšiluku i na svim medijima. Ponekad se ovi „isjelitelji“ prilagođavaju i okolnostima i vjerovanju onih koji ih okružuju, pa se pozivaju na razne religiozne relikvije, crkvene ikone i slične stvari, koje drže u prostorijama gdje vrše „tretman.“ O tome govore i mnogi filmovi, i igrani i dokumentarni (jedan od njih sa Stiv Martinom u glavnoj ulozi, Korak vjere, snimljen 1992. godine). Poslanica apostola Jakova je mjesto u Bibliji gdje se poziva na molitvu za bolesne. Tekst glasi ovako: „Boluje li ko među vama, neka dozove starješine crkvene, te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. I molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospod; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se“ (Jakovljeva poslanica 5:13-14). Iako treba uvijek moliti i ne posustati (jev. po Luki 18:1), očigledno je da postoji povećana potreba za molitvom u bolesti. Veoma često u stanju oslabljenog tijela i naša nada i povjerenje oslabe. Iskrena molitva je odraz čovjekovog pokušaja da razumije Božji plan i sarađuje sa Njim. Pomazanje, jeleosvećenje – ne postoje nikakvi dokazi da je rana hrišćanska crkva davala nekakvu posebnu, sakramentalnu moć obredu pomazanja, iako je crkva kasnije počela da koristi ono što se nazvalo „sveto ulje“ kao zamjenu za pagansku magiju, u pokušajima liječenja bolesnika. Ovaj stih je vodio neke onome što je u osmom vijeku, u Katoličkoj crkvi shvaćeno kao poslednja pomast, crkveni obred za umiruće. Sabor u Trentu na svom 14. zasjedanju 1551. godine službeno je proglasio kako ovaj tekst uči o sakramentalnom dejstvu ulja. U ime Gospodnje – moliti u Gospodnje ime znači mnogo više od završavanja molitve riječima „u Hristovo ime, amin.“ Ljudi su uvijek samo instrumenti; čudo obnavljanja zdravlja i oproštenja grijeha su dio koji dolazi sa Božje strane. Cijela služba, uključujući i pomazanje uljem i molitvu moraju biti urađeni u skladu sa Božjom voljom. Molitva upućena u bilo kom pravcu i za bilo koju potrebu je ozbiljna stvar, jer podrazumijeva da je čovjek iskreno voljan da sarađuje sa Bogom i da poštuje Njegove zakone. Nedostatak potpune iskrenosti negativno utiče na ishod molitve. Isto tako, bolesna osoba ne može očekivati Božji blagoslov bez iskrene težnje da napusti ono što može dijelom pomagati njegovu bolest i treba težiti da živi u skladu sa zakonima zdravlja. Dalje, sve molbe treba upućivati u skladu sa Božjom voljom, jer nijedan čovjek ne zna šta je dobro za drugog (Rim. 8:26). Neke od najpotrebnijih i najdragocjenijih pouka u životu se nauče kroz muku i patnju (Jev. 2:10) iako Bog ne uzrokuje patnju (Jakov 1:13). Nekada se može desiti da Bog vidi da je najbolje da se ona dopusti za neko vrijeme. Tako da molitva za ozdravljenje treba da se uputi u povjerenju i podložnosti Bogu, sa tihim povjerenjem u mudrog nebeskog Oca koji zna šta je najbolje i koji nikada ne pravi greške. Svaka mudra molitva hrišćanina će tako uključiti i ponizne riječi: Neka bude volja tvoja. Molitva vjere će pomoći. A šta je to molitva vjere? Da li je to neka posebna tajna molitva koju poznaje samo uski krug posebnih ljudi? Ne, molitva vjere je povezana sa vjernim moliteljem, čovjekom koji istinski vjeruje u moć i stvarnost molitve. Ali, dobro je zapamtiti da nije svaki posvećeni čovjek vjere bio izliječen; primjer za to je Pavle. Tako da riječi Jakova možemo razumjeti: Molitva vjere će donijeti izliječenje ukoliko Bog odluči da je to najbolje za bolesnika. Obnavljanje zdravlja, oporavak, može biti trenutan, a može biti i posepeni proces. Ono može doći direktno kao rezultat Božjeg čina koji nadmašuje čovjekovo ograničeno znanje prirodnih zakona – a može doći i postepeno, indirektno, kao rezultat Božjeg vođstva u primjeni prirodnih lijekova. Ovaj drugi način, proces, nije ništa manje odgovor na molitvu nego prethodni i isto je tako ispoljavanje božanske ljubavi, mudrosti i snage. Zreo hrišćanin će prepoznati da Bog ne radi za čovjeka ono što on ili drugi mogu uraditi za njega. Zreo hrišćanin će shvatiti da božanska ljubav i mudrost, bar to nije pravilo, ne krši prirodne zakone za ono što može ostvariti prirodnim sredstvima, kroz razumnu primjenu poznatih naučnih principa.
Besjede
Naše okruženje
Jedna o poslednjih vremenskih nepogoda koja je nedavno pogodila ostrvsku državu Haiti podsjetila nas je kako ljudi još uvijek nisu ovladali prirodom. Potres od 7.0 na Rihterovoj skali mjerenja sa epicentrom oko 16 km zapadno od glavnog grada bio je najjači potres ikada zabilježen u tom području. Sva moderna tehnologija i naučna dostignuća u ovom slučaju kao da su bila bezvrijedna. I pored ogromnog napretka na svim područjima istraživanja, priroda i dalje uspijeva da iznenadi i, čini se, pobijedi u borbi sa čovjekom. Sva ona velika obećanja o napretku i rješenjima globalnih problema koji muče ovu zemlju još juče su davana. Ona su se nazirala kroz razvoj i napretak tehnologije. Pogonsko gorivo je bilo učenje o evoluciji kojoj nema kraja: još malo, i čovjek je u poziciji da postane bog i sve druge samozvane bogove pobaca sa njihovog prijestola. Sa druge strane, alternativa ovoj teoriji (evolucija je bila i ostala samo teorija, nikada dokazana naučna tvrdnja) stoji biblijski izvještaj o stvaranju čovjeka. Na kraju sedmice stvaranja, šestoga dana, Bog je stvarajući čovjeka izrekao ove riječi: „Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji“ (1. Moj. 1:28). Vladajte, budite gospodari ... riječi su koje još uvijek odzvanjaju u ušima čovjeka, samo što želi da do ovog cilja dođe svojim vlastitim putem, bez Boga i Njegove riječi. Ovaj vid vladanja i upravljanja jako dobro je vidljiv u svakom poređenju bilo koje zemlje u razvoju sa visoko razvijenim zemljama. Dok se u jednima hrana baca i djeca goje, u drugima vlada nestašica i djeca umiru. Na svijetu još uvijek ima dovoljno hrane za sve, samo je ona nepravedno (sebično) raspoređena. Biblija tvrdi da je padom u grijeh čovjek izgubio ne samo vlast i upravljanje nad zemljom, nego i nad sobom. Njime je zavladala sebičnost koja je istisnula ljubav i moral. Mi više nismo gospodari zemlje, a jednako teško nam ide i upravljanje našim ličnim životima. Početak rješenja ovog ljudskog problema je u jednom paradoksalnom potezu: predavanje vlasti (života) u Božje ruke. Onaj koji nam je jednom povjerio tu odgovornost, jedini je sposoban da to učini ponovo. Mnogi istraživači Biblije vide da se to može postići vraćanjem na početak, na kraj sedmice stvaranja, u sedmi dan, subotu. To je vrijeme koje je Bog posebno odvojio upravo za podsjećanje na naše početke. To je vrijeme kada ćemo shvatiti da smo i sami dio problema, a samim tim i dio rješenja: Povratak korijenima, povratak tradiciji. Onoj istinskoj, pravoj, biblijskoj.
Besjede
Voda: biblijska simbolika i njeno duhovno značenje
Kao i mnoge druge riječi, i voda se na dosta mjesta u Bibliji koristi kao metafora (iako to ne negira doslovnu upotrebu ove riječi). Metafora ima svoj korijen u grčkom jeziku i doslovno znači „nositi iznad“ te označava preneseno značenje riječi. Metafora je jezik koji u jednoj riječi povezuje nevidljivo sa vidljivim; ona je leksički svjedok postojanja transcendentnog, svega onog do čega se ne može doći mikroskopom i teleskopom, algebrom i geometrijom, vaganjem i mjerenjem. Suva klima Palestine i nedostatak velikih rijeka za poljoprivredu čine da voda ima posebnu vrijednost u ovoj kulturi. Cijeli život u drevnom Izraelu je bio ovisan o padavinama koje su se sporadično javljale od sredine oktobra do sredina marta. U ovim predjelima, suša je stalna prijetnja (1. Moj. 26:1, Djela 11:28). Zato su izvori, vrela i bunari bili uobičajena oznaka života (1. Moj. 21:30, Jovan 4:11-12). Voda je mogla biti smještena u otvorene bazene ili cisterne. Ali uprkos ovim metodama, svako je znao kvalitet i vrijednost „žive“ ili tekuće vode, koja je pružala osvježenje. U jevanđeljima voda se spominje 39 puta (ύδωρ). Često označava Galilejsko jezero na kojima se odigralo mnogo događaja vezanih za Isusa. Potreba za vodom i poštovanje prema istoj vodilo je ka njenoj simboličkoj i obrednoj upotrebi. Pranje ruku je praktikovano prije i poslije jela (Mk. 7:2-23). Obredno kupanje je bilo dobro poznato judaizmu, i kao krštenje kasnije, pralo je ne samo tijelo već u simboličkom smislu i duhovni aspekt ličnosti. Ako je voda simbol života, čišćenja, osvježenja i obnovljenja, nije nikakvo čudo da je ona i simbol Svetoga Duha (Isa. 44:3-4, Jez. 36:25-26). Upravo zato Biblija opisuje da se Duh „izliva“ (Joilj 2:28-29, Djela 2:17, 10:45) te da su vjernici „ispunjeni“ Duhom (Lk. 1:15.41). Eshatološka vizija Jerusalima u Zahariji 14 prikazuje dva moćna izvora koji teku iz ovog grada iz kojih nastaju dvije rijeke. U novozavjetno vrijeme, rabini vidi u ovom obilje Duha u mesijanskom dobu. Četiri jevanđelja dobro poznaju ovu teološku simboliku i koriste je da opišu Hristov dar novog života. Jevanđelje po Jovanu posebno koristi ovu sliku: izvještaj Isusovog krštenja (1:26-34), Isusovo čudo pretvaranja vode u vino (2:1-11), poziv Nikodimu (3:1-15), Isus nudi živu vodu Samarjanki (4:7-42), hromi čovjek u Vitezdi (5:1-18), Isusov poziv na praznik Sjenica (7:37-39), pranje nogu učenika (13:1-20) i krv i voda iz Isusovog tijela (19:34). Simbolika vode zavisi od konteksta (čitaj književnog žanra) u kome se nalazi. Nekoliko glavnih upotreba i značenja ovog simbola u Bibliji: 1. Božji blagoslov i duhovno osvježenje 2. Očišćenje 3. Opasnost, uništenje i smrt (potop, Crveno more, duboke vode) 4. Uloga voda u kontekstu stvaranja 5. Plodnost i suša Ako ostavimo kratko po strani duhovni aspekt vode, možemo reći da bi sledbenici Isusa bi trebali biti najbolji ekolozi i najviše zainteresovani za očuvanje prirodnih ljepota i darova. A možda posebno vode. Kakvo je tvoje razumijevanje dara čiste pitke vode? Koliko je tvoja upotreba vode racionalna i ispravna? Da li kada razmišljamo o onima kojima je ova dragocjenost uskraćea i šta mi možemo da uradimo po tom pitanju? Ovo su pitanja koja sebi treba da postavi svaki hrišćanin.
Besjede
Povezanost duhovnog i fizičkog aspekta ličnosti
Većina nas je sigurno čula za psihosomatske bolesti. Ova riječ je sastavljena od dvije grčke riječi πσιχε koja znači duša, duh i σωμα što znači tijelo. U pitanju su bolesti koje nastaju uslijed raznih psihičkih doživljaja ili kao posledica neurotičnih konflikata. Samo postojanje ovakve vrste bolesti pokazuje nam na posebnu povezanost koja postoji između fizičkog i duhovnog aspekta ljudske ličnosti. Kada kažem „duhovnog“ onda mislim na sve one asptraktne i nefizičke aspekte ljudske ličnosti kao što su mir, vedrina, raspoloženje itd, a takođe i one iz područja religije. U stvari, Biblija sve aspekte ljudske ličnosti svrstava u tri grupe: mentalne, fizičke i duhovne. Jedan pasus iz Biblije, iz prvog pisma koje je apostol Pavle pisao crkvi u gradu Korintu, je veoma zanimljiv u ovom kontekstu. Evo šta on piše: „Zar ne znate da na trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobija nagradu? Tako i vi trčite, da je osvojite. Svaki takmičar se uzdržava od svega: oni da dobiju raspadljiv venac, a mi neraspadljiv.“ Apostol Pavle ovdje pravi poređenje između fizičke i duhovne kondicije. Kao i svaki drugi primjer, i ovaj je ograničen: ne može se „rastezati“ više nego što je autor namjeravao da napravi paralelu. Pavle smatra da postoji mogućnost i da naši duhovni „mišići“ atrofiraju, zakržljaju, jednako kao što je slučaj sa takmičarima koji ne treniraju. Na drugom mjestu će reći kako osoba koja nema razvijene duhovne karakteristike ne može ni razumjeti duhovne poruke. Osoba bez takvih karakteristika je okarakterisana kao tjelesna, bez duhovne dimenzije. To je ona vrsta ljudi koja je bila najbrojnija prije potopa: ljudi koji su u potpunosti zapostavili duhovni i mentalni aspekt svoje ličnosti. Nešto slično tome se danas, kao filozofski pravac ili praksa, naziva hedonizmom. Dakle, osoba koja želi da razumije duhovne stvari i vrijednosti mora njima da se bavi, da se „trenira“ u njima, baš kao što se sportista priprema pred takmičenje. Pavlov poziv ovdje je vezan uz određeno uzdržavanje radi viših ciljeva. Čudno je koliko sportisti zaista vrednuju svoje sportske uspjehe, dok veliki dio istih tih sportista često zanemaruje obrazovanje, na primjer. Poslušajte samo neke od najplaćenijih fudbalera dok daju intervjue. O duhovnosti i religioznosti da ne pričamo: to se uglavnom smatra nepotrebnim i zastarjelim; eventualno, predmetom kojim se bave ljudi u starosti. Ali vratimo se na početak: kao što naše iskustvo pokazuje velika je povezanost fizičkog i duhovnog te njihov zajednički uticaj na naše fizičko zdravlje. Jednako tako postoji ista povezanost između fizičkih aktivnosti i duhovnog zdravlja. A posebno je zanimljiva ova paralela koja ukazuje na važnost vježbanja i duhovnih crta i karaktarestika na isti način kao što vježbano one fizičke. Neke od najpoznatijih „vježbi“ sa ovog područja su čitanje duhovne literature, razmjenjivanje misli sa onima koji slično i drugačije razmišljaju, te molitva i duboko osamljeno razmišljanje. Ukoliko želite da vaš duhovni aspekt ličnost zaživi, neophodno je poraditi na njemu. Ne postoji instant proizvod kojim potičemo i lansiramo duhovnost: ona se kao i sve ostale vrijedne stvari pojavljuje kao rezultat naših ozbiljnih i iskrenih napora. U ovom kontekstu ću parafrazirati Isusov poziv: „tražite i dobićete.“
Besjede
Sloboda izbora
Dvije sestre, Petra i Mirta, su rasle zajedno u roditeljskom domu okružene ljubavlju. Petra je nakon završene škole upisala fakultet i završila ekonomiju. Danas je ona udata majka dvoje djece, nosi veliku odgovornost u firmi u kojoj radi i posjeduje kuću u lijepom dijelu grada Njena dvije godine mlađa sestra je krenula drugačijim putem u životu. Napustila je školu i počela koristiti alkohol i drogu. Ona je danas samohrana majka koja živi o socijalnoj pomoći. Pohađa i časove odvikavanja od droge. Obe su imali iste mogućnosti, iste prilike i slobodu odlučivanja. Svaka živi sa posledicom svojih izbora. Svako od nas ima izbore koje mora da napravi i sa kojima mora da živi. Ovu silu i moć izbora često razumijemo tek kada ih napravimo. Često čujemo da se govori o slobodi. Političke vođe i pokreti, na ovaj ili onaj način, daju velike izjave o slobodi. Ipak, sloboda je jedan od najsloženijih pojmova. Ova riječ znači različito za različite ljude u različitom kontekstu. Nije uvijek lako shvatiti šta ljudi misle kada upotrijebe ovu riječ. Biblija govori da tek onda kada ljudi imaju mogućnost za pogrešne izbore, da su tek tada u pravom smislu slobodni. To ne znači da oni moraju da naprave pogrešan izbor već da bez takve mogućnosti čovjek nije uistinu slobodan. Upravo u ove svrhe je služila Božja zabrana određenog ploda u edemskom vrtu: da bi ljudi mogli da upotrijebe svoju slobodu izbora. Prema učenju Biblije, grijeh koji je ušao u svijet zbog pogrešne upotrebe slobodne volje, donosi nesigurnost i strah. Pokušavajući da se oslobodimo nesigurnosti i straha, mi pokušavamo da kontrolišemo naše okruženje, uključujući i druge ljude. Rezultat toga? Hiljade ljudi ograničavaju slobodu drugih da bi se osjećali sigurno. Roditelji ograničavaju svoju odraslu djecu, narodi svoje susjedne države, muževi ograničavaju žene i obrnuto. Zanimljivo je posmatrati uticaj naših izbora, naše slobode, na one koji dolaze nakon nas. Uzmimo na primjer, roditelje i djecu. Ako izaberete da u svoj dom unesete alkohol, to može a ne mora uticati na nas lično. Ali šta je sa našom djecom? Statistika govori da 7% onih koji samo probaju alkohol postaju alkoholičari ili imaju problema sa alkoholom. A taj procenat se povećava kod one djece koja odrastu u porodici gdje se upotrebljava alkohol mnogo više nego u obrnutim uslovima. Naš izbor i naša upotreba naše slobodne volje se ne zaustavlja samo na posledicama po naš život, nego i život onih oko nas. No moramo dodati da postoje i oni slučajevi u kojima nam sloboda izbora ne znači mnogo. Šta da kažemo o djeci rođenoj u porodice gdje vlada nasilje, ekstremno siromaštvo ili od roditelja narkomana. Ova djeca od samog svog rođenja nemaju iste polazne tačke kao neki njihovi drugari. Ali, Biblija nudi radosnu vijest jevanđelja, a ta vijest se tiče svih uslova i osoba na ovom svijetu. Uvijek imamo jednu mogućnost da izaberemo, da slijedimo Isusa Hrista. Našim izborom i odlukom, Njegova sila u našem životu može izbrisati uticaj određenih negativnih elemenata koje mi nikad nismo birali ni željeli.